REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1153/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NOVI RADIO d.o.o., Đakovo, Ulica pape Ivana Pavla II 9, OIB 30998059619, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, Ulica pape Ivana Pavla II. 6, protiv tuženika UP, vl. [obrt], obrt za optičke usluge i trgovinu, Osijek, Stjepana Radića 36, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Adela Klanac-Kapša, odvjetnica u Osijeku, Dunavska 38, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-214/2023-14 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-214/2023-14 od 20. prosinca 2023. i to: u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-34/2023 od 2. ožujka 2023. za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 276,51 EUR / 2.083,33 kn teku od 1. listopada 2022. do 16. listopada 2022. te u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-214/2023-14 od 20. prosinca 2023. u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-34/2023 od 2. ožujka 2023. za iznos od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn s kamatama i troškove ovrhe u iznosu od 179,40 EUR / 1.351,69 kn s kamatama i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-34/2023 od 2. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. prosinca 2022. teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 45,20 EUR / 340,54 kn od 16. studenoga 2019. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 16. prosinca 2020. do isplate

- na iznos 474,92 EUR / 3.578,28 kn od 16. prosinca 2020. do isplate

- na iznos 249,96 EUR / 1.883,36 kn od 16. siječnja 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 14. veljače 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 14. ožujka 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 16. travnja 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 15. svibnja 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 17.lipnja 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 16. srpnja 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 15. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos 276,51 EUR / 2.083,36 kn od 16. rujna 2021. do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 179,40 EUR / 1.351,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 2. ožujka 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 976,35 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-34/2023 od 2. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.645,36 EUR / 35.000,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama te troškove ovrhe u iznosu od 110,65 EUR / 833,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Platni nalog je ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama, zakonske zatezne kamate koje na iznos od 276,51 EUR / 2.083,33 kn teku od 1. listopada 2022. do 16. listopada 2022. te troškove ovrhe u iznosu od 179,40 EUR / 1.351,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 332,68 EUR / 2.506,58 kn (točka III. izreke).

2. Tužbeni zahtjev odnosio se na plaćanje tužiteljevih računa za pružene usluge emitiranja promidžbenih poruka za razdoblje od listopada 2019. do studenoga 2022. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da mu tužitelj nije pružao usluge u utuženo vrijeme.

3. Na temelju izvedenih dokaza te primjenom odredbe čl. 221.b st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), prvostupanjski sud je utvrdio da postoji tužiteljeva tražbina u iznosu od 4.645,36 EUR / 35.000,46 kn. Zato je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen te je u tom dijelu održan na snazi platni nalog (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). U odnosu na ostalu tužiteljevu tražbinu, prvostupanjski sud je utvrdio da ona ne postoji. Zato je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan te je u tom dijelu ukinut platni nalog.

4. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

5. Protiv ove presude tužitelj i tuženik su podnijeli žalbe.

6. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke iz točke II. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tužitelj je u žalbi ukazao na to da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev. Tužitelj je istaknuo da je sam tuženik potvrdio postojanje utužene tražbine u cijelosti. Prema njegovom mišljenu, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze niti je za pobijanu odluku o neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva, dao valjane razloge.

8. Odgovarajući na tužiteljevu žalbu, tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda.

9. Tuženik je podnio žalbu protiv odluka iz točaka I. i III. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ih ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o postojanju dosuđene utužene tražbine. Tuženik je dao svoje viđenje izvedenih dokaza i okolnosti koje iz rezultata tih dokaza proizlaze.

11. Tužiteljeva žalba je pretežito osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

12. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije u svemu pravilna i zakonita.

13. Predmet spora odnosio se na plaćanje tužiteljevih računa za pružene usluge emitiranja promidžbenih poruka od listopada 2019. do studenoga 2022., čemu je tuženik prigovorio tvrdnjom da mu tužitelj nije pružao usluge u utuženo vrijeme.

14. Pozivajući se na odredbu čl. 221.b ZPP-a, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.645,36 EUR / 35.000,46 kn s kamatama. No, i pored toga što je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za sve račune koji su predmet tužbe, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn s kamatama.

15. I dok ovaj sud u potpunosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.645,36 EUR / 35.000,46 kn s kamatama, to uopće ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn s kamatama.

16. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari izrijekom potvrdio da je koristio pravo na odbitak pretporeza za (cjelokupnu) tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave (računa, list 121. -151. spisa). Jednako kao i prvostupanjski sud, i ovaj sud drži da tuženik nije s uspjehom oborio presumpciju iz odredbe čl. 221.b ZPP-a o postojanju tražbine od 4.645,36 EUR / 35.000,46 kn. Međutim, za razliku od prvostupanjskog suda, ovaj sud ne smatra da je tuženik s uspjehom oborio presumpciju iz odredbe čl. 221.b ZPP-a o postojanju tražbine od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn. Drugim riječima, ovaj sud smatra da tuženik nije s uspjehom oborio presumpciju iz odredbe čl. 221.b ZPP-a o postojanju (cjelokupne) utužene tražbine.

17. Presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine iz odredbe čl. 221.b ZPP-a uvedena je sa svrhom sprečavanja odugovlačenja postupka i olakšavanja tereta dokazivanja tužitelju, za slučaj kada je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza (osnova presumpcije). U takvoj situaciji se zaključuje da vjerojatno postoji utužena tražbina te da je osnovana utužena tražbina. Ipak, tuženik, s druge strane, može dokazom o protivnom dokazivati da u određenom slučaju nema osnove da se o postojanju tražbine zaključuje po pravilima o zakonskim presumpcijama, iako je utvrđeno postojanje osnove presumpcije. Dokaz o protivnom bit će uspješan samo ako sud stekne potpuno uvjerenje o istinitosti tuženikove tvrdnje o nepostojanju tražbine. Drugim riječima, nije dovoljno samo navođenje i predlaganje dokaza o neosnovanosti tražbine sadržane u računima na temelju kojih je korišteno pravo na odbitak pretporeza, već je potrebno dokazivati i korekciju knjigovodstvenog stanja i poreznih obveza. Tuženik u ovom slučaju to nije dokazao – on nije dokazao osnovanost osporavanja svoje obveze.

18. U ovom slučaju, tužitelj je radi dokazivanja osnovanosti utužene tražbine, uz račune, dostavio i svoj izvod otvorenih stavaka od 8. prosinca 2022. (list 154. spisa). Iz sadržaja tužiteljevog izvoda otvorenih stavaka od 8. prosinca 2022., proizlazi da tuženik, uz ostalo, duguje tužitelju i po računima koji su predmet tužbe. Osim što se nije složio s iznosom od 5.579,97 kn i računom od 30. studenoga 2022. kojeg nema proknjiženog, tuženik je svojim potpisom i pečatom ovjerio sadržaj tužiteljevog izvoda otvorenih stavaka od 8. prosinca 2022.

19. Tuženik nije dovodio u pitanje valjanost tužiteljevog izvoda otvorenih stavaka od 8. prosinca 2022. On nije osporavao ni valjanost i vjerodostojnost svog potpisa i pečata na tom tužiteljevom izvodu niti je tvrdio da bi ovjera bila od neovlaštene osobe.

20. Kod takvog stanja stvari, a uvažavajući da se tuženikovo neslaganje sa stanjem iz tužiteljevog izvoda otvorenih stavaka od 8. prosinca 2022. nije odnosilo na račune koji su predmet tužbe, jasno je da je tužitelj dokazao osnovu i visinu cjelokupne utužene tražbine (čl. 219. st. 21. i čl. 221.a ZPP-a). Tuženik nije s uspjehom dokazao osnovanost osporavanja svoje obveze. Dakle, utužena tražbina je u cijelosti osnovana, a ne samo u jednom dijelu. Odatle i ocjena ovog suda o osnovanosti tužiteljeve žalbe u tom pogledu i o neosnovanosti tuženikove žalbe.

21. Pored činjenice da se u spisu nalazio tužiteljev izvod otvorenih stavaka od 8. prosinca 2022., koji uključuje račune koji su predmet tužbe i čiji je sadržaj ovjerio tuženik, to prvostupanjski sud nikako nije mogao temeljiti odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn na iskazu svjedoka ZP. Tim više što je iskaz svjedoka moguće cijeniti isključivo u odnosu na ostale izvedene dokaze s njima u vezi. Takvih dokaza, u prilog tome da je (prema tvrdnji ZP) suradnja među strankama prekinuta između veljače 2020. do rujna 2021., u ovoj pravnoj stvari nema.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.645,36 EUR / 35.000,46 kn s kamatama i u tom dijelu održao na snazi platni nalog pa je u tom dijelu pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a). Budući da račun za rujan 2022., na iznos od 276,51 EUR doista ne dospijeva 1. listopada 2022., već 17. listopada 2022., pobijana presuda je potvrđena i u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu kamata na taj iznos od 1. listopada 2022. do 16. listopada 2022. U dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 3.258,67 EUR / 24.552,45 kn s kamatama, pobijana presuda je preinačena prihvaćanjem tog djela tužbenog zahtjeva i održavanjem na snazi platnog naloga u tom dijelu (čl. 373. ZPP-a).

23. S obzirom na tužiteljev potpuni uspjeh u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tužitelju je prema njegovom traženju i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), odmjeren sljedeći trošak: za sastav podneska od 5. rujna 2023. kojim tužitelj odgovara na navode iz prigovora iznos od 199,08 EUR (Tbr. 8.1. OT), za pristup na ročišta od 21. rujna 2023. i 14. studenoga 2023. iznos od po 199,08 EUR (Tbr. 9.1. OT), za sastav podneska od 9. listopada 2023. i od 29. listopada 2023. iznos od po 49,26 EUR (Tbr. 8.3. OT), sve uvećano za PDV u iznosu od 173,94 EUR, što ukupno iznosi 869,70 EUR.

24. Troškovi ovršnog postupka priznati su u rješenju o ovrsi, a na troškove sudske pristojbe za tužbu (koje je tražio) tužitelj nema pravo, jer tužbu nije podnio.

25. Tužitelju su dosuđeni i troškovi sastava žalbe u iznosu od 225,00 EUR, PDV iznos od 56,25 EUR i iznos pristojbe žalbe u iznosu od 158,08 EUR.

26. Slijedom navedenog, tužitelju u konačnici pripadaju parnični troškovi u iznosu od 1.309,03 EUR. Prvostupanjski sud je tužitelju već dosudio iznos od 332,68 EUR pa se ta odluka potvrđuje (čl. 368. ZPP-a), dok mu ovaj sud dosuđuje daljnji parnični trošak u iznosu od 976,35 EUR (čl. 154., čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac