Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10607/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RČ, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. listopada 2024., poslovni broj: Pp-14251/2024-4, na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik ČČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 286. stavak 12., Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.650,00 eura, umanjena za novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u uhićenju, tako da mu preostaje za platiti 2.570,36 eura u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu, no iz sadržaja žalbe vidljivo je kako se žalba odnosi samo na odluku o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi se navodi kako je izrečena novčana kazna preniska te da uvažene olakotne okolnosti ne mogu biti mjerodavne za donošenje odluke o sankciji. Ističe se kako prekršaj iz čl.286. st.12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama može počiniti samo specijalni povratnik, što isti očito jest. Predlaže se za počinjeni prekršaj izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.

3.Žalba nije osnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena uvjetna osuda pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao maksimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu, a kao otegotnu okolnost uzeo raniju prekršajnu kažnjavanost i to samo pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-4375/2023, a ne i ostale osude za koje je prošao rok rehabilitacije, pritom ne držeći nužnim izricati kao težu sankciju kaznu zatvora predloženu od strane tužitelja, držeći da će se već novčanom kaznom izreći društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja te ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije, a koju mjeru kazne prihvaća i ovaj sud.

6. Ovlašteni tužitelj je predložio da se okrivljeniku izreče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije od 12 mjeseci, za što nije bilo osnove, naime izricanje koje zaštitne mjere je imalo smisla prethodno prije brisanja odredbe članka 288. ZSPC-a (članak 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama NN 85/22) koji je propisivao da će se počinitelju prekršaja, koji nema pravo na upravljanje motornim vozilima, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima izvršiti kada stekne pravo na upravljanje i ishodi vozačku dozvolu, međutim, u sadašnjoj situaciji nema smisla izricati predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, jer nesporno, početkom izvršenja zaštitne mjere koja počinje teći od izvršnosti presude sukladno članku 58. stavak 2. Prekršajnog zakona a što se također odnosi i na prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojom zaštitnom mjerom zabranjujemo upravljanje motornim vozilom osobi koja nema pravo upravljati motornim vozilom u ovom slučaju prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom kod recidivista dolazi do dvostrukog zabranjivanja i optuživanja dva puta za istu stvar.

7.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za: spis, okrivljenika, ovlaštenom tužitelju