Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-549/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženog ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], po tužbi radi isplate i protutužbi radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj - protutuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv točki I i III izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 17/2022-14 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-17/2022-14 od 8. travnja 2022. u pobijanim točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1587/2021 od 18. lipnja 2021., kojim je tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 704.942,03 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tužitelju/protutuženiku, i to trgovačkom društvu ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku/protutužitelju, i to trgovačkom društvu ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 2.199.118,13 kn (slovima: dva milijuna i sto devedeset devet tisuća sto osamnaest kuna i trinaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno članku 29. ZOO-a tekućom od dana podnošenja ove protutužbe, i to sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju/protutuženiku naknaditi tuženiku/protutužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to sve u roku od petanest dana.“

III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.“

2. Tužitelj – protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) je podnio žalbu protiv točki I i III izreke navedene presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetni spor proistekao je iz ovršnog postupka u kojem je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku ABC iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-1587/2021 od 18. lipnja 2021. naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku, da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, isplati iznos od 704.942,03 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 15.125,00 kn, s tim da je radi naplate navedene tražbine određena ovrha općenito na ovršenikovoj imovini. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor kojim je osporio dužnost plaćanja navedenog iznosa. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1605/2021 od 20. srpnja 2021. navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti pred prvostupanjskim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Platni nalog je predmet ovrhe izdan temeljem vjerodostojne isprave – tužiteljevog računa br. 1737-101-3610 od 9. travnja 2021, a prema tužiteljevim činjeničnim navodima utuženi iznos odnosi se na neisplaćenu naknadu za isporučenu električnu energiju za ožujak 2021.

7.Prvostupanjski sud je u postupku kao nesporno utvrdio:

- da se tužitelj bavi djelatnošću opskrbe električnom energijom

- da je 9. studenog 2020. s tuženikom, kao krajnjim kupcem električne energije (kategorija poduzetništvo), sklopio Ugovor o opskrbi električnom energijom, i to za mjerna mjesta 0191062895 ([adresa]) i 1506001343 (4. [adresa])

- da je taj Ugovor sklopljen na razdoblje od 12 mjeseci, sa početkom isporuke 1. prosinca 2020. (čl. 6. st. 1.)

- da su sastavni dio tog Ugovora tužiteljevi Opći uvjeti opskrbe električnom energijom iz kategorije poduzetništvo, na koje je tuženik pristao (čl. 2. st. 2.)

- da se po tom Ugovoru obračun potrošnje električne energije vrši za obračunsko razdoblje, koje iznosi 30 +/- 3 dana (čl. 5. st. 1.), i to prema cijenama 0,4298 kn/kWh za višu tarifu, 0,2398 kn/kWh za nižu tarifu i 35 kn mjesečno za opskrbnu naknadu (čl. 5. st. 4.), s time da su te cijene fiksne za vrijeme trajanja ugovora (čl. 5. st. 5.)

- da se po istom Ugovoru račun za isporučenu električnu energiju izdaje mjesečno, za prethodni mjesec, uz rok plaćanja od 30 dana od isteka obračunskog razdoblja (čl. 5. st. 7.)

- da je tužitelj 9. travnja 2021. tuženiku ispostavio račun broj 1737-101-3610, na iznos od 704.942,03 kn, što se odnosi na isporučenu električnu energiju za ožujak 2021.

- da je tužitelj 13. travnja 2021. tuženiku najavio povećanje cijena

- da tuženik nakon toga nije platio račun za ožujak 2021., već je 10. svibnja 2021. dao izjavu o tome da tužiteljevo potraživanje prema njemu u iznosu od 704.942,03 kn na ime naknade za isporučenu električnu energiju za ožujak 2021., prebija sa svojim potraživanjem prema tužitelju u istom iznosu na ime penala zbog kršenja ugovornih obveza

- da je tuženik u dopisu od 10. svibnja 2021. naveo da raskida Ugovor o opskrbi električnom energijom od 9. studenog 2020.

8. Sporno je da li je tužiteljevo potraživanje na ime naknade za isporučenu električnu energiju za ožujak 2021. prestalo prijebojem i proizvodi li tuženikova izjava o prijeboju pravne učinke. Tuženik, naime, tvrdi da je tužitelj povećanjem cijene kršio ugovorne obveze radi čega mu je bio dužan platiti penale pa da je stoga bio ovlašten svoje potraživanje na ime penala prebiti s tužiteljevim potraživanjem na ime naknade za ožujak 2021. S druge strane, tužitelj tvrdi da do povećanja cijena nikad nije došlo i da nije kršio ugovorne obveze, pa da tuženik nije imao pravo na raskid ugovora, jer da je dopisom od 13. svibnja 2021. tuženik bio obaviješten da će se i dalje primjenjivati ugovorena (fiksna) cijena.

9. Prvostupanjski sud je iz priloženih isprava zaključio da iako je u Ugovoru i Općim uvjetima (i to verziji koja je tuženiku dostavljena uz Ugovor, koja je različita od verzije na koju se tužitelj poziva) previđena fiksna cijena za cijelo vrijeme trajanja ugovora (od 1. prosinca 2020. do 1. prosinca 2021.), da je tužitelj 13. travnja 2021. obavijestio tuženika da se od 1. svibnja 2021. cijena povećava. S druge strane da je tuženik dopisima od 15. travnja. 22. travnja i 30. travnja 2021. tužitelju skretao pažnju na sadržaj Ugovora i Općih uvjeta, inzistirajući na zadržavanju fiksne cijene, da bi unatoč tome tužitelj dopisom od 4. svibnja 2021. ostao kod najavljenog povećanja od 1. svibnja 2021. Tuženik da je nakon toga dopisom od 10. svibnja 2021. obavijestio tužitelja da raskida Ugovor zbog toga što tužitelj nije izvršavao svoje ugovorne obveze (jer je mijenjao cijenu koja je ugovorena kao fiksna), uz otkazni rok od 30 dana, da u skladu s čl. 6.3. Ugovora tereti tužitelja za ugovornu kaznu te je izjavio prigovor prijeboja u skladu sa Obračunom penala br. 2 od 10. svibnja 2021. Nakon toga da je tužitelj dopisom od 13. svibnja 2021. uvažio tuženikov prigovor i potvrdio da je Ugovor sklopljen po Općim uvjetima koji predviđaju fiksnu cijenu, zbog čega da će tuženiku nakon 1. svibnja cijena ostati ista kao i u ranijem razdoblju odnosno da neće doći do najavljenog povećanja cijene. Istim dopisom tužitelj je obavijestio tuženika da smatra da nije došlo ni do raskida ugovora, ni do prijeboja, jer nije došlo do kršenja ugovora od strane tužitelja, budući da nakon 1. svibnja ipak neće povećavati cijenu. Nakon toga da je i tužitelj dopisom od 18. svibnja 2021. obavijestio tuženika da raskida Ugovor, jer da tuženik nije platio naknadu za ožujak 2021. ni nakon opomene od 3. svibnja 2021., uz otkazni rok od 30 dana, a račun za svibanj 2021. ispostavio je tuženiku račun po ugovorenim (fiksnim) cijenama.

10. Imajući u vidu da je tuženik dopisima od 15. travnja i 22. travnja 2021. tužitelja upozorio na sadržaj Ugovora i Općih uvjeta, pritom ga pozivajući da i nakon 1. svibnja 2021. poštuje ugovorenu fiksnu cijenu, nakon čega je tužitelj u dopisu od 4. svibnja 2021. i dalje ostao kod povećanja cijene počevši od 1. svibnja 2021., prema stavu prvostupanjskog suda tuženik je u takvim okolnostima imao pravo jednostrano raskinuti Ugovor po pravilima za raskid predviđenim u članku 6.3. Ugovora, slijedom čega da je tuženikova izjava od 18. svibnja 2021. o raskidu ugovora valjana i proizvodi pravne učinke, a kako je do raskida Ugovora došlo zbog toga što tužitelj kao opskrbljivač nije izvršavao svoje ugovorne obveze (u smislu zadržavanja ugovorene fiksne cijene), da je prema članku 6.3. Ugovora nastalo tuženikovo pravo na naplatu ugovorne kazne upravo u iznosu od 704.942,03 kn, koja kazna odgovara visini naknade za isporučenu električnu energiju za ožujak 2021., koja je u trenutku raskida ugovora bila neplaćena.

11. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljeva tražbina prema tuženiku na ime naknade za isporučenu električnu energiju za ožujak 2021. u smislu članka 195. i članka 196. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) prestala prijebojem s tuženikovom tražbinom prema tužitelju na ime ugovorne kazne zbog raskida ugovora (koja je bila u istoj visini), a u skladu sa tuženikovom izjavom o prijeboju od 10. svibnja 2021.

12. Prvostupanjski sud je također zaključio da nisu osnovani tužiteljevi navodi da nije došlo do neizvršavanja ugovornih obveza s tuženikove strane (pa da tuženik stoga nije mogao valjano raskinuti ugovor), jer da je tužitelj, unatoč ranijim tuženikovim opomenama, dana 4. svibnja 2021. tuženika obavijestio da i dalje ostaje kod najavljenog poskupljenja, čime ga je zapravo obavijestio da je od 1. svibnja 2021. počeo primjenjivati uvećanu cijenu, a da je time nesporno došlo do tužiteljevog neizvršavanja ugovorne obveze iz čl. 5.5. Ugovora, kojim je bila određena fiksna cijena. Prvostupanjski sud je pritom ocijenio da nije relevantno što je tužitelj račun za svibanj 2021. trebao ispostaviti tek u lipnju 2021., jer da tuženik nije bio dužan čekati lipanj 2021. i ispostavu računa za svibanj 2021. s povećanim cijenama, već je imao pravo raskinuti ugovor s obzirom da je novo obračunsko razdoblje već bilo započelo, a tužitelj ga je bio obavijestio da za to razdoblje važi uvećana cijena. Ovo posebno stoga jer je tuženik tužitelja u tri navrata pisanim podnescima argumentirano pozivao na poštivanje ugovorene fiksne cijene, dok je tužitelj očigledno neutemeljeno ustrajao na uvećanju cijena.

13. Prvostupanjski sud je zaključio i da je tužitelj neutemeljeno relativizirao svoje propuste, jer da je unatoč sadržaju Ugovora i argumentiranom tuženikovom protivljenju ustrajao na povećanju cijene, da bi tek nakon što je tuženik raskinuo ugovor odlučio poštovati ugovorenu fiksnu cijenu i to u trenutku kad su već bili nastupili pravni učinci tuženikove izjave o raskidu ugovora. Pritom prvostupanjski sud uočava da je tuženik još u dopisu od 22. travnja 2021. obavijestio tužitelja da su mu prilikom sklapanja Ugovora prezentirani Opći uvjeti koji predviđaju fiksnu cijenu (a ne Opći uvjeti na koje se tužitelj pozivao u dopisu od 20. travnja 2021.), što je međutim tužitelj potpuno ignorirao u dopisu od 4. svibnja 2021., već je osnovanost tuženikovih tvrdnji priznao tek u dopisu od 13. svibnja 2021. Dakle, da je tužitelj u dopisu od 13. svibnja 2021. priznao da se tuženik s pravom protivio uvećanju cijene, što znači da je tužiteljeva potvrda iz dopisa od 4. svibnja 2021. da od 1. svibnja 2021. primjenjuje uvećanu cijenu, nesporno predstavljala kršenje ugovorne obveze iz čl. 5.5. Ugovora. Prvostupanjski sud također zaključuje da s druge strane tužiteljeva izjava o raskidu Ugovora od 18. svibnja 2021. (zbog toga što tuženik nije platio naknadu za ožujak 2021.) ne proizvodi pravne učinke, jer je u tom trenutku Ugovor već bio raskinut temeljem tuženikove izjave od 10. svibnja 2021.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke, suprotno tužiteljevim navodima, regulirale pretpostavke za raskid ugovora u članku 6.3. Ugovora, kojim nije predviđena obveza tuženika najaviti mogućnost raskida ugovora, već je samo predviđena obveza davanja pisane opomene i ostavljanja roka od 8 dana za ispunjenje obveze, što je tuženik u konkretnom slučaju ispoštovao, jer ga je tužitelj unatoč dopisima od 15. travnja i 22. travnja 2021., svojim dopisom od 4. svibnja 2021. obavijestio da ostaje kod povećanja cijene počevši od 1. svibnja 2021.

20. Utvrdivši da je utužena tražbina prestala postojati prijebojem od 10. svibnja 2021., prvostupanjski sud je pobijanom točkom I izreke prvostupanjske presude u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbio je tužbeni zahtjev.

21. Protivno žalbenim navodima, pobijanim dijelom prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer isti sadrži jasne, cjelovite i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

22. Ispitujući nadalje pobijani dio prvostupanjske presude u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u tom dijelu nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude, kao i primjenu materijalnog prava.

23. U žalbi se u bitnom osporavaju činjenično-pravni zaključci prvostupanjskog suda i posljedično tome primjena materijalnog prava, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude.

24. I odluka o parničnom trošku je u svemu pravilna i zakonita.

25. Žalba stoga nema opravdanja, pa je odlučeno kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma