Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-426/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HH i GU zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114722 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, optuženika HH i GU, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, pod brojem K-272/2024 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog GU, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je II. okrivljeni GU kaznenim djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim počinio produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 38. i 52. KZ/11.
II. U ostalom se dijelu žalba optuženika GU, te u cijelosti žalba optuženika HH i žalba državnog odvjetnika odbijaju kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda I. optuženi HH proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 52. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a II. optuženi GU je također navedenom presudom proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 52. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te je potom, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda i to na način da se prema II. okrivljeniku GU izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko II. okrivljenik GU u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne
2. Na temelju članka 54. KZ/11 I. okrivljeniku HH je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. prosinca 2023. pa nadalje, dok je II. okrivljeniku GU, temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. prosinca 2023. do 20. prosinca 2023.
3. Na temelju članka 190. stavka 8. u vezi sa člankom 79. KZ/11 od II. okrivljenika GU je oduzeta droga kokain u ukupnoj količini od 700,53 grama, koja je od II. okrivljenika privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Službe krim. policije, od 18. prosinca 2023. serijski broj [serijski broj].
4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 prvostupanjski sud je naložio I. okrivljeniku HH i II. okrivljeniku GU snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od po 100,00 €, troškove iz čl. 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u visini od po 564,74 € odnosno sveukupno po 664,74 €, u roku od 15 (petnaest) dana, od dana pravomoćnosti presude.
5. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, pobijajući je zbog odluke o kazni, navodeći da obzirom na pronađenu količinu droge kokain od 700,53 grama da je trebalo okrivljenicima izreći stože kazne, kao i novčane kazne.
6. I. optuženi HH je također podnio žalbu, putem branitelja Johna Mateka odvjetnika iz Zadra zbog odluke o kazni, navodeći da je kazna prestrogo odmjerena, te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, stoga predlaže uvažiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i I. okrivljeniku izreći blažu kaznenopravnu sankciju.
7. Žalba je podnesena i od II. optuženog GU, putem branitelja Karla Surića, odvjetnika u Zadru zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, navodeći da je riječ o pogrešnoj kvalifikaciji kaznenog djela koje se II. okrivljeniku stavlja na teret, te predlaže, povodom žalbe preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, te izreći da je II. okrivljeni počinio kazneno djelo kao pomagatelj iz članka 190. stavak 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11, te obzirom da članak 38. KZ/11 predviđa kao mogućnost blaže kažnjavanje, predlaže se maksimalno ublažavanje kazne. Također je podnesena i dopuna žalbe u kojoj navodi da II. okrivljeni očekuje rođenje djeteta u ožujku 2025.g., koja okolnost nije postojala u trenutku donošenja presude, te da se prilikom odlučivanja o žalbi navedena okolnost uzme u obzir kao olakotna okolnost.
8. Odgovor na žalbu je podnesen od strane I. optuženika HH, putem branitelja odvjetnika Johna Mateka predlažući žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.
9. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
10. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08 održana je sjednica drugostupanjskog vijeća na koju su pozvane stranke, jer je to zahtijevao u žalbi branitelj odvjetnik Karlo Surić.
10.1. Zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić je naveo da podržava u cijelosti žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, iz razloga koji su navedeni.
10.2. Branitelj optuženog HH odvjetnik John Matek je ostao pri navodima iz žalbe, te nadodao da je njegov branjenik dragovoljno priznao kazneno djelo koje je rezultiralo okončanjem postupka, te izrazio isprike i žaljenje, zadržao svoje radno mjesto, te po izlasku iz zatvora namjerava osnovati obitelj. Ponavlja da je njegov branjenik neosuđivana osoba, te predlaže sudu uzeti u obzir sve olakotne okolnosti u predmetu, preinačiti odluku o kazni, odnosno izreći blažu kaznu.
10.3. Branitelj optuženog GU odvjetnik Karlo Surić je ostao pri navodima iz žalbe i dopune žalbe te naglasio da je sud prvog stupnja pravilno i točno taksativno pobrojao sve olakotne okolnosti na strani drugog okrivljenika koje su doista značajne, a koje nisu adekvatno vrednovane prilikom odmjeravanja kazne, jer je okrivljenik već u najranijoj fazi kaznenog postupka, dakle pri prvom ispitivanju pred redarstvenim vlastima, u prisutnosti branitelja potpuno i u cijelosti priznao učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, i pritom u najranijoj teoretski mogućoj fazi izravno teretio prvookrivljenika, koji mu je najbolji prijatelj iz najranijeg djetinjstva, a uz to radi se o osobi potpuno kazneno i prekršajno nekažnjavanoj koja dolazi iz potpuno uredno obiteljskog života, sa završenim fakultetom i zaposlenjem. Nadalje, navodi da sud prvog stupnja nije vrednovao kriminalnu količinu koja se bitno razlikuje u odnosu na prvookrivljenika, a pri tome se ne misli u količini u gramima, na što upućuje sud prvog suda, nego o količini kriminalne volje, jer drugookrivljenik baš nikakve veze sa organizacijom, nabavom niti prodajom nije imao nikakve veze, a što jasno proizlazi iz transkripata koji prilaže spisu, kao i da je izvanbračna supruga drugookrivljenika zatrudnjela što proizlazi iz dopune žalbe, pa dostavlja i trudničku knjižicu na ime TT, odvjetnice u njihovom odvjetničkom društvu, radi čega se predlaže preinačiti kaznu na način da se odredi isključivo uvjetna osuda bez djelomične a bez uvjetne kazne zatvora.
10.4. Optuženi HH je suglasan sa navodima svoga branitelja te nadodaje da mu je žao, kaje se zbog svega i planira započeti zajednički život sa svojom zaručnicom, kao i da se nešto slično neće ponoviti i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru je dovoljno utjecalo na njega da nešto slično ne napravi. Planira nastaviti raditi na radnom mjestu na recepciji gdje je i do sada radio, te zasnovati obitelj. 10.5. Optuženi GU je suglasan sa navodima svoga branitelja, te nadodaje da mu je žao što se to dogodilo, te da njegova izvanbračna partnerica treba roditi u trećem mjesecu slijedeće godine, tako da planira svaki trenutak provesti sa njom i djetetom što traži veliku odgovornost od njega.
11. Žalba II. optuženika GU je djelomično osnovana, dok su žalbe I. optuženika HH i državnog odvjetnika neosnovane.
12. U pravu je žalitelj optuženi GU kada tvrdi da je riječ o pogrešnoj kvalifikaciji kaznenog djela koje se II. okrivljeniku stavlja na teret, jer je II. okrivljeni počinio kazneno djelo kao pomagatelj.
13. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude, između ostalog, navodi da je u postupku utvrđeno da je I. okrivljeni HH nabavio i prodavao drogu kokain, te da je II. okrivljeni GU u svom posjedu imao istu drogu, a koja je evidentno bila namijenjena daljnjoj prodaji, kojim ponašanjem su okrivljenici ostvarili zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, kao i da nema dokaza da se II. okrivljeni bavio prodajom droge, ali isto tako nema dvojbe da je on bio svjestan da je kod njega I. okrivljeni ostavljao predmetnu drogu, upravo radi daljnje prodaje. Nadalje, u točki 30. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi da je II. okrivljeni djelo počinio isključivo posjedovanjem droge, odnosno da nema dokaza da je II. okrivljeni na bilo koji način sudjelovao u prodaji droge, odnosno da je u odnosu na tu drogu poduzeo išta aktivnije, osim što je svjesno omogućio I. okrivljeniku da ta droga bude pohranjena kod njega, te da takvu ulogu II. okrivljenika sud cijeni kao olakotnu okolnost.
14. Međutim, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pogrešno, prihvaćajući pravnu ocjenu iz optužnice državnog odvjetnika predmetno kazneno djelo u odnosu na II. okrivljenika GU kvalificirao kao kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, iako se pravilnom ocjenom radi o kaznenom djelu iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. i 52. KZ/11.
15. Drugostupanjski sud zauzima stajalište da je II. okrivljeni GU sudjelovao kao pomagatelj, a ne kao supočinitelj u radnji počinjenja produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i promet drogama, kada je u svom stanu čuvao opojnu drogu, koju je I. okrivljeni HH iznosio iz stana i prodavao, jer optuženici nisu, u smislu članka 36. stavak 2. KZ/11 postupali na temelju zajedničke odluke da počine predmetno kazneno djelo.
16. Time što je prvostupanjski sud optuženog GU proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, kao supočinitelja predmetnog kaznenog djela, a ne kao sudionika kaznenog djela, tj. pomagatelja ostvario je povredu iz članka 469. točka 4. KZ/11, stoga je djelomično prihvaćena žalba optuženog GU i preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te je izrečeno da je II. okrivljeni GU kaznenim djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim počinio produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 38. i 52. KZ/11.
17. Kako su žalbe okrivljenika HH i GU, te državnog odvjetnika usmjerene na odluku o kaznenoj sankciji, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to njihovo priznanje počinjenja djela i raniju neosuđivanost, kao i otegotne okolnosti i to vrstu i količinu pronađene droge (700,53 grama).
18. Također treba naglasiti da su optuženici proglašeni krivima za produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama, što ne može predstavljati otegotnu okolnosti, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, nego se za produljeno kazneno djelo, prema članku 52. stavak 5. KZ/11 može izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne. Jednako tako, temeljem članka 38. KZ/11 propisana je mogućnost blažeg kažnjavanja za pomagatelja u počinjenju kaznenog djela, te uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora I. okrivljenom HH u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a II. okrivljenom GU u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te potom, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda i to na način da se prema II. okrivljeniku GU izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko II. okrivljenik GU u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, primjerene kazne uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo. Isto tako, nije u pravu žalitelj GU kada ističe trudnoću njegove izvanbračne partnerice, a koja okolnost je istaknuta tek nakon izricanja presude, smatrajući da je to okolnost koja bitno doprinosi smanjenju kazne.
19. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.
20. Zbog naprijed navedenih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, a budući ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženi HH i GU pobijaju prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznenopravnu sankciju, trebalo je njihove žalbe, temeljem članka 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovane.
U Dubrovniku 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić