Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2820/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda TihanePivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene NFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđivanja ostavine, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog sud u Osijeku, poslovni broj 98 P- 376/2022-14 od 2. listopada 2023. u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog sud u Osijeku, poslovni broj 98 P-376/2022-14 od 2. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da u ostavinu pok. CF, ulaze sredstva kod Raiffeisen obaveznog mirovinskog fonda, kategorije B, u sustavu obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje – II. stup, na osobnom računu pok. ostavitelja CF, br. 117222471, što je tuženica CFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženoj NFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove postupka u iznosu 2.907,26 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto sedam eura dvadeset šest centi) / 21.904,76 kn 1 (slovima: dvadeset jedna tisuća devetsto četiri kune sedamdeset šest lipa), u roku 15 dana.

III. S viškom zahtjeva na ime troška (povrh dosuđenog) tužiteljica se odbija.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da su tužiteljica NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tužena CFM, nasljednice na predmetnoj imovini

3. Protiv prvostupanjske presude i to točke I. i II. izreke žali se tužena, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužiteljice kao i da preinači odluku o trošku postupka na način da obveže tužiteljicu na snašanje troška postupka uvećano za trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđuje da u ostavinu pok. CF, ulaze sredstva kod Raiffeisen obaveznog mirovinskog fonda, kategorije B, u sustavu obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje – II. stup, na osobnom računu pok. ostavitelja CF, br. 117222471, što da je tuženica CFM, dužna priznati, a u suprotnom da će zamijeniti ova presuda.

7. Između stranaka je sporno ulaze li sredstva na osobnom računu pok. CF broj: 117222471 kod Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda u ostavinsku imovinu, odnosno je li pok. CF Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2021. raspolagao sredstvima s osobnog računa broj: 117222471 u korist NFM.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se pod posl. br. O-2052/2021 vodio ostavinski postupak iza pok. CF, umrlog **.**.2021.,

- da je 3. veljače 2022. donijeto djelomično rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 2052/2021-6 kojim je utvrđena nesporna imovina iza pok. CF (novčana sredstva po polici osiguranja i pravo korištenja grobnog mjesta) a koja je raspoređena između zakonskih nasljednica pok. CF, supruge NFM i sestre NF, svakoj u 1/2 dijela,

- da je rješenjem suda posl. br. O-2052/2021-7 od 3. veljače 2022. prekinut ostavinski postupak iza pok. CF (točka I. izreke), te je zakonska nasljednica NF upućena u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnični postupak protiv zakonske nasljednice NFM radi utvrđenja sastava ostavinske imovinske mase u smislu ulazi li u ostavinu novčani iznos na osobnom računu ostavitelja broj: 117222471 kod Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda (točka II. izreke),

- da su pok. CF, kao primatelj uzdržavanja i CFM, kao davateljica uzdržavanja, 23. ožujka 2021. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim ugovorom je primatelj uzdržavanja nakon svoje smrti ostavio davateljici uzdržavanja nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (članak 2. stavak 1.), novčana sredstva na računima kod Slatinske banke d.d., Addiko bank d.d. i Erste & Steiermarkische bank d.d. (članak 2. stavak 2.), 81 dionicu trgovačkog društva Zavod za unapređivanje sigurnosti d.d. (članak 2. stavak 3.), osobne automobile Citroen C1 i Alfa Romeo (članak 2. stavak 4.), sva novčana sredstva koja se eventualno zateknu na bilo kojem drugom njegovom računu u bilo kojoj banci, sav gotov novac, te sva druga novčana sredstva i oročene novčane depozite, koji bi se eventualno zatekli u njegovom vlasništvu, na bilo kojem računu kod bilo koje banke (članak 2. stavak 5.), sav namještaj, aparate, uređaje, kućanski tekstil, osobne stvari i sve ostale pokretnine koje se zateknu u njegovom vlasništvu u trenutku njegove smrti (članak 2. stavak 6.),

- da je pok. CF, bio član Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda kategorije B u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje – II. stup, s brojem osobnog računa 117222471 i da je na osobnom računu pok. CF na dan 3. rujna 2021. evidentiran ukupan iznos od 325.497,68 kn,

- da iz iskaza tužene kao udovice pok. CF proizlazi da ista nije podnijela zahtjev za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu, da ona i njezin pok. suprug nisu imali djece, niti je isti imao vanbračne djece, da su roditelji pok. supruga također pokojni, da je njezin pok. suprug ima sestru koja nije živjela s njima, već su živjeli sami,

- da je svjedok ZF, koji je sastavljao predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju u iskazu naveo da ukoliko nije nabrajana sva imovina, tada da se u ugovor stavlja jedna općenita klauzula koja glasi "da je predmet ugovora i sva druga imovina", kao i da u njegovih 16 godina koliko radi kao vježbenik, savjetnik, javnobilježnički prisjednik, trenutno kao vršitelj dužnosti javnog bilježnika, nikada nitko od njega osobno nije tražio da sačini ugovor o doživotnom uzdržavanju u koji bi bila unijeta i imovina koja predstavlja sredstva drugog mirovinskog stupa,

- da pok. CF Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2021. nije izrijekom naveo da sredstva na osobnom računu kod Raiffeisen mirovinskog fonda ostavlja supruzi, ovdje tuženoj.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da drugi stup predstavlja mirovinsku štednju, odnosno sredstva od kojih će se jednoga dana isplaćivati mirovina članovima fonda pa sadrži ograničavajuće elemente - ta štednja da je obvezna, a sredstvima osiguranika, dok ne nastupe uvjeti za mirovinu, upravlja mirovinski fond, pa se "novčana sredstva" koja spominje članak 2. stavak 5. Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne mogu podvesti i sredstva na osobnom računu kod Raiffeisen mirovinskog fonda. Uostalom, čak i da je pok. CF Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2021. sredstvima na osobnom računu kod Raiffeisen mirovinskog fonda raspolagao u korist tužene, takvo bi raspolaganje, u smislu odredbe članka 106. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje u tekstu: ZOMO), bilo ništetno. Kraj činjenice da je pok. CF umro prije ostvarenja prava na mirovinu, da članovi njegove obitelji i to supruga, ovdje tužena i sestra, ovdje tužiteljica, nisu ostvarile pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. CF, to da se u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOMF sredstva na osobnom računu pok. CF kao člana Raiffeisen mirovinskog fonda mogu naslijediti, dakle predstavljaju ostavinsku imovinu, pa da će se ista raspraviti u ostavinskom postupku iza pok. SF, prema odredbama Zakona o nasljeđivanju, slijedom čega je zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Sa zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud drugog stupnja. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud je naveo valjane, logične i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugo stupnja, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno upire žaliteljica, jer je sud ovlašten na temelju odredbe čl. 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žaliteljica da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žaliteljica. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

13. Suprotno žalbenim navodima tužene, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, i na tako utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju zaključio da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ne može raspolagati imovinom II stupa i da ostavitelj istom nije raspolagao u korist tužene.

15. Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima ("Narodne novine" broj: 19/14., 93/15., 102/15., 64/2018., 115/18. i 58/20. - dalje ZOMF) i to člankom 90. propisao je da drugi stup predstavlja mirovinsko osiguranje u sustavu individualne kapitalizirane štednje u kojem se osiguranici koji su osigurani u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i koji su mlađi od 40 godina obvezno osiguravaju na temelju individualne kapitalizirane štednje u mirovinskom fondu koji sami izaberu te poštujući ograničenja iz članka 93. ovoga Zakona postaju članovi tog mirovinskog fonda (stavak 1.). Obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja se danom uspostavljanja osiguranja u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i od toga dana nastaje obveza izbora mirovinskog fonda određene kategorije u skladu s ograničenjima iz članka 93. ovoga Zakona (stavak 2.). Osiguranik može biti članom samo jednog mirovinskog fonda i imati samo jedan račun u tom mirovinskom fondu (stavak 3.). Osiguranici iz stavka 1. ovoga članka obveznici su doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za koje obvezu plaćanja izvršavaju obveznici utvrđeni zakonom (stavak 4.). Doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje uplaćuju se po zakonom utvrđenoj stopi (stavak 5.). Prikupljena sredstva doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje Središnji registar osiguranika raspoređuje u mirovinske fondove u skladu sa zakonom koji uređuje poslovanje Središnjeg registra osiguranika (stavak 6.).

16. Odredbom članaka 103. stavkom 1. ZOMF propisano je da ako član mirovinskog fonda umre, a članovi obitelji nemaju pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ukupno kapitalizirana sredstva na računu umrlog člana mirovinskog fonda predmet su nasljeđivanja prema zakonu koji uređuje pravo nasljeđivanja.

