REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1164/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 1.990,84 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2178/2020 od 9. prosinca 2022., 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2178/2020 od 9. prosinca 2022. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-2178/2020 od 9. prosinca 2022. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 EUR sa zateznim kamatama po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu preko stope za ostale odnose (točka II. izreke), te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.812,50 kn / 1.435,07 EUR sa zateznim kamatama po stopi za ostale odnose (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 80. st. 6. u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), sve u vezi s odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) jer je zaključio da je tuženik, kao osoba koja upravlja i gospodari lovištem u predjelu gdje se nezgoda dogodila, odgovoran za predmetnu nezgodu. Sud je utvrdio iz provedenog prometnog vještačenja da je uzrok predmetne nezgode izlijetanje divljači (vepra) uslijed čega je došlo do oštećenja vozila tužiteljeve osiguranice, da osiguranica tužitelja nije mogla izbjeći nalet na vepra i da njezin način vožnje nije u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a da tuženik nije dokazao da na dan štetnog događaja nije bio proveden lov. Odluku o parničnom trošku sud je zasnovao na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnosi u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupaka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da je među strankama sporan nastanak štetnog događaja odnosno nalet vozila osiguranice tužitelja na divlju svinju te odgovornost lovačkog društva LD Perun za njegov nastanak. Smatra da provedenim dokazima tužitelj nije dokazao da je do štetnog događaja došlo upravo naletom vozila tužiteljeve osiguranika na divljač budući da divljač nije pronađena niti su je djelatnici lovačkog društva našli. Radi navedenog razloga smatra da ne postoji niti odgovornost tuženikovog osiguranika. Pritom ukazuje da bi tuženik u konkretnom slučaju odgovarao isključivo u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova, a da tužitelj nije dokazao da je u vrijeme štetnog događaja bilo provođenja lova.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i u skladu sa zakonom.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju je tuženik izričito ukazao istaknuvši da se presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovoj osiguranici iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divlju svinju koja je izletjela na cestu. Nezgoda se dogodila 24. studenog 2019., na dijelu ceste na području nadležnosti tuženikovog osiguranika.

9. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema osiguratelju osobe koja gospodari lovištem na čijem je području bila divlja svinja koja je naletjela na vozilo tužiteljeve osiguranice.

10. Između stranaka nije sporno da se 24. studenog 2019. oko 18,00 sati dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo osigurano kod tužitelja naletjela divljač (divlja svinja- vepar) kojom prilikom je došlo do oštećenja na vozilu. Naime, premda je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao nastanak štetnog događaja na način kako ga je opisao tužitelj jer divljač nije pronađena, prvostupanjski sud je iz dostavljenog zapisnika o očevidu Policijske postaje Opatija od 28. studenog 2019. utvrdio da se je do sporne nesreće došlo upravo na način na koji je to tvrdio tužitelj. Zapisnik o očevidu Policijske Opatija od 28. studenog 2019. je javna isprava jer ju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti pa sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a dokazuje istinitost onoga što se u njemu potvrđuje i određuje. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a. Divlja svinja koja je istrčala na cestu predstavlja opasnu stvar jer u takvim uvjetima od divljači potječe povećana opasnost nastanka štete za okolinu. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. S obzirom na to da je do štetnog događaja došlo naletom divljači na vozilo, smatra se da šteta na vozilu potječe od divljači kao opasne stvari, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, na tuženiku koji tvrdi da divljač nije bila uzrok oštećenja na vozilu za koja je tužitelj snosio troškove popravka vozila jer nije pronađena, je teret dokazivanja te činjenice. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode sud je proveo prometno vještačenje. Vještačenje je pokazalo da je vozilo tužiteljeve osiguranice naletjelo na blatnjavu životinja, približne mase 100 kg, da je vještak pretpostavio da se radi o divljoj svinji, i da se vozilo tužiteljeve osiguranice u trenutku naleta na divlju životinju kretalo brzinom od 50 km/h. Prema tome, sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta potječe od divljači. Kako tuženik nije osporavao da je mjesto štetnog događaja u nadležnosti njegovog osiguranika proizlazi nespornim da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika. Nadalje, nije bilo sporno da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u iznosu od 15.000,00 kn koji iznos štete je tužitelj kao osiguratelj podmirio svojoj osiguranici čime je u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a na tužitelja prešlo pravo njegova osiguranika da potražuje isplaćeni iznos štete od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

11. Na utvrđeno činjenično stanje, koje nije u suprotnosti s ispravama u spisu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 80. st. 6. ZL-a. Naime, tom je odredbom, izričito propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

12. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

13. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno tuženikovu shvaćanju, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti, a što tuženik nije niti pokušao dokazati.

14. S obzirom na to da je tuženik odgovoran za štetu koju divljač prouzroči na području na kojem je lovoovlaštenik, neovisno od toga što šteta nije nastala zbog provođenja lova, tuženik je dužan tužitelju platiti iznos naknade iz ugovora o osiguranju koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku na ime nastale štete.

15. Odluka o parničnom trošku pravilno je zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Sudac

Ružica Omazić