Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10641/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 28. listopada 2024., broj: Pp-3370/2024-12, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

IOdbija se žalba okr. IP kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. IP je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom presude Općinskog suda Šibeniku od 28. listopada 2024., broj: Pp-3370/2024-12, proglašena je krivom okr. IP da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena kazna zatvora 50 dana, u koju se uračunava vrijeme uhićenja 17. listopada 2024. do 31. listopada 2024, dok je, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da je okrivljenica obvezna naknaditi iste u iznosu 40,00 eura.

2.Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica osobno, zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.Okrivljenica u iscrpnoj žalbi u bitnom ističe kako se kaje, a kako je uzrok njezinom protupravnom ponašanju ovisnost o alkoholu.

6.Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

7.Naime, imajući na umu dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenice (Potvrda Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije na listu 29 i 30 spisa), tj. dva puta osuđivanost za isti prekršaj, a četiri puta za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nema osnova za izricanje blaže kazne. Osobito okolnost da je okrivljenica specijalni povratnik ukazuje na izrazitu upornost i drskost okrivljenice u činjenju istog prekršaja te upućuje na činjenicu da dosadašnje kazne nisu polučile svrhu specijalne prevencije, a što otklanja bilo kakvu mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Činjenica da je okrivljenica djelo prekršaja počinila u alkoholiziranom stanju nije olakotna okolnost jer se svojom krivnjom dovela u takvo stanje, a unatoč njezinom iskazanom kajanju.

8.Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odabiru vrste kazne okrivljenici, kao i trajanju izrečene kazne zatvora (u odnosu na propisanu kaznu zatvora, zakonom je propisana kazna zatvora najmanje 45 dana), prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te stoga nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.

9.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

10.Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.