Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1985/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, protiv tuženika JO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metiću, odvjetniku u Požegi, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-2/2021-27 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-2/2021-27 od 24. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od ukupno 27.038,40 kuna (sada 3.588,61 eura)[1] sa zateznim kamatama, a po osnovu neplaćene naknade za korištenje stana u [adresa]., (najamnine) za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2022. U točki II. izreke pobijane presude prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 900,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 27.038,40 kuna (sada 3.588,61 eura) sa zateznim kamatama s osnova neplaćene naknade za korištenje predmetnog stana u [adresa] (najamnine).
6. Tužbeni zahtjev koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom zasniva se na tvrdnji tužiteljice da je ona vlasnica stana u [adresa] za koji tuženik u spornom razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2022. nije platio naknadu za korištenje toga stana, odnosno najmaninu.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom navedenog iznosa sa zateznim kamatama uz zaključak da je u odnosu na Ugovor o najmu stana od 20. rujna 2005. i Izmjenu tog ugovora od 5. travnja 2006. došlo do promjene osobe najmodavca i to na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, br. 145/10. i 70/12.), osnovom kojeg je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnog stana, a s time prava i obveze najmodavca iz predmetnog ugovora o najmu stana u suglasju sa odredbom članka 24. stavak 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96., 48/98., 66/98. i 22/06.) Stoga prvostupanjski sud smatra da u predmetnom slučaju postoji pravna osnova temeljem koje je tužiteljica ovlaštena tužbom od tuženika zahtijevati neplaćene iznose najamnine (neplaćenu naknadu za korištenje stana).
8. Tuženik je tijekom postupka potvrdio da je u posjedu predmetnog stana i to po osnovu ugovora o najmu stana od 20. rujna 2005. i izmjeni ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006. (str. 107. -110. spisa) koje je sklopio s Kaznionicom u Požegi kao najmoprimac. Tuženik ne spori da je Republika Hrvatska pravni slijednik najmodavaca iz predmetnog ugovora o najmu stana. Tuženik nadalje ističe kako od 1. listopada 2017. nije plaćao najamninu, jer da je Republika Hrvatska (tužiteljica) neosnovano povisila iznos najamnine sa 172,37 kuna (sada 22,87 eura) na 450,64 kuna ( sada 59,81 euro), a što da je u suprotnosti sa sklopljenim ugovorom o najmu stana i izmjenom toga ugovora. Ovim pravnim poslovima kako je ugovoreno da je tuženik dužan plaćati iznos najamnine koji odgovora iznosu dvostruke zajedničke pričuve Stanouprave u Požegi, a to da je upravo iznos od 172,37 kuna (sada 22,87 eura). U ovom prigovoru, s obzirom na visinu najamnine, tuženik je ustrajao i u žalbi.
9. Nakon razmatranja žalbe tuženika, pobijane presude i dokazne građe u spisu za reći je slijedeće.
10. Prvostupanjski je sud u odlomcima 12. i 13. obrazloženja utvrdio kako je iz predmetnog ugovora o najmu stana razvidno da je stan u vlasništvu Republike Hrvatske, a da je stan od strane Kaznionice u Požegi dan na korištenje korisniku stana prvotno pok. majci tuženika (još 15. siječnja 1968.), a potom u najam i samom tuženiku. Nadalje kako je ugovoreno da se najamnina odnosno naknada za korištenje predmetnog stana utvrđuje u visini odgovarajućeg mjesečnog iznosa zajedničke pričuve utvrđene od Stanouprave u [adresa] i iznosi za ovaj stan 172,37 kuna (točka IV. ugovora; str. 107. spisa). Izmjenama ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006. mijenja se točka IV. tako da se najamnina odnosno naknada za korištenje stana utvrđuje prema odredbi točke I. Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ br. 120/20., dalje Odluka), u visini odgovarajućeg dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve utvrđene od Stanouprave u [adresa] za stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan (1,53 kuna/m[2] ) i iznosi za ovaj stan 172,37 kuna mjesečno (sada 22,87 eura). Iznos te najamnine mijenja se kad se od strane Stanouprave u Požegi promjeni iznos zajedničke pričuve. Prvostupanjski sud ističe kako su predmetnim ugovorom o najmu stranke ugovorile primjenu Odluke. Nadalje je za reći kako prvostupanjski sud u odlomku 16.1. obrazloženja pobijane presude navodi kako iz izvatka iz otvorenih stavaka Državnih nekretnina d.o.o. proizlazi da je mjesečna najamnina za sporno razdoblje iznosila 450,64 kune (59,81 euro). Kako tuženik da nije plaćao niti mjesečne iznose od 172,37 kuna (sada 22,87 eura) to da ukupna tražbina po osnovu najamnine iznosi 27.038,40 kuna (sada 3.588,61 eura), što da također proizlazi iz izvatka otvorenih stavki.
11. Međutim, prvostupanjski je sud zbog pogrešnog mišljenja da se u priloženom izvatku iz otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o. navodi sporni iznos najamnine koji bi bio ugovoren predmetnim ugovorima, a što je pogrešno, propustio točno i potpuno utvrditi činjenično stanje vezano za visinu najamnine koju bi tuženik trebao plaćati tužiteljici.
12. Naime, u točki IV. predmetnog ugovora o najmu stana od 20. rujna 2005. i točki II. izmjene ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006. ugovorena je visina najamnine koja je propisana točkom I. Odluke.
13. Odlukom i to baš u točki I. propisano je slijedeće: „Visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćanju najmoprimci u slučajevima propisanim Zakonom o najmu stanova, utvrđuje se u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi.
14. Dakle, prema točki IV. predmetnog ugovora o najmu stana od 20. rujna 2005. i točki II. izmjene ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006. ugovorena visina najamnine bi se određivala prema dvostrukom iznosu pričuve Stanouprave u Požegi. S druge pak strane mjesečni iznos najamnine od 450,64 kune, (59,81 euro) kojeg dosuđuje prvostupanjski sud, po njegovom obrazloženju bi ukazivao na primjenu Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine.
15. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, razvidno je kako prvostupanjski sud odlučne činjenice koje se odnose na visinu najamnine u spornom razdoblju nije utvrdio na točan i potpun način, pa je time ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.
16. Također je za navesti, a na što s pravom ukazuje žalitelj, kako je novčani iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika potrebno navesti u novčanoj jedinici euro. Naime od 1. siječnja 2023. euro je službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, a ovo na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.)
17. Slijedom navedenog pobijanu je presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članaka 370. ZPP-a. Stoga je odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
18. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7.,
8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.
U Splitu 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
