REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1039/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralica Martinović, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja General Logistics Systems Croatia d.o.o., OIB: 88360795357, Varaždinska 116, Popovec, kojeg zastupa punomoćnica Larisa Silvija Marić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov j.t.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, protiv tuženika BS Fitness d.o.o., OIB: 88868922989, Šestinski vrh 39, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Poljak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jere Matić & Domagoj Poljak, Miramarska 24/6, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1525/21 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1525/21 od 9. siječnja 2024. u točkama I. i III. njezine izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 715,92 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-977/20 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Marko Jurlina iz Velike Gorice u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 13.539,19 EUR (102.011,02 kn)1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 12.294,24 EUR (92.630,93 kn)1 od 10. travnja 2020. do isplate - na iznos od 1.244,95 EUR (9.380,09 kn)1 od 13. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se za tražbine dospjele do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 642,06 EUR (4.837,63 kn)1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 (osam) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj broj Ovrv-977/20 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Marko Jurlina iz Velike Gorice u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR (37,50 kn)1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2020. do isplate i predvidive troškove u iznosu od 262,96 EUR (1.981,25 kn)1.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.048,25 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 640,30 EUR, kao neosnovan.“
2. Prema obrazloženju, proizlazi da je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 54. i 55. Zakona o poštanskim uslugama („Narodne novine“ broj: 144/12, 153/13, 78/15 i 110/19). O trošku je odlučeno primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke iz svih propisanih žalbenih razloga navodeći u bitnom kako je sud počinio apsolutno bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a, a samim time i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, iz razloga što nije saslušao predložene svjedoke od strane tuženika, a tuženiku je onemogućeno raspravljanje pred sudom, odnosno saslušanje svjedoka koji imaju saznanja o odlučnim činjenicama i na temelju čijih bi iskaza sud donio drugačiju presudu te žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je pogrešno i primijenio pravila o teretu dokazivanja iz razloga što je pogrešno zaključio da tuženik nije dokazao činjenice koje tvrdi, a ne da je tužitelj, u slučaju da tuženik istakne takve prigovore i predloži dokaze na te okolnosti dužan dokazati da je kao prijevoznik, u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima, pravilno i u skladu s ugovorom te pravilima struke izvršio prijevoz. Osim što je sud neobrazloženo i bez razloga dobio provesti dokazne prijedloge saslušavanjem stranaka i svjedoka, sud je također, bez razloga i obrazloženja odbio naložiti tužitelju dostavu dokumentacije koju je tuženik naveo i zatražio od suda da naloži tužitelju. Pogrešni su zaključci suda iz točke 11. obrazloženja da je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o poštanskim uslugama, a ne Zakon o obveznim odnosima. Zaključno, tuženik prilaže e-mail korespondenciju s tužiteljem od 16. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da tuženik nema dugovanja prema tužitelju, a koju informaciju je dobio tek 16. siječnja 2024. na njegovo traženje iz kojeg razloga je nije mogao dostaviti prije tijekom postupka. Iz navedenog proizlazi da ne postoji tražbina radi čije naplate se ovaj postupak vodi te da je potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Predložio je preinačenje pobijanog dijela presude ili podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje te zatražio trošak u ukupnom iznosu od 1.181,25 EUR za sastav i sudsku pristojbu.
4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio njezine navode, predložio njezino odbijanje i potvrđivanje pobijanog dijela presude te zatražio trošak u iznosu od 715,92 EUR za sastav, PDV i pristojbu.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 13.539,19 EUR (102.011,02 kn) s osnove neplaćenih računa broj 13644/1/1 od 5. svibnja 2020. (list 60. spisa) i broj 10080/1/1 (dio) od 2. travnja 2020. (list 61. spisa) za obavljene poštanske usluge na temelju Ugovora o dostavi paketa i ekspresnoj dostavi od 27. travnja 2017.
8. Presuda je jasno obrazložena i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a u noj nema proturječnosti. Žalbeni navod o odbijanju prijedloga za saslušanje svjedoka i stranaka, čime da bi sud tuženika onemogućio u raspravljanju, je neosnovan, budući da je tuženik mogao sve svoje tvrdnje iznijeti u pisanom obliku, a sud je bitne činjenice utvrdio iz dokumentacije priložene spisu pa je prijedlog odbijen pravilnom primjenom načela ekonomičnosti postupka. Jednako tako neosnovano žalitelj smatra kako je time došlo do nejasne i proturječne presude. Žalitelj netočno navodi kako sud nije naložio tužitelju dostaviti dokumentaciju, iako je to učinjeno rješenjem na ročištu 17. siječnja 2023.
9. Prije svega je sud pravilno zaključio kako na konkretan slučaj treba primijeniti odredbe Zakona o poštanskim uslugama kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, što potvrđuje i recentna sudska praksa. Dakle, prvostupanjski sud je nakon što je utvrdio bitne činjenice (ugovorni odnos stranaka, izvršenje ugovorenih usluga, evidentiranje računa u poslovnim knjigama stranaka, odbitak pretporeza) na njih primijenio odgovarajuće materijalno-pravne odredbe te prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Time je sud pravilno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja, jer je tužitelj dokazao svoju tražbinu a tuženik nije dokazao da bi osporio izdane račune ili eventualno zatražio naknadu štete zbog gubitka pošiljki. Niti jednim žalbenim navodom žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost takvog postupanja i odluke.
10. Žalbeni navod u vezi odbitka pretporeza ovaj sud nije uzeo u obzir jer je istaknut prvi put u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
11. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tuženik ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je samo uopćeno pobija, također je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Obrazloženje u vezi odluke o troškovima je jasno i detaljno.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
13. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu nije osnovan jer se u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ne radi o potrebnom trošku u predmetnoj parnici.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Gorana Aralica Martinović