17. Nadalje člankom članka 106. ZOMF propisano je da se uplaćeni doprinosi u mirovinski fond i preneseni računi knjiže u korist osobnih računa na ime člana. Sredstva na osobnom računu člana mirovinskog fonda su njegova osobna imovina. Pravo na primitak sredstava s osobnog računa člana mirovinskog fonda ne može se iskoristiti do umirovljenja i podložno je odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i drugih važećih propisa (stavak 1.). Sredstva na osobnom računu člana mirovinskog fonda ne mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja protiv člana mirovinskog fonda niti dio njegove stečajne ili likvidacijske mase. Ta sredstva također ne mogu biti predmetom ovrhe ili osiguranja protiv depozitara ili bilo koje druge osobe niti ulaze u stečajnu ili likvidacijsku masu depozitara ili bilo koje druge osobe (stavak 2.). Sredstva na osobnom računu člana mirovinskog fonda ne mogu se dati u zalog niti prenijeti u korist ikoga drugoga. Svaka takva radnja ništetna je (stavak 3).

18. Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje u tekstu: ZMO) sustav mirovinskog osiguranja čini, osim obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja na temelju individualizirane kapitalizirane štednje i obavezno osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje (čl. 1. st. 1. toč. 2. ZOMO). Prava iz obaveznog osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje su, između ostalog, kako se da razabrati iz sadržaja pobijanog odluke predmet ovog postupka.

19. Iz cjelokupnog sustava mirovinskog osiguranja proizlaze prava za koja je čl. 4. st. 1. ZOMO generalno propisao da su neotuđiva osobna materijalna prava te se ne mogu prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti, dok se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika (po tim pravima) mogu nasljeđivati, a u slučaju korisnika koji nema nasljednika, iznimno od propisa o nasljeđivanju, takva primanja pripadaju Republici Hrvatskoj odnosno državnom proračunu.

20. Naime, prednik stranaka pok. CF bio je član Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda kategorije B u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje – II. stup, koji je u isti uplaćivao sredstva kupujući udjele u fondu, koji udjeli predstavljaju njegovu imovinu a koja činjenica proizlazi iz izvješća Regosa o članstvu pok. CF u članstvu RBA obveznom mirovinskom fondu, pa kao član tog fonda ne može raspolagati svojim mirovinskim fondom ni sredstvima koja mu se za vrijeme radnog odnosa uplaćuju kao doprinos HZMO, koje pravo ostvaruje tek nakon stjecanja prava na mirovinu, dok njegovi nasljednici to pravo mogu ostvariti tek u slučaju smrti vlasnika udjela u fondu, dakle prednik stranaka nije mogao raspolagati imovinom II stupa za života jer je takvo raspolaganje ništetno (članak 106. stavak 3. ZOMF) kako to i osnovano zaključuje prvostupanjski sud.

21. Kako sukladno citiranim odredbama ZOMF drugi stup predstavlja mirovinsku štednju sa kojom član fonda ne može raspolagati za života, a Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prednik stranaka nije izrijekom naveo da sredstva na osobnom računu kod Raiffeisen mirovinskog fonda ostavlja tuženoj-supruzi, to isti nije sa tim sredstvima drugog stupa moga ni raspolagati u korist supruge a i da je raspolagao takva radnja bi bila ništetna.

22. Dakle, u konkretnoj situaciji kada je član mirovinskog fonda pok. CF umro prije ostvarenja prava na mirovinu a članovi njegove obitelji- stranke u postupku nisu ostvarile pravo na obiteljsku mirovinu, to se sredstva na osobnom računu pok. CF kao člana Raiffeisen mirovinskog fonda mogu naslijediti i predstavljaju ostavinsku imovinu istog, slijedom čega je osnovan zahtjev tužiteljice kako to i osnovano navodi prvostupanjki sud.

23. Stoga, žalbenim razlozima žaliteljice nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, a ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća kao potpuno i pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocijeni u postupku izvedenih dokaza, kao to nalaže odredba članka 8. ZPP. Žalba žaliteljice svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njeni žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. Način na koji žaliteljica u žalbi iznose svoju interpretaciju činjenica te njeni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima.

24. U odnosu na pobijanje odluke o trošku postupka za istaći je da je odluka prvog stupnja o parničnom trošku donesena na temelju zakona i u skladu sa člankom 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP, slijedom čega ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice

25. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljce valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac

.