Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-723/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojega zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u ..., [adresa], protiv tuženika ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 7013/2018-29 od 19. srpnja 2024., 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7013/2018-29 od 19. srpnja 2024.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ABC iz [adresa] od 21. rujna 2018. br. Ovrv-2861/2018 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 562,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2018. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, te se takav tužbeni zahtjev prihvaća.

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 562,21 EUR.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 1.178,08 EUR u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2.Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4.Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 567,21 euro s osnova izvršenih autolimarskih radova na tuženikovom osobnom vozilu, a sve prema računu tužitelja broj 574/11206/3 od 29. kolovoza 2018.

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da nije sporno da je između stranaka bio sklopljen ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao izvršiti autolimarske i lakirerske radove na vozilu tuženika, a ovaj mu za to platiti naknadu. Nesporno je i da je nakon završenih radova, a prilikom preuzimanja vozila 30.8.2018. tuženik ukazao tužitelju na nedostatke u izvršenim lakirerskim radovima. S tim u vezi za istaknuti je da je sud u tom bitnom dijelu prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dopunjenog usmenim očitovanjima u ovom postupku, cijeneći ih stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine, iz kojeg proizlazi da doista lakirerski radovi koje je tužitelj izveo nisu obavljeni u skladu s pravilima struke, dakle postojali su nedostaci na koje je ukazao i tuženik. Na to ukazuje i dopis – elektronička poruka osiguratelja ... od 3.9.2018. upućena ovdje tuženiku gdje je navedeno da je komisijskim pregledom popravljenog vozila od strane odjela procjene šteta utvrđena razlika u nijansi boje na popravljenim površinama u odnosu na ostale površine na vozilu te neravnomjerna pokrivenost predmetnih površina nanesenim lakom. Sud je stoga u tom dijelu kao iskrene i uvjerljive prihvatio i iskaze svjedoka EGŽ (supruga tuženika koja je 29.8.2018. pokušala preuzeti vozilo) i ČG (prijatelj tuženika koji je toga dana dovezao spomenuto svjedokinju po vozilo) koji su iskazivali o tim nedostacima vidljivim golim okom, odnosno i samog tuženika, dok suprotno tome i posebice nalazu i mišljenju prometnog vještaka ne prihvaća u tom dijelu iskaze svjedoka SG i ZG (zaposlenici tužitelja) i samog tužitelja. No, cijeneći okolnost da je vozilo tuženika nakon izvršenih radova svakako bilo u voznom stanju i isto je tuženik očito više godina nakon toga upotrebljavao kao takvo ne otklonivši pri tome u međuvremenu te nedostatke, kao i da je vozilo i prije nego što ga je tuženik kupio 2015. bilo popravljano i lakirano (potvrđuje i tuženik u svom iskazu), sud nalazi da nedostaci u izvršenim radovima tužitelja nisu bili takve naravi da bi isto djelo činili neupotrebljivim. Tuženik je stoga u smislu citirane odredbe članka Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje: ZOO) bio dužan dopustiti tužitelju da otkloni te nedostatke pri čemu mu je za to mogao odrediti i primjereni rok, a tek ako to tužitelj ne bi učinio tuženiku bi pripadala ostala prava iz odredbe st. 3. istoga članka. Iz iskaza svjedoka SG i ZG te tužitelja, koje je sud prihvatio u tom dijelu kao životne i uvjerljive, a što potvrđuje i sam tuženik u svom iskazu, tužitelj je prilikom predaje vozila i iskazanog nezadovoljstva tuženika izvršenim radovima i vidljivim nedostacima, ponudio tuženiku ponovno izvršiti te radove u skladu s primjedbama tuženika, a što je ovaj odbio navodeći da i tada ne bi bio "zadovoljan", odnosno izgubio je povjerenje u tužitelja kao izvođača. Cijeneći takvo ponašanje tuženika, dakle preuzimanje vozila bez podmirivanja računa za popravak, a istodobno odbijanje ponude tužitelja za otklanjanje nedostataka istih, te činjenice da tuženik nikada nije raskinuo takav ugovor ili sam otklonio nedostatke ili tražio sniženje naknade, dok je u međuvremenu i naplatio štetu od osiguratelja na vozilu i to upravo u visini iznosa koji tužitelj potražuje za izvršene radove, sud nalazi da je isto protivno načelu savjesnosti i poštenja (nejasno je što tuženik koji nije iskoristio niti jednu od gornjih pravnih mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju ustvari želi od tužitelja u njihovom pravnom odnosu, osim da ne plati naknadu za izvršene radove) te kao takvo ne može uživati pravnu zaštitu neovisno o utvrđenju da su nedostaci u izvršenim radovima doista i postojali i u takvoj situaciji je zaključak da je tuženik dužan izvršiti svoju obvezu iz ugovornog odnosa s tužiteljem i podmiriti utuženo potraživanje u zatraženom iznosu od sada 562,21 EUR.

7. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja tuženika prvostupanjski sud navodi da s obzirom da tuženik u konkretnom slučaju nije iskoristio niti jedno od svojih prava predviđenih odredbama čl. 610. ZOO-a, a ujedno je od osiguratelja i primio iznos štete od tada 4.235,99 kn (sada 562,21 EUR) je razvidno da tuženik prema tužitelju nema potraživanje u tom iznosu koje je istaknuo prigovorom radi prijeboja, a koje obrazlaže kao iznos s osnova raskida ugovora zbog većih nedostataka (tuženik ničim ne dokazuje da bi tako raskinuo ugovor) i naknade štete zbog neispunjenja u visini iznosa koji je istom potreban za ponovno obavljanje tih poslova i otklanjanje nedostataka (tuženik nedostatke nije otklonio), pa je stoga je tako i odlučeno pod toč. II. izreke.

8. Ovdje prije svega valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1.ZPP-a radi čega se presuda može pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, dakle ne ni onih iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer se presuda može ispitati u njoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu proturječni.

10. Žalbeni navodi žalitelja odnose se i na bitne povrede vezane za članak 354. stavak 1. ZPP-a zbog kojih se žalba u sporu male vrijednosti ne može pobijati. Suštinski ukazujući na pogrešnu ocjenu dokaza te pogrešno utvrđeno činjenično stanje , žalitelj ukazuje na žalbene razloge koje u ovom žalbenom postupku u sporu male vrijednosti ne mogu biti predmet razmatranja, pa je ocjena ovog suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, na koje se poziva u obrazloženju, odlučio kao u točki I. izreke.

11.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na točku II. izreke presude kojoj je odlučeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 562,21 eur, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik prema tužitelju nema potraživanja u zatraženom iznosu pravilno utvrdivši da isti nije iskoristio niti jedno od svojih prava predviđenih odredbom članka 610. ZOO-a, a ujedno nije dokazao da je raskinuo ugovor niti da je nedostatke uklonio.

12. Odluka o troškovima pravilna je i zakonita.

13. Slijedom navedenog žalba tuženika se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

14. O zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II izreke na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 166. stavak 1. ZPP-a jer žalba nije bila osnovana.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu (točka II. izreke) jer navedeni trošak u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Sutkinja

Noemi Butorac