REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-23/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja LABURNUM d.o.o., OIB 37049456353, Zadar, Ulica Ive Mašine 3c, kojeg zastupa punomoćnik Milan Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika CAKI TRANS d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec, Koškovec 1a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d., Varaždin, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-91/2022-14 od 10. studenog 2023., 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-91/2022-14 od 10. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-91/2022-14 od 10. studenog 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina poslovni broj UPP/OS-Ovrv-390/2022 od 20. lipnja 2022. za iznos od 5.298,50 eur sa zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eur sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2022. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.094,85 eur (točka II. izreke).

2. Protiv pobijane presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo jer je postupio protivno odredbi čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama, kada je priznao pravni učinak usmeno sklopljenom ugovoru o posredovanju u prometu nekretninama, jer se radi o strogo formalnom ugovoru i kada nije utvrdio je li tuženikova obveza isplate provizije za posredovanje utemeljena na važećem usmenom ugovoru, s obzirom da se ugovor o posredovanju sklapa na određeno vrijeme. Žalitelj smatra da se kod usmeno sklopljenog ugovora ne može utvrditi ni visina posredničke naknade za koju tužitelj ističe da iznosi 3%, na teret tuženika. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 349,43 eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i na zakonu osnovana.

6. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se nedopušteni žalbeni razlog tuženik posebno pozvao, a ovaj sud ga nije ovlašten ispitivati.

7. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku i da obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao posrednika za isplatu iznosa od 5.298,50 eur s osnove posredničke naknade na temelju ugovora o posredovanju sklopljenim s tuženikom kao nalogodavcem.

9. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu u kojem je tužitelj bio posrednik, a tuženik nalogodavac i da su stranke sklopile ugovor o posredovanju pri prometu nekretninama u usmenom obliku kojim tužitelj kao posrednik potražuje naknadu za posredovanje i to za stan u [adresa] u iznosu od 3.142,99 eur i za stan u [adresa] u iznosu od 2.155,42 eur (ukupno utuženi iznos od 5.298,50 eur – 3% posredničke provizije)

10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tuženikove prigovore da se radi o ugovoru koji nije sklopljen u zakonom propisanom obliku, budući da je utvrdio da među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokaza u spisu, da je ugovor o posredovanju u cijelosti ispunjen, s obzirom na to da je tužitelj kao posrednik doveo u vezu tuženika kao nalogodavca s kupcima i da je ugovor između njih sklopljen. Stoga je pozivom na odredbu čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) zaključio da se taj ugovor smatra valjanim (konvalidiranim) iako nije sklopljen u pisanom obliku. Uz navedeno, ovaj sud također ističe da tužitelj sukladno odredbama čl. 27. i čl. 28. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama („Narodne novine“ broj: 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19; dalje: ZPPN) i čl. 844. ZOO-a ima pravo zahtijevati posredničku naknadu upravo u visini iz predmetnih računa (list 8. i 9. spisa).

11. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da odredba čl. 15. ZPPN-a nije prisilan propis i da iz odredbi ZPPN-a ne proizlazi ništetnost ugovora o posredovanju kojem nedostaje pisani oblik, te da je s obzirom na činjenicu da je ugovor o posredovanju u onom dijelu koji se odnosi na karakterističnu činidbu ugovora u cijelosti ispunjen došlo do osnaženja ugovora, odnosno da su se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 294. ZOO-a da bi se ugovor smatrao pravno valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku.

12. Prema tome, na utvrđene činjenice je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika da ispuni svoju obvezu i isplati tužitelju posredničku naknadu za izvršeno posredovanje, kao i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

13. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tuženik odluku u tom dijelu pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari i nije je posebno osporavao.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Sudac

Maja Bilandžić