REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1575/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja LIBU ZONA j.d.o.o. Zagreb, Perjavica 11, OIB: 10907392188, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KAOS d.o.o. Zagreb, Ulica Ivana Gorana Kovačića 25, OIB: 16014950561, kojeg zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-644/2021 od 22. veljače 2024., 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-644/2021 od 22. veljače 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3287/2020 od 26. studenog 2020. javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 5.314,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za trošak ovršnog postupka u iznosu od 290,40 EUR sa zateznom kamatom od 26. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.228,39 EUR sa zateznom kamatom od 22. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-644/2021 od 22. veljače 2024. u točkama I. i III. izreke u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos ovršnih i parničnih troškova i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenje u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3287/2020 od 26. studenog 2020. javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 290,40 EUR sa zateznom kamatom od 26. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za više od tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za više od tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za više od tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i u tom dijelu se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 1.455,75 EUR i to za više dosuđenu kamatnu stopu s uvećanjem od tri do osam postotnih poena, odnosno za više dosuđenih pet postotnih poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točaka II. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-644/2021 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3287/2020 od 26. studenog 2020. javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.314,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 17. srpnja 2020. pa do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 290,04 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog za iznose od 4,98 EUR i 143,26 EUR (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.228,39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 298,58 EUR (točka IV. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje utuženog iznosa na ime isplate najamnine za odjeću (kostime) pa je primjenom odredaba čl. 9. i 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utemeljio pobijanu odluku na iskazima dvaju svjedoka i to GE i CE, usprkos postojanju materijalnih dokaza, i to iskaza svjedoka ĆE, koji je u suprotnosti s iskazima spomenutih svjedoka. Asistent kostimografa je beznačajna osoba koja nema nikakve ovlasti da pregovara s klijentima, a osobito da potpisuje bilo kakve isprave i dokumente. Kostimograf surađuje s producentom, a za svaku stavku mora dobiti pisanu suglasnost od direktora filma, odnosno producenta. Iz dokaza u spisu kao jasno proizlazi da je ugovorena cijena od 20.000,00 kn, te za vrijeme snimanja filma nije spomenuto da su ti troškovi narasli, i to duplo nego je dogovoreno. Direktorica filma je iskazivala kao i tuženikov zastupnik po zakonu da je ugovorena cijena od 20.000,00 kn, što je u suprotnosti s iskazima GE i CE. Tuženik osporava troškove koji su nastali preotvaranjem glavne rasprave, za što prvostupanjski sud nije imao razloga pa je upravo sud neosnovano uzrokovao taj trošak strankama. Predložio je preinačiti pobijanu odluku, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga navedenih u žalbi.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik ne upire u žalbi na neku određenu povredu.

7. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu najamnine u iznosu od 5.314,57 EUR na ime uporabe kostima i sitnih rekvizita za potrebe snimanja filma.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o najmu na temelju kojeg je tužitelj isporučio tuženiku kostime i sitne rekvizite za potrebe snimanja filma „Po tamburi“ pa je stoga tuženik u obvezi plaćanja najamnine. Prvostupanjski sud je utvrdio da su se stranke suglasile i o predmetu najma i o načinu obračuna svote najamnine, a koja nije mogla biti novčano izražena prije završetka snimanja filma i vraćanju svih korištenih stvari, te da je producent filma bio upoznat s povećanjem troškova najma.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke ugovorile upotrebu kostima i ostalih rekvizita za potrebe snimanja filma, i da su se usuglasile oko iznosa najamnine. Naime, iz dokaznog postupka proizlazi da su kostimografkinja i njezin asistent bili ovlašteni od strane tuženika za potrebe snimanja filma „Po tamburi“ dogovoriti i iznajmiti stvari, kostime i rekvizite od tužitelja, te je prvotna procjena troškova iznosila 20.000,00 kn, te je uobičajeno da se ti troškovi mijenjaju tijekom snimanja, pa tako i u konkretnom slučaju što se u cijelosti definira tijekom samog snimanja i povezano s time potrebe najma pojedinih kostima i rekvizita. Nadalje, proizlazi da je producent filma bio obaviješten ne samo o inicijalnoj procjeni troškova, nego i o povećanju tih troškova tijekom snimanja te da su sve stvari navedene u reversima iznajmljene i uporabljene za potrebe snimanja filma.

11. Prema odredbi čl. 550. st. 1. ZOO-a ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

12. Imajući u vidu prethodno citiranu zakonsku odredbu i dovodeći je u vezu s rezultatima dokaznog postupka, i ovaj sud kao i prvostupanjski sud nalazi osnovanim tužiteljevo potraživanje utuženog iznosa najamnine.

13. Tužiteljevi žalbeni navodi svode se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a pravilnost kojeg ovaj sud nije ovlašten ispitivati s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti u kojem se ne primjenjuje odredba čl. 370. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredaba čl. 9. i 550. ZOO-a, te odredbe čl. 451. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za iznos glavnice s kamatama, troškova ovršnog postupka i dijela zateznih kamata na troškove ovršnog postupka.

15. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Neosnovano tuženik osporava troškove ročišta održanih nakon što je preotvorena glavna rasprava. Riječ je o trošku koji je tužitelju nastao i koji mu pripada sukladno uspjehu u sporu.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.314,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka i dijela zateznih kamata i u točki III. izreke u pogledu troškova postupka u iznosu od 1.455,75 EUR i dijela zateznih kamata kao što je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Odlučujući o stopi zakonskih zateznih kamata na iznos troškova ovršnog i parničnog postupka, ističe se da tužitelj ima pravo na kamatu po stopi uvećanoj za tri postotna poena, a ne osam, odnosno pet postotnih poena kako je to zahtijevao tužbenim zahtjevom jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa je u odnosu na kamatnu stopu u odnosu na ovršni i parnični trošak valjalo preinačiti pobijanu odluku, i odrediti je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi propisanoj za ostale odnose (Rev-1114/23 od 4. lipnja 2024.).

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, tuženikova žalba je uvažena i pobijana odluka djelomično preinačena glede stope zateznih kamata na trošak ovršnog i parničnog postupka.

19. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer je u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporednog potraživanja i to djelomično (odredba čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a).

20. Tuženik nema pravni interes pobijati točke II. i IV. izreke presude prvostupanjskog suda s obzirom na to da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, odnosno donesena je u tom dijelu povoljna odluka za tuženika. Stoga je primjenom odredbe čl. 358. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 367. ZPP-a tuženikova žalba izjavljena protiv točaka II. i IV. izreke prvostupanjske presude odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Sutkinja

Kamelija Parać