REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1305/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Donje svetice 48, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate iznosa od 1.444,02 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2087/2021 od 15. siječnja 2024., 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2087/2021 od 15. siječnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2087/2021 od 15. siječnja 2024. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.155,22 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 288,80 EUR (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.280,93 EUR, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 906,96 EUR (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga (odredba čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U bitnom je naveo da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da postoji doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku štetnog događaja u omjeru od 40%. Na temelju analize koju je proveo sudski vještak Žarko Momčilović i potvrde DHMZ-a za mjesto predmetnog štetnog događaja vještak je zaključio da kolnik u vrijeme prometne nezgode nije bio zaleđen, već je bio klizav i mokar zbog otapanja snijega na operativnoj površini. S obzirom na to da je temperatura kolnika bila oko 0 stupnjeva, vještak je mišljenja kako je sol u mješavini posipana oko 4 sata prije nezgode djelovala protiv poledice, te je do nezgode došlo zbog nekvalitetnog upravljanja vozilom osiguranika tužitelja. Slijedom navedenog, uzrok nezgode nije neodržavanje ceste te je prvostupanjski sud iz dokaznog postupka pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz dokaznog postupka proizlazi da je uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina uvjetima na cesti. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca, počinio bitnu povredu postupka jer je prilikom odlučivanja koristio zaključke iz nalaza i mišljenja koji nije izveden u ovome postupku, a sa čijim se korištenjem tuženik nije suglasio. Predložio je uvažiti žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one na koje tuženik ukazuje u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama za donesenu odluku.

7. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po osnovi osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 28. siječnja 2014. Tijekom postupka tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, ali je osporavao osnovu i visinu potraživanja (odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu).

9. Iz dokaznog postupka proizlazi da se 28. siječnja 2014. dogodila prometna nezgoda na dionici ceste Grad Zagreb, ulica Vukomerec, kojom je upravljao tuženik, a koju je prouzročila MA upravljajući motornim vozilom registarske oznake broj [registarska oznaka] osiguranim kod tužitelja policom broj [broj police]. Do prometne nezgode je došlo radi gubitka kontrole nad vozilom i proklizavanja vozila osiguranog kod tužitelja; upravljajući vozilom, tužiteljeva osiguranica MA, je dolaskom do kućnog broja 12, ulaskom u oštri zavoj, gdje je bio klizav kolnik, izgubila nadzor nad vozilom, te je u rotiranju prešla na dio kolnika namijenjen za vozila iz suprotnog smjera, gdje je stražnjim desnim dijelom vozila naletjela na prednji lijevi dio osobnog automobila registarske oznake broj [registarska oznaka], kojim je upravljala AA, u kojem vozilu su kao putnici sudjelovali UA, JA i TA kojima je u predmetnoj prometnoj nesreći nastala neimovinska šteta. S obzirom na to da je MA imala sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti s tužiteljem, tužitelju se obratila oštećena vozačica AA i tužitelj je s obzirom na osnovanost zahtjeva za naknadu štete, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu sklopio sudsku nagodbu poslovni broj Pn-2865/15 od 20. srpnja 2021., te je, u skladu s navedenom nagodbom, isplatio oštećenoj iznos od 13.600,00 kn. Tužitelj je predmetni iznos umanjio za 20%, smatrajući da je u tom omjeru njegova osiguranica doprinijela nastanku štetnog događaja, te konačno potražuje u ovome postupku iznos od 1.444,02 EUR.

10. S obzirom na to da se tuženik protivio korištenju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca izvedenog u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1905/2021, a koji je vođen između istih stranaka i predmet kojeg je regresna isplata iznosa kojeg je tužitelj platio putnicima u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], prvostupanjski sud je izveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Žarku Momčiloviću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je brzina kretanja vozila marke Opel Meriva, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MA, iznosila neposredno pred destabilizaciju, oko 46 km/h, dok je brzina kretanja tog vozila, u trenutku sudara s vozilom Mercedes, iznosila oko 25 - 28 km/h. Brzina kretanja vozila marke Mercedes C, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala AA, iznosila je u trenutku sudara oko 25-29 km/h. Osim toga, utvrđeno je kako kolnik, u vrijeme nezgode, nije bio zaleđen, već je bio klizav jer je bio mokar zbog otapanja snijega na operativnoj površini, te da je MA, nailaskom u lijevi zavoj, uspijevala zadržati vozilo na sredini svoje desne vozne trake, do destabilizacije ne bi došlo, a time ni do prometne nezgode.

