REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5062/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VNUK d.o.o. Vrhovljan, Čakovečka 44, OIB 88315199575, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-11/2024-3 od 18. srpnja 2024. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj Pr-7/2023-21 od 12. listopada 2023., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-11/2024-3 od 18. srpnja 2024., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj Pr-7/2023-21 od 12. listopada 2023., postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1) Je li sud, u situaciji kad u postupku utvrdi nezakonitim i nedopuštenim otkaz ugovora o radu od strane poslodavca te nastavno tome da radni odnos nije prestao, dužan na zahtjev radnika kojem nastavak radnog odnosa nije prihvatljiv (a što je nesporno utvrđeno u provedenom postupku) utvrditi dan prestanka radnog odnosa, odnosno sudski raskinuti ugovor o radu, sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje u tekstu: ZR)? Je li takvu odluku sud dužan donijeti neovisno o eventualnoj naknadnoj izjavi radnika o otkazu ugovora o radu, koju je radnik dao nakon izvanrednog otkazivanja ugovora o radu od strane poslodavca, o čemu nije bio niti obaviješten niti je imao saznanja, a što je odlukom suda utvrđeno nezakonitim i nedopuštenim?
2) Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i da li pogrešno primjenjuje materijalno pravo, posebice odredbu čl. 125. st. 1. ZR-a, kada djelomično usvaja žalbu tuženika te uskraćuje tužitelju pravo zahtijevati utvrđenje dana prestanka radnog odnosa uslijed nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza i to sve iz razloga što bi po stavu drugostupanjskog suda radni odnos prestao zbog okolnosti koje su nastale nakon odluke tuženika kao poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja (koja odluka je proglašena nezakonitom i nedopuštenom) i nakon dana za koji je tužitelj potraživao da se utvrdi kao dan prestanka radnog odnosa, iako je sam drugostupanjski sud deklaratorno utvrdio da radni odnos nije prestao, odnosno je li takvim postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?"
1.2. Tužitelj u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naveo razloge iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.3. Tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, i to – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
5. Razmatrajući navode prijedloga ovaj je sud utvrdio da, uz to što su postavljena pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već upravo i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije navedeno, niti je tužitelj dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu ili da bi pravno shvaćanje na kojem je utemeljena navedena odluka odstupalo od prakse ovog suda i sl., već se tužitelj, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu postupovnog i materijalnog prava u konkretnom slučaju, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
6. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
7.1. Nadalje, ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje ukazuje u prijedlogu. Naime, obveza suda na obrazlaganje odluke i pažljivog ispitivanja navoda stranke ima osobitu važnost i to ne samo kad je u pitanju korištenje prava na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava), već i iz razloga što predstavlja povredu časti i dostojanstva subjekata o čijim se pravima i obvezama odlučuje. Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu tužiteljevih temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Osporena odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a svoje pravno shvaćanje i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način, pri čemu je ukazano da je upravo tužitelj dao izvanredni otkaz ugovora o radu tuženiku 30. siječnja 2023., navodeći da više ne želi raditi kod tuženika, pa stoga sud nije mogao na temelju odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) tražiti sudski raskid i naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa jer je taj odnos već ranije prestao i to njegovom odlukom koju nije opozvao i koju stranke nisu osporavale. Dakle, iz pobijane presude jasno proizlazi zaključak da sud ne može konstitutivnom odlukom odrediti prestanak radnog odnosa kad je taj odnos već prestao i to odlukom (otkazom) tužitelja, pa posljedično ne može ni tužitelju dosuditi naknadu štete jer nisu ispunjenje pretpostavke za sudski raskid radnog odnosa.
7.2. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna i tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
