REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1018/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) OPĆINA ŠTEFANJE, Štefanje, Štefanje 61, OIB 02595225846, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić u Bjelovaru, Mihanovićeva 1, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) NTC KRAKA d.o.o., Zagreb, Hektorovićeva ulica 2/5, OIB 20644486953, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-43/2022-21 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-43/2022-21 od 12. siječnja 2024. u pobijanoj točki V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-43/2022-21 od 12. siječnja 2024. u pobijanim točkama I., II., III. i VII. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužiteljevu žalbu u iznosu od 975,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016. sklopljen između tužitelja i tuženika (točka I. izreke) pa je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj na temelju presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru upiše kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 3 jutra i 1488 čhv (22615 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 598 čhv (2152 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 63 čhv (228 m2) (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo predati tužitelju u posjed, slobodne od stvari i osoba, nekretnine koje su upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 3 jutra i 1488 ĉhv (22615 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 598 čhv (2152 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 63 čhv (228 m2) (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 3 jutra i 1488 čhv (22615 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 598 čhv (2152 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 63 čhv (228 m2) (točka IV. izreke). Uz to, tužitelju je naloženo platiti tuženiku iznos od 29.869,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka V. izreke), dok je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatu veće kamatne stope od one dosuđene tuženiku (točka VI. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VII. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na utvrđenje raskida Ugovora o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016. sklopljen između tužitelja i tuženika te utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmet kupoprodaje, uz njihov povrat tužitelju. Prvostupanjski sud je odlučivao i o protutužbenom zahtjevu koji se odnosi na povrat novčanog iznosa kojeg je tuženik uplatio po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016.

3. Na temelju izvedenih dokaza (dokumentacija, iskazi svjedoka), prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije ispunio svoje obveze po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., prvenstveno on nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene tužitelju. Zato je tužbeni zahtjev za utvrđenje raskida tog Ugovora ocijenjen osnovanim. Budući da tužitelj nije izjavio raskid Ugovora, prvostupanjski sud je zaključio da tužba zamjenjuje tužiteljevu izjavu o raskidu.

4. Primjenom odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO), prvostupanjski sud je obvezao tuženika na trpljenje da se tužitelj na temelju presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje, kao i na predaju u posjed tih nekretnina tužitelju. S druge strane, tužitelju je naloženo vratiti tuženiku iznos kupoprodajne cijene kojeg mu je tuženik platio.

5. Kako je utvrđeno da tužitelj nije izvanknjižni vlasnik nekretnina koje su bile predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik tih nekretnina.

6. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

7. Protiv presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik.

8. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke iz točke V. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

9. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovno iznio sve razloge zbog kojih smatra da nije dužan tuženiku vratiti onaj iznos kupoprodajne cijene kojeg mu je tuženik uplatio.

10. Očitujući se o tužiteljevim žalbenim navodima, tuženik je osporio njihovu osnovanost.

11. Tuženik je podnio žalbu protiv odluka iz točaka I., II., III. i VII. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

12. Tuženik je u žalbi ukazao na to da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe postupka, budući da je odlučio o tužbenom zahtjevu koji nije u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom. On je istaknuo da prvostupanjski sud nije donio rješenje o preinaci tužbe niti je odlučio o „razlici“. Tuženik je naveo i to da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe čl. 72. -25. ZOO-a. Prema njegovom mišljenju, on ima pravo držati nekretnine dok mu tužitelj ne ispuni njegovu tražbinu i vrati uplaćenu kupoprodajnu cijenu. Tuženik se protivio i odluci o parničnim troškovima.

13. Tužiteljeva i tuženikova žalba nisu osnovane.

14. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

15. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude te u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje tužitelj i tuženik upućuju u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. ZPP-a). Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, na temelju činjenične osnove na koju se pozvao tužitelj u tužbi pa nema ni prekoračenja tužbenog zahtjeva. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije promijenio istovjetnost zahtjeva niti je povećao postojeći ili istaknuo drugi zahtjev (čl. 191. st. 1. ZPP-a). Zato je tuženikovo ukazivanje u žalbi na to da prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe, najblaže rečeno promašeno.

16. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva, tj. o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., radi tuženikovog trpljenja da se tužitelj na temelju presude upiše kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 3 jutra i 1488 čhv (22615 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 598 čhv (2152 m2); kčbr. [katastarska čestica] oranica Laminska s 63 čhv (228 m2) (točka II. izreke), kao i radi predaje tužitelju u posjed, slobodne od stvari i osoba, opisanih nekretnina. Jednako tako, ovaj sud dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti protutužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 29.869,27 EUR s pripadajućim kamatama. Ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. Zato se ovaj sud u ovoj odluci i poziva na obrazloženje pobijane presude.