11. Na temelju izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće postojali zimski uvjeti na cesti, da je na dijelu na kojem se dogodila predmetna prometna nesreća kolnik bio klizav, odnosno prekriven ugaženim snijegom, odnosno mokar zbog otapanja snijega na operativnoj površini. Ocijenjeno je stoga da kolnik nije bio očišćen, a tuženik nije u skladu s odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao da je poduzeo sve mjere (poslove) redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u zimskim uvjetima kao i sve potrebne zaštitne mjere (poslove) u skladu s odredbama čl. 18. i 19. Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 4/13; dalje: Odluka). Prvostupanjski sud je utvrdio doprinos tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40% budući da iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Momčilovića proizlazi da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja MA, nailaskom u lijevi zavoj, uspijevala zadržati vozilo na sredini svoje desne vozne trake, do destabilizacije ne bi došlo, a time ni do prometne nezgode. Takva utvrđenja u bitnome proizlaze i iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca koji je naveo da je vozač tužiteljevog osiguranika imao mogućnost savladati zavoj da je smanjio brzinu ispod 30 km/h i da tada do sudara ne bi došlo. S obzirom na to da su nesporno postojali zimski uvjeti na cesti jer je padao snijeg i kolnik nije bio očišćen, te da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja ulazio u zavoj, prvostupanjski sud je utvrdio da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja MA mogao i trebao, u skladu s odredbom čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14; dalje: ZC), usporiti i prilagoditi brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno osobinama i stanju ceste, te atmosferskim prilikama. Prvostupanjski sud je iz svih dokaza utvrdio i da su predmetnog dana na cesti na kojoj se dogodio štetni događaj bili zimski uvjeti, da je cesta bila prekrivena ugaženim snijegom, odnosno da nije bila očišćena jer je kolnik bio klizav i prekriven ugaženim snijegom, te da postoji i tuženikova odgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60%.

12. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13) definirani su poslovi održavanja javnih cesta. Popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokove izvođenja tih radova, pravila i tehničke uvjete za izvođenje radova u ljetnom i zimskom razdoblju te pravila za ophodnju javnih cesta propisuje ministar (čl. 26. st. 3. Zakona o cestama). Redovno održavanje cesta obuhvaća, između ostalog, osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima (čl. 24. podstavak 13. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98, 180/04 i 84/11; dalje: Pravilnik). Pod održavanjem cesta u zimskim uvjetima (zimska služba), razumijevaju se radovi neophodni za održavanje prohodnosti cesta i sigurnog odvijanja prometa, za režim prometa u zimskim uvjetima koji je određen posebnim propisima (čl. 63. Pravilnika). Cesta se smatra prohodnom kada je radovima na uklanjanju snijega omogućeno prometovanje vozila uz upotrebu zimske opreme, u skladu s posebnim propisom o prometovanju vozila u zimskim uvjetima (čl. 64. Pravilnika). Pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju se osobito: pripremni radovi prije nastupanja zimskih uvjeta, organiziranje mjesta pripravnosti i njihovo označavanje, zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina, čišćenje snijega s kolnika i prometne signalizacije, obilježavanje rubova kolnika, osiguravanje odvodnje s kolnika, uklanjanje vozila s kolnika ceste, postavljanje posebne prometne signalizacije u slučajevima posebnog režima prometa ili zatvaranja dijela ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti cesta (čl. 68. Pravilnika).

13. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe kojima je određen opseg i vrsta poslova glede održavanja ceste u zimskim uvjetima, te dovodeći to u vezu s činjeničnim utvrđenjima u postupku, proizlazi da je prometna nezgoda dijelom rezultat tuženikovog neodržavanja ceste u zimskim uvjetima, a dijelom neprilagođavanjem uvjetima na cesti tužiteljeva osiguranika, a koji propusti opravdavaju omjer odgovornosti kako ga je odmjerio prvostupanjski sud. Stoga, imajući u vidu okolnosti i dinamiku prometne nezgode, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljev osiguranik doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 40%, te su u tom smislu neosnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava takve zaključke prvostupanjskog suda.

14. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka i svoja utvrđenja utemeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka Gorana Husinca. Naime, pobijana odluka utemeljena je na nalazu i mišljenju vještaka Žarka Momčilovića koji je izveden u ovome parničnom postupku, dok je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao jedan od dokaza u spisu u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza.

15. Preostalim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. S obzirom na to da iz dokaznog postupka proizlazi (djelomična) tuženikova odgovornost za nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilno primjenom odredaba čl. 1109. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu iznosa od 1.155,22 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tužitelju. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a koju tuženik posebno ni ne osporava.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Sudac

Kamelija Parać