REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3508/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-327/2021-12 od 7. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-135/2020-8 od 25. veljače 2021., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-327/2021-12 od 7. prosinca 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-135/2020-8 od 25. veljače 2021. pozivajući se na odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja:

„1. Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom?

2. Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?

3. Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?

4. Da li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države ima pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?“.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je predložila odbaciti ili odbiti tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije i zatražila naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, o ovoj pravnoj problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučivao u revizijama povodom dopuštenja te u njima izrazio pravna shvaćanja sa kojima je podudarno pravno shvaćanje iz pobijane odluke (tako odluke broj: Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1284/2022 od 31. siječnja 2023., Rev-142/2023 od 7. ožujka 2023. i dr.). Na shvaćanja iz ovih odluka pozvao se i sud drugoga stupnja kod zauzimanja pravnog shvaćanja. Dakle, u odnosu na postavljena pitanja praksa ovoga suda je stabilna i određena, pa nije od utjecaja pozivanje tužitelja na odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije jer u njima nisu zauzimana pravna shvaćanja o konkretnim pitanjima već samo odlučivano o dopustivosti revizije.

4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. S obzirom da je tužitelj prijedlog za dopuštenje podnio pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st.

2. ZPP.

6. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ustavna prava zajamčena čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) i Protokola broj 1 uz EKLJP. Pri tome još navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužiteljice jer da sud drugoga stupnja taj pojam tumači proizvoljno.

7. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba navesti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

7.1. Ovaj sud ocjenjuje da je tužitelju tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.

9. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta parnična radnja u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije bila potrebna za vođenje ove parnice.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić