REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3367/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Leani Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženice OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. Veljovića i dr. u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 707/2023-2 od 18. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-235/2022-8 od 27. ožujka 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-707/2023-2 od 18. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-235/2022-8 od 27. ožujka 2023., postavljajući pitanje koje smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje pitanje glasi:

"Uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ako je takva naknada naplaćena od strane banke kao bankovna usluga, a njene ugovorne odredbe su jasne, lako razumljive i lako uočljive?".

2. Tuženica je navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i to čl. 29. Ustava.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje, u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

4.1. Naime, postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Ovo stoga što je osporena presuda, u odnosu na postavljeno pitanje, u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-502/2024-2 od 15. svibnja 2024. i dr.) pa u odnosu na postavljeno pitanje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

5. Nadalje, tuženica je navela da u pobijanoj presudi nije jasno obrazloženo o kakvoj se znatnoj neravnoteži radi te da u ovoj pravnoj stvari došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka koje stvaraju presedan ka izrazitoj pravnoj nesigurnosti, a zbog čega je tuženici povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske.

5.1. U odnosu na primjenu postupovnih pravila, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženice, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenoga zahtjeva. Stoga se nižestupanjske presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Sve navedeno ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravo na pravično suđenje, a na povredu kojega se prava poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije. Dakle, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnoga prava ili osobitom teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.

6. Slijedom svega navedenoga, u odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja koje tuženica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovoga rješenja, dok je u dijelu u kojem on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod stavkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek