Poslovni broj: Usž-3324/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PZŽ, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1455/2023-10 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1455/2023-10 od 20. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23-014/249, urbroj: 251- 02-01/001-23-2 od 10. ožujka 2023., kojim je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/1491, urbroj: 251-09-22-1/007-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv naprijed navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor stvarne nenadležnosti tuženika za odlučivanje. Smatra da sud nije razmatrao je li u konkretnoj pravnoj stvari tuženik jedino ovlašteno tijelo ili postoji sukob nadležnosti koji proizlazi iz različitih propisa odnosno općih akata istog ranga te je li prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno voditi ponovni postupak nakon 31. prosinca 2022. Ističe da samim time što je zakonit i osigurava pristup sudu, pravni lijek iz članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21., i 29/21., dalje: Odluka/18) nije onaj koji je trebalo u konkretnoj upravnoj stvari primijeniti. U slučaju da postoji antinomija između općeg akta, odnosno podzakonskog akta i zakona, sudovi su dužni neusklađenost riješiti primjenom zakona na štetu općeg akta, odnosno podzakonskog propisa. Konkretno je trebalo primijeniti, ukoliko ne odredbu članka 164. stavka 4. Statuta, tada svakako odredbu članka 76. stavka 3. u svezi stavka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te utvrditi da u ovoj konkretnoj stvari prigovor nije bio odgovarajući pravni lijek, odnosno da tuženik nije nadležno drugostupanjsko tijelo. Ukazuje na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22) u vezi s rokom za donošenje odluke o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka, te se poziva na presude ovog Suda poslovni broj:Usoz-119/15, te poslovni broj:Usoz-8/22, kao i po njegovom mišljenju relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava i to presude:
Gashi protiv Republike Hrvatske, Hasani protiv Republike Hrvatske, Ćakarević protiv Republike Hrvatske i Moskal protiv Poljske. Predlaže poništiti presudu i donijeti odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev. Potražuje troškove upravnog spora zajedno s troškom za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24). To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.
6. Naime, osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje tijela prvog stupnja od 30. studenoga 2022. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
7. Naprijed navedenom odredbom ZUP-a propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).
8. Dakle, iz naprijed navedene odredbe Zakona proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tog tijela, a sve sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 23. ZUP-a.
9. Kako je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena Pročelnica, koja isto nije potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe, to pravilno zaključuje tuženik i prvostupanjski sud da je, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je pravilno rješenje prvostupanjskog tijela poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, pravilnom primjenom odredbe članka 117. stavka 2. ZOP-a uz pravilnu uputu u kojem pogledu postupak treba upotpuniti.
10. Također, osnovano prvostupanjski sud ukazuje na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjevi i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke/18. Naime, u navedenoj presudi Sud je, vezano za prigovore podnositelja zahtjeva o nezakonitosti članka 10. Odluke/18 iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime je osigurana dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, imajući na umu združene učinke navedene odredbe s odredbama ZUS-a, time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Dakle, pitanje pravne prirode prigovora i s tim u vezi daljnje pravne zaštite riješeno je odlukom ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 254/23 od 19. prosinca 2023. pa se prigovori tužiteljice u tom smislu ocjenjuju neosnovanim.
11. S obzirom na naprijed navedeno, ni ostali navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, a koje navode je tužiteljica isticala i u tužbi i na koje je u potpunosti odgovorio prvostupanjski sud.
12. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu to je njezin zahtjev za naknadu troška upravnog spora pravilno odbijen primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Također, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora jer tužiteljica nije uspjela s žalbom.
13. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4.ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
