Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-529/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica-Via Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Edi Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-17/2023- 55 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-17/2023-55 od 31. srpnja 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 1.232,48 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na iznose od:

- 29,31 eur / 220,86 kn od 15. studenog 2013.,

- 99,60 eur / 750,42 kn od 15. siječnja 2014.,

- 4,84 eur / 36,45 kn od 15. ožujka 2014.,

- 45,21 eur / 340,64 kn od 15. travnja 2014.,

- 74,24 eur / 559,37 kn od 15. svibnja 2014.,

- 28,80 eur / 216,97 kn od 15. lipnja 2014.,

- 1,66 eur / 12,48 kn od 15. kolovoza 2014.,

- 50,21 eur / 378,28 kn od 15. rujna 2014,.

- 64,16 eur / 483,41 kn od 15. studenog 2014.,

- 43,06 eur /324,44 kn od 15 . prosinca 2014.,

- 117,80 eur / 887,59 kn od 15. siječnja 2015.,

- 141,41 eur / 1.065,45 kn od 15. veljače 2015.,

- 6,26 eur / 47,19 kn od 15. travnja 2015.,

- 26,78 eur / 201,56 kn od 15. svibnja 2015.,

- 83,33 eur / 627,85 kn od 15. lipnja 2015.,

- 132,57 eur / 998,86 kn od 15. srpnja 2015.,

- 17,58 eur / 132,49 kn od 15. kolovoza 2015.,

- 41,30 eur / 311,19 kn od 15. rujna 2015.,

- 13,26 eur / 99,89 kn od 15. listopada 2015.,

- 7,04 eur / 53,04 kn od 15. studenog 2015.,

- 19,18 eur / 144,48 kn od 15. prosinca 2015.,

- 21,58 eur / 162,60 kn od 15. veljače 2016.,

- 1,71 eur / 12,91 kn od 15. svibnja 2016.,

- 16,74 eur / 126,11 kn od 15. srpnja 2016.,

- 20,23 eur / 152,44 kn od 15. kolovoza 2016.,

- 5,89 eur / 44,41 kn od 15. rujna 2016.,

- 3,25 eur / 24,47 kn od 15. listopada 2016.,

- 5,36 eur / 40,38 kn od 15. studenog 2017.,

- 6,86 eur / 51,71 kn od 15. prosinca 2017.,

- 33,07 eur / 249,19 kn od 15. siječnja 2018.,

- 5,78 eur / 43,54 kn od 15. svibnja 2018.,

- 1,26 eur / 9,46 kn od 15. lipnja 2018.,

- 11,56 eur / 87,07 kn od 15. srpnja 2018.,

- 5,28 eur / 39,75 kn od 15. rujna 2018.,

- 18,48 eur / 139,25 kn od 15. listopada 2018.,

- 22,06 eur / 166,23 kn od 15. prosinca 2018.,

- 5,78 eur / 43,54 kn od od 15. siječnja 2019.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- te u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod točkom I. izreke za iznos od 1.281,80 eura, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa od 1.232,48 eura do iznosa od 2.418,11 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod točkom I. izreke preko iznosa od 1.281,80 eura do iznosa od 2.231,80 eura na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 206,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće ukupan bruto iznos od 2.418,11 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u kojem dijelu je zahtjev odbijen (točka II. izreke), kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.231,80 eura (točka I. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, kao i u odluci o trošku i to zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice koja je zaposlena kod tuženice kao medicinska sestra, za isplatu razlike plaće koji se temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila odredbu članka 51. stavak 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), pogrešno obračunala mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati koje je tužiteljica radila.

6. I u ovom stadiju postupka sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13.

7. Odredbom članka 51. stavak 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom postavilo se i pitanje tumačenja odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

9. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu članku 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr- 630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

10. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

11. Tako je na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., donijet Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

12. Nadalje, zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

13. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

14. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

15. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013., te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

18. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

19. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

20. Odredbom članka 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

21. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13.

22. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13.

23. Provedenim dopunskim financijskim vještačenjem je utvrđeno ako se izračun prekovremenih sati vrši u skladu sa Zaključkom zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja broj 148 za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. studenog 2015., a za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2018. u skladu sa Zaključkom broj 153 (dakle na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH), tužiteljici je manje isplaćena plaća i naknada plaće za prekovremeni rad u iznosu od 582,39 eura, za dodatke na sate prekovremenog rada u iznosu od 444,24 eura, za godišnji odmor u iznosu od 192,87 eura, te za bolovanje u iznosu od 12,96 eura odnosno u ukupnom iznosu od 1.232,46 eura radi čega je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi za taj iznos, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu preko tog iznosa trebalo odbiti kao neosnovan i time u tom dijelu preinačiti presudu suda prvog stupnja.

24. Za istaći je kako tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad (članak 57. KU/13 odnosno članak 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost, „Narodne novine“ broj 29/18, dalje: KU/18, te članak 59. KU/13 odnosno članak 4. Dodatka I. KU/13 odnosno članak 57. KU/18), dok je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno primijenjena odredba članka 60. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), odnosno članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17), kao i odredbe članka 36. KU/13 odnosno članka 34. KU/18, te u pogledu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (naknada za vrijeme bolovanja) odredba članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12) odnosno odredba članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 24/17 i 128/17).

25. Povodom spornih pitanja također je za ukazati kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto istovjetno pravno shvaćanje:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

26. Preinačenjem presude suda prvog stupnja uspjeh tužiteljice u postupku iznosi 75%, a tuženice 25%, pa kad se od većeg postotka oduzme manji u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužiteljici je u preostalom postotku od 50% trebalo odmjeriti inače pravilno od strane suda prvog stupnja obračunat trošak u iznosu od 1.900,00 eura, čime je dobiven iznos od 950,00 eura. Ovom je iznosu onda pridodan iznos od 331,80 eura na ime troškova vještačenja. Tako ukupni tužiteljičin trošak prvostupanjskog postupka iznosi 1.281,80 eura.

27. Stoga je prvostupanjska presuda potvrđena u odluci o parničnom trošku za taj iznos, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 1.281,80 eura, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

28. Iz iznijetih razloga je primjenom odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

29. Tuženica je u žalbenom stadiju uspjela s 50%, pa joj je u tom omjeru priznat zatraženi trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu odnosno iznos od 206,25 eura.

U Splitu 11. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi