Poslovni broj: Usž-4018/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FL iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku ML iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2532/23-11 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2532/23-11 od 27. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/22-01/03323918464, URBROJ: 341-99-05/3-22-7536 od 3. svibnja 2023.
2. Rješenjem tuženika od 3. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03323918464, URBROJ: 341-25-05/3-22-80283 od 19. studenoga 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, udovice umrlog FLD, za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude navodeći da su u upravnom sporu povrijeđeni članci 19., 20., 21., 31. stavak 1., 32., 51. i 53. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Navodi da je MLD onemogućeno sudjelovanje u sporu kao zainteresiranoj osobi, s obzirom na to su njihova prava na obiteljsku mirovinu međusobno povezana. Ističe da je iz rješenja Centra za socijalnu skrb od 20. prosinca 2010. razvidno da je on dijete s posebnim potrebama sukladno članku 69. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO). Navodi da je ona u invalidskoj mirovini od 8. lipnja 2009., da je u kontinuiranom liječenju do 2011. kada je vijeće vještaka Zavoda utvrdilo da je liječenje završeno i da nema poboljšanja zdravstvenog stanja, a radna nesposobnost je veća od 50% te je u rješenju od 19. listopada 2010. pogrešno navedeno da je u radnom odnosu. Smatra da iz navedenog proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz članka 39. stavka 4. ZOMO-a, odnosno da je kod nje nastao potpuni gubitak sposobnosti za rad. Tvrdi da nije postupljeno prema rješenju tuženika od 28. travnja 2022. Navodi da joj tuženik nije omogućio uvid u spis sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i da prvostupanjskom sudu nije dostavio dokumentaciju jer je jedini akt tuženika odgovor na tužbu, što je razvidno uvidom u stranicu 102. sudskog spisa. Ističe da joj tuženik nije predočio nijedan dokaz o provedenom vještačenju i ostale pravne akte. Zaključno navodi da joj je sudac na raspravi rekao da od 1. siječnja 2024. ima pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.). Traži da se sva rješenja od 2010. do 2012. ukinu i oglase ništavim jer je njezinom sinu ALD, djetetu s posebnim potrebama ukinuto pravo na obiteljsku mirovinu, iako nije bio sposoban za rad. Traži da je tuženik obešteti. Predlaže da se donese presuda na temelju ZUS-a, ZOMO-a, ZUP-a i ZHBDR-a. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Upravni postupak koji je prethodio upravnom sporu pokrenut je na zahtjev tužiteljice od 2. prosinca 2021. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti supruga pokojnog FLD, umrlog **.**.2006.
8. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je u predmetnom upravnom sporu sukladno članku 19. ZUS-a u svojstvu zainteresirane osobe trebao sudjelovati njezin sin OLD jer je imenovanom prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 31. kolovoza 2012. zbog završenog redovnog školovanja.
9. Sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a prvostupanjski sud je osnovano ocjenjivao zakonitost rješenja tuženika od 3. svibnja 2023., a ne zakonitost ranijih rješenja kojim je pravomoćno odlučeno o pravu, odnosno o prestanku prava tužiteljice i njezine djece na obiteljsku mirovinu. Stoga nije bilo mjesta niti ispitivanju postoje li razlozi ništavosti tih rješenja primjenom članka 31. stavka 2. ZUS-a.
10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a imajući na umu činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a u kojem nije došlo do povrede pravila postupka.
11. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. 12. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici, rođenoj **.**.1968., udovici umrlog korisnika invalidske mirovine FLD, rješenjem od 26. lipnja 2008. bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu, uz djecu PLD, rođenog **.**.1990. i RLD, rođenog **.**.1992. Rješenjem Područne službe u Zagrebu od **.**.2010. ELD prestalo je pravo na obiteljsku mirovinu 30. rujna 2010., a tužiteljici i AL to pravo prestalo je 31. kolovoza 2012. na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu od 24. rujna 2012.
13. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu utvrđene pretpostavke za priznavanje predmetnog prava propisane člankom 67. stavkom 1. točkama 1. - 3. ZOMO-a i stavcima 2., 3. i 4. istog članka ZOMO-a. Tužiteljica je u vrijeme smrti bračnog druga imala 37 godina života, odnosno nije navršila 50 godina života, do smrti bračnog druga kod nje nije nastupio potpuni gubitak sposobnosti za rad kao ni za vrijeme trajanja obavljanja roditeljske dužnosti, odnosno do 31. kolovoza 2012., što je utvrđeno nalazima i mišljenjima vještaka Zavoda od 21. listopada 2022. i 26. travnja 2023., a koje nalaze i mišljenja tužiteljica tijekom upravnog spora nije osporila, što je bilo moguće provođenjem sudskog vještačenja.
14. S obzirom na to da tužiteljica u trenutku smrti bračnog druga nije imala navršenih 45 godina života, nema uvjeta za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 67. stavku 2. ZOMO-a. Kako je tužiteljica u trenutku prestanka prava na obiteljsku mirovinu imala navršene 44 godine života, nisu ispunjeni niti uvjeti propisani člankom 67. stavcima 3. i 4. ZOMO-a za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
Stoga je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.
15. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 27. rujna 2011. razvidno da je tužiteljici, dotadašnjoj korisnici invalidske mirovine, priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, pa tužiteljica pogrešno smatra da joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka za rad. Naime, profesionalna nesposobnost za rad, koja je tužiteljici priznata prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10.), koji je bio na snazi u vrijeme kada joj je priznato to pravo, odgovara institutu djelomičnog gubitka sposobnosti za rad iz sada važećeg članka 39. stavka 2. ZOMO-a, a ne potpunog gubitka sposobnosti za rad iz članka 39. stavka 4. ZOMO-a.
16. Iz podataka spisa upravnog tijela, koji je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu uz dopis od 12. listopada 2023., a koji je zaprimljen kod suda 26. listopada 2023. (list 91.- 92. spisa), proizlazi da je tužiteljici 26. svibnja 2023. omogućen uvid u spis upravnog tijela, a dana 17. srpnja 2023. njezin opunomoćenik ML izvršio je uvid u sudski spis.
17. Zbog iznesenog tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Napominje se tužiteljici da podnesak od 26. listopada 2023. ovaj Sud nije razmatrao jer je dostavljen nakon proteka roka za podnošenje žalbe (rok istekao 29. srpnja 2023.).
18. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