17. U odnosu na tužiteljevu žalbu:

18. Tužitelj se u žalbi usmjerio primarno na argumentiranje zašto on ne bi bio dužan tuženiku vratiti novčani iznos kojeg mu je tuženik uplatio u ispunjavanju svojih obveza iz ugovora koji je raskinut.

19. Ipak, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno ocijenio da je tužitelj dužan vratiti tuženiku onaj novčani iznos kojeg je dao/platio u ispunjavanju obveza iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., a koji je ugovor (upravo prema tužiteljevim tvrdnjama), raskinut.

20. Tuženikovo pravo na povrat onoga što je dao u ispunjavanju obveza iz ugovora koji je raskinut, proizlazi iz odredbe čl. 368. ZOO-a. Raskidom ugovora u biti otpada osnova na temelju koje je nešto stečeno tj. po kojoj je nešto ispunjeno. Zato, u slučaju raskida svaka strana ima pravo zahtijevati da joj se vrati ono što je dala (čl. 368. ZOO-a). Na obvezu vraćanja onoga što je primljeno ne utječe krivnja za raskid ugovora. Krivnja može biti pravno odlučna kada je riječ o odgovornosti za štetu, ali ne i kad je riječ o obvezi vraćanja onoga što je primljeno. Zbog svega toga, tužitelj je dužan vratiti tuženiku ono što je primio - u ovom slučaju, novčani iznos od 29.869,27 EUR. Od tuda neosnovanost svih tužiteljevih žalbenih navoda u tom pogledu.

21. Odredbe o učincima raskida ugovora nisu norme prisilne naravi. Zato nema zapreke da ugovorne stranke sporazumno urede svoj odnos koji nastaje kao posljedica raskida ugovora. Stranke mogu i unaprijed ugovoriti posljedice koje će nastati u slučaju raskida ugovora pa time isključiti od primjene odredbu čl. 368. ZOO-a. To znači da stranke mogu ugovoriti drukčije učinke raskida ugovora od onih predviđenih zakonom. Takva ugovorna odredba važi i nakon raskida ugovora, jer je i unesena u ugovor upravo zbog toga. Međutim, u ovom slučaju sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016. ne upućuje na to da su tužitelj i tuženik ugovorili posljedice raskida ugovora drugačije od onih predviđenih zakonom.

22. Iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., koji je raskinut, proizlazi da su ugovorne strane odredbe predugovora učinile sastavnim dijelom glavnog ugovora. Zato je svako tužiteljevo pozivanje na same odredbe predugovora, izlišno.

23. Kod takvog stanja stvari, odlučeno je kao u točki I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

24. U odnosu na tuženikovu žalbu:

25. Tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., raskinut.

26. Tuženikovi žalbeni razlozi odnosili su se u bitnom (samo) na to da na temelju odredbi čl. 72.-75. ZOO-a, on ima pravo zadržanja nekretnina koje su bile predmetom Ugovora o kupoprodaji nekretnina (broj 01/16/GZL) od 13. travnja 2016., sve dok njegova tražbina za povrat plaćene cijene ne bude ispunjena.

27. Međutim, tuženik se tijekom postupka uopće nije pozivao na odredbe čl. 72.-75. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik se tijekom postupka tužiteljevom zahtjevu uopće nije suprotstavljao prigovorom svog prava zadržanja (retencije). Tuženik je svoje pravo zadržanja (retenciju) istaknuo tek u žalbi. Zato sadržaj žalbe, u tom pogledu predstavlja iznošenje novih okolnosti koje je tuženik imao prilike, ali i obvezu, iznijeti do zaključenja glavne rasprave (čl. 352. ZPP-a). Prema tome, tuženik je prekludiran u iznošenju takvih žalbenih navoda.

28. Kod takvog stanja stvari, odlučeno je kao u točki II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

29. Odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 5. ZPP-a) koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio, a tuženik je u žalbi nije osnovano pobio. Uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, i ovaj sud smatra da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. Od tuda odluka kao u točki II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

30. Tuženik nema pravo na zatraženi iznos od 976,00 EUR na ime troškova sastava odgovora na žalbu, jer po ocijeni ovog suda nije riječ o radnji nužnoj za vođenje ovog postupka (čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac