Poslovni broj: Usž-3501/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Nikoli Prižmiću, odvjetniku u Blatu, Ulica 31. br. 19/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64. OIB: 91547293790, radi prava na novčanu naknadu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1409/2023-16 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI- 1409/2023-16 od 2. travnja 2024.

II. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda klasa: UP/II-102-05/22-01/123, urbroj: 344-222/3-23-11 od 20. travnja 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Dubrovnik, klasa: UP/I-102-05/21-01/791, urbroj: 2117-21-214/9-23-21 od 7. ožujka 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dostave ove presude, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1409/2023-16 od 2. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II- 102-05/22-01/123, urbroj: 344-222/3-23-11 od 20. travnja 2023. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke presude).

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Dubrovnik, klasa: UP/I- 102-05/21-01/791, urbroj: 2117-21-214/9-23-21 od 7. ožujka 2023., kojim je poništeno rješenje kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na novčanu naknadu i utvrdio da ista nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 1. listopada 2021., jer je u trenutku prijave u evidenciju ispunjavala uvjete za starosnu mirovinu, pa se slijedom toga nije smatrala nezaposlenom osobom.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je pitanje može li se osporavati rješenje Zavoda za zapošljavanje, kojim upravno tijelo poništava svoje rješenje, jer su shvatili, kako su pogriješili donošenjem rješenja o pravu na naknadu nezaposlene osobe. Smatra da pobijani akt, ukoliko bi sadržavao određeni oblik nezakonitosti, proizvodit će pravno djelovanje jer polazi se od pretpostavke da javnopravna tijela donose zakonite i pravilne upravne akte. Slijedom iznesenog, ukoliko se prihvati stajalište prvostupanjskog suda, onda je žalba, zapravo promašena u cijelosti. Specifičnost presuda donesenih u upravnom sporu trebala bi se ogledati u tome što one u pravilu ne uređuju neki pravni odnos s materijalnog aspekta, propisujući prava i obveze, već im je temeljna zadaća ukloniti nezakonitost iz pravnog sustava. Smatra da prvostupanjski sud nezakonito odbija prijedlog za njegovo saslušanje i ističe da je takvim postupanjem prvostupanjski sud povrijedio njegova procesna prava iz članka 33. Zakona o upravnim sporovima, odnosno pravo stranke na pristup sudu i da raspravlja pred sudom. Ističe da bez izvođenja dokaza saslušanjem stranke sud nije mogao dati pravilan odgovor na bitna činjenična pitanja. Iz navoda žalba proizlazi da tužiteljica predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji, jer je prvostupanjska presuda neodrživa.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tužiteljica u trenutku prestanka radnog odnosa, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ispunjavala uvjete za starosnu mirovinu, budući je imala više od 15 godina mirovinskog staža, te 63 godine života. Kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo sve činjenice u postupku, tužiteljičin zahtjev za novčanu naknadu trebalo je odbiti sukladno odredbama Zakona o tržištu rada, Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o mirovinskom osiguranju, te smatra da su se ispunili uvjeti za poništenje rješenja o pravu na novčanu naknadu, jer je prvostupanjsko tijelo očito pogrešno primijenilo materijalni propis i tužiteljici priznalo pravo na novčanu naknadu, umjesto da je isti zahtjev odbilo. Budući da tužiteljica u žalbi nije navela nove okolnosti ni činjenice, tuženik ostaje pri svemu navedenom u osporavanom rješenju, kao i odgovoru na tužbu, te predlaže da sud u cijelosti odbije žalbu tužiteljice.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenom ovom Sudu uz žalbu proizlazi da se tužiteljica 15. listopada 2021. prijavila u evidenciju nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Dubrovnik, te istog dana podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po prestanku radnog odnosa kod poslodavca Lokalna akcijska grupa "Lag 5" s danom 30. rujna 2021. Tužiteljici je rješenjem od 21. listopada 2021. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 210 dana počevši od 1. listopada 2021. do zaključno 28. travnja 2022., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Područni ured Dubrovnik naknadno je utvrdio da je tužiteljica prvi dan po prestanku radnog odnosa, kao i u vrijeme prijave u evidenciju Zavoda ispunjavala uvjete za starosnu mirovinu, odnosno da je imala 15 godina mirovinskog staža, te 62 godine i 9 mjeseci života.

8. Dakle, s obzirom da je tužiteljica u trenutku prestanka radnog odnosa i trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu ispunjavala uvjete za starosnu mirovinu, jer je imala više od 15 godina staža, te 63 godine života, prvostupanjsko tijelo trebalo je njezin zahtjev za novčanu naknadu odbiti, jer se tužiteljica nije mogla prijaviti u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, jer se nije smatrala nezaposlenom osobom, a sukladno odredbi članka 10. stavka 1. točka 10. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", 118/18., 32/20. i 18/22.), te odredbom članka 180. stavka 1. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.).

9. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocijenio da je tijelo prvog stupnja u ovom predmetu osnovano utvrdilo da su se ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 129. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.).

10. Navedenom odredbom članka 129. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo, može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

11. Naime, navedena zakonska odredba, može se primijeniti jedino u slučaju očite povrede materijalnog propisa koja postoji u slučaju kada je rješenje doneseno primjenom neodgovarajućeg propisa ili kada je pogrešno primijenjen odgovarajući propis.

12. Dakle, pri ocjeni je li u rješavanju upravne stvari došlo do povrede materijalnog propisa na temelju kojeg je upravna stvar riješena, nije dopušteno preispitivati činjenično stanje na koje je primijenjen materijalni propis jer ono je takvo kakvo je u postupku utvrđeno, bez obzira što je možda netočno, nepravilno ili nepotpuno utvrđeno.

13. Iz podataka u spisu predmeta i osporenih rješenja tuženika i tijela prvog stupnja proizlazi da je tuženik utvrđivao postojanje uvjeta za ostvarivanje prava tužiteljice na novčanu naknadu, što predstavlja utvrđivanje činjenica, slijedom čega u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni navedenog izvanrednog pravnog lijeka.

14. Dakle, imajući na umu navedeno pobijana presuda ne može se ocijeniti zakonitom, pa je trebalo na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

15. S obzirom da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu to joj sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima pripada pravo na naknadu troškova za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i zastupanje na ročištu od 22. ožujka 2024. u iznosu od 1.250,00 eura što ukupno iznosi 2.500,00 eura. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav podnesaka je odbijen jer podnesci za koje tužiteljica traži trošak nisu imali utjecaja na tijek upravnog spora.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić