Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-72/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u OD Krešimir Škarica i partneri iz Zagreba, protiv I. tuženika MODECO d.o.o., OIB 29281110122, Đakovo, Ante Starčevića 249, zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku u OD Mišević i Jarić, iz Osijeka, i II. tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, o žalbi I. tuženika i o žalbi II. tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4168/2018-96 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4168/2018-96 od 25. svibnja 2022. u točki II. izreke.

II Odbija se žalba I. i II. tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4168/2018-96 od 25. svibnja 2022., u točki I. izreke te u točki III. izreke u dijelu u kojem je I. tuženiku i II. tuženiku naloženo isplatiti solidarno tužitelju na ime imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Uvažava se žalba I. i II. tuženih kao djelomično osnovana i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4168/2018-96 od 25. svibnja 2022. u točki III. izreke u pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđenih 1.500,00 kn (199,08 EUR) na ime imovinske štete, na način da zatezne kamate teku od presuđenja 25. svibnja 2022. pa do isplate, te se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 8. svibnja 2018. do 24. svibnja 2022. odbija kao neosnovanim.

IV Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4168/2018-96 od 25. svibnja 2022. u točki IV. izreke.

V Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4168/2018-96 od 25. svibnja 2022. odlučeno je:

"I. Nalaže se I-tuženiku MODECO d.o.o., Đakovo, Ante Starčevića 249, i II-tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, isplatiti solidarno tužitelju DĆ, iz [adresa] na ime neimovinske štete radi povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 52.500,00 (slovima: pedesetdvijetisućepetsto) kuna neto sa zateznim kamatama tekućim od 08. svibnja 2018.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 19.000,00 kn, kao neosnovan.

III. Nalaže se I-tuženiku MODECO d.o.o., Đakovo, Ante Starčevića 249, i II-tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, isplatiti solidarno tužitelju DĆ, iz [adresa] na ime imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 1.500,00 (slovima: tisućupetsto) kuna neto sa zateznim kamatama tekućim od 08. svibnja 2018.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I-tuženiku MODECO d.o.o. i II-tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. solidarno naknaditi tužitelju DĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 26.171,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobnim žalbama pobijaju sve stranke.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu u dijelu pod točkom II. u kojem je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva, kao i u dijelu u kojem je odbijen s troškovima postupka, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno iz svih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i zbog odluke o parničnom trošku. U bitnom ističe da je prvostupanjski sud podcijenio vrstu i intenzitet kvalifikatornih okolnosti straha kao i ostale okolnosti slučaja, radi čega dosuđena naknada nije pravična, te da je pogrešno odmjeren uspjeh stranaka u parnici. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti uz odgovarajuću odmjeru parničnog troška, a podredno da se u ponovljenom postupku pravilno utvrdi činjenično stanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.2. I. tuženik MODECO d.o.o., Đakovo, je podnio žalbu iz svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i zbog odluke o trošku. Navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ponavlja navod iz odgovora na tužbu da se tužitelj ozlijedio na drugom gradilištu na koje je otišao 9. studenog 2017. bez odobrenja i bez dopuštenja poslodavca i na koje gradilište je otišao obavljati poslove za treću osobu, pri čemu ističe da je nebitno što je ta treća osoba voditelj gradilišta. Ističe da visina dosuđene štete ne odgovara utvrđenju iz vještačkog nalaza i kriterijima utvrđenim od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osobito u odnosu na dosuđenu naknadu zbog pretrpljenog straha. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek kamate na neimovinsku štetu jer da ta šteta dospijeva stabilizacijom zdravstvenog stanja, a ne danom podnošenja odštetnog zahtjeva. Ističe da je pogrešno dosuđen i tijek kamate na materijalnu štetu, jer da kamata na materijalnu štetu nije mogla početi teći od odštetnog zahtjeva, već od presuđenja. Navodi da prilikom donošenja odluke o trošku sud nije uzeo u obzir da je tuženik u najvećem dijelu povukao tužbeni zahtjev. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe i pristojbe na žalbu.

2.3. II. tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, pobija u svojoj žalbi prvostupanjsku presudu zbog svih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. ZPP-a i zbog odluke o trošku. Navodi da shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj napustio gradilište uz dozvolu poslodavca (obzirom da ga UĆ nije zaustavio) nema uporišta u provedenim dokazima. Pobija i visinu dosuđene naknade štete navodeći da je prvostupanjski sud dosudio štetu koja je veća od one koja je utvrđena Orijentacijskim kriterijima, osobito u odnosu na dosuđenu naknadu za strah i smanjenje životnih aktivnosti. Pobija odluku o kamatama navodeći da kamate na neimovinsku štetu teku od stabilizacije jer je tek tada tužitelj saznao za opseg štete, a da tuđa pomoć i njega kao nereparirana novčana tražbina dospijeva tek presuđenjem. U odnosu na odluku o trošku ističe da prvostupanjski sud nije valorizirao II. tuženikov uspjeh u sporu, da je tri godine vrijednost spora bila 195.000,00 kn, da bi tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva od čak 120.000,00 kn, a da je II. tuženik za zastupanje na ročištu od 19. lipnja 2019. podmirio svom odvjetniku trošak zastupanja po Tarifi 2.500,00 kn plus PDV, a da je u presudi korištena neka sasvim druga Tarifa. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok su žalbe I. i II. tuženika djelomično osnovane.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuju tuženici, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i razumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza te se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje je u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan žalbeni razlog o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja da mu I. tuženik kao poslodavac i II. tuženik kao osiguratelj poslodavca solidarno naknade neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih na radu dana 9. studenog 2017. u Njemačkoj kamo ga je poslodavac uputio na rad.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće bitne činjenice:

- da je 9. studenog 2017. tužitelj bio zaposlen kod poslodavca BLECHBAU d.o.o. (sada MODECO d.o.o.) temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2017. za obavljanje poslova montažera,

- da su tužitelj i I. tuženik 31. srpnja 2017. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 24 mjeseca radi upućivanja radnika na rad u Njemačku na poslove montažera,

- da je I. tuženik s II. tuženikom sklopio policu osiguranja od odgovornosti prema svojim radnicima,

- da je tužitelj ozlijeđen 9. studenog 2017. prilikom pada s krova građevine, pri čemu nije imao osiguranu zaštitu od pada s visine,

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova montera čeličnih konstrukcija,

- da je tužitelju 5. lipnja 2017. izdato uvjerenje specijaliste medicine rada o zdravstvenoj sposobnosti radnika do 5. lipnja 2018.,

- da je iz iskaza ĆĆ koji je dao 14. studenog 2017. u policijskoj inspekciji u Vilshofenu utvrđeno da je bilo dogovoreno da će za rad koji tužitelj obavi na drugoj lokaciji biti ispostavljen račun od I. tuženika, odnosno da će rad tužitelja DĆ biti plaćen njegovom poslodavcu,

- da je 9. studenog 2017. tužitelju nadređen bio UĆ kao poslovođa, a da je svima kao zaposlenicima podizvođača na gradilištu tvrtke WOLF bio nadređen voditelj gradilišta SĆ,

- da poslovođa UĆ koji je bio nadređen tužitelju 9. studenog 2017. nije zabranio tužitelju da ode s voditeljem gradilišta na drugu lokaciju, iako je znao i vidio da tužitelj odlazi s voditeljem gradilišta na drugu lokaciju, pa da je na taj način dopustio tužitelju da ide obaviti drugi posao,

- da je pri padu s visine tužitelj zadobio ozljede prijeloma lica s prijelomom desne orbite, prijelom bez pomaka desnog maksilarnog sinusa i prednjeg lateralnog zida, naprsnuće nosne kosti i lijevog maksilarnog sinusa, emfizem i mrak u mekim tkivima desne orbite i obostrano natučenje pluća,

- da je liječen u klinici u Njemačkoj te da mu je nakon toga u Hrvatskoj izvršen operativni zahvat po ORL specijalisti,

- da je liječenje lica završeno, odnosno stanje stabilizirano 22. siječnja 2018..

10. Neosnovani su žalbeni navodi I. i II. tuženika kojima pobijaju odgovornost za predmetnu naknadu štete. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj samovoljno ili samoinicijativno otišao s gradilišta u Vilshofenu obavljati poslove za treću osobu na drugu lokaciju, već proizlazi da je na drugo gradilište otišao po nalogu voditelja gradilišta SĆ, uz znanje poslovođe I. tuženika EĆ, obaviti posao za koji je po iskazu svjedoka ĆĆ bilo dogovoreno da će račun ispostaviti I. tuženik, odnosno da će taj rad tužitelja DĆ biti plaćen njegovom poslodavcu, kako je to pravilno na temelju članka 8. ZPP-a zaključio i prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cijeloga postupka. Pritom je prvostupanjski sud pravilno citirao i primijenio materijalno pravo iz članka 111. stavak 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 – dalje ZOR) i iz članka 25. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 – dalje: ZZR), pri čemu iz provedenih dokaza, a osobito iz vještačenja po vještaku zaštite na radu, proizlazi da u konkretnom slučaju nema okolnosti temeljem kojih bi poslodavac mogao biti oslobođen odgovornosti ili bi se njegova odgovornost mogla umanjiti, obzirom da tužitelj na krovu s kojeg je pao nije imao osiguranu zaštitu od pada s visine.

11. Nisu osnovane žalbe stranka u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete, dok visinu imovinske štete (tuđa pomoć i njega) stranke nisu niti osporavale u žalbama. O visini neimovinske štete prvostupanjski sud je odlučivao na temelju Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koja je prihvatio Vrhovni sud Republike Hrvatske 29. studenog 2002., a koji su izmijenjeni na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 % te da će se tako povećani iznosi primjenjivati kad sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

11.1. Neosnovano tuženici tvrde da visina štete ne odgovara kriterijima utvrđenima od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer da je za pretrpljene bolove prvostupanjski sud tužitelju dosudio 15.500,00 kn (2.057,20 EUR), a ne 14.640,00 kn (1.943,06 EUR) koliko I. tuženik smatra da bi proizlazilo iz Orijentacijskih kriterija. Naime, osim o trajanju i jačini bolova, sud mora voditi računa i o drugim okolnostima slučaja, kao što su kraća nesvjestica, hospitalizacija, rendgensko snimanje, operacija, previjanje rana, što je sve trpio tužitelj, te je sve navedeno bilo opravdano razmatrati u okviru naknade za fizičke boli.

11.2. U odnosu na dosuđeni iznos od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR) po kriteriju pretrpljenog straha na strani tužitelja, neosnovano stranke isti osporavaju kao previsok (I. i II. tuženici), odnosno kao prenizak (tužitelj). Naime, na ročištu od 9. lipnja 2021. na kojem su vještaci usuglasili svoje nalaze, iz zapisnika proizlazi da su dr. HĆ (spec. ORL. i CFK.) i dr. MĆ (spec. psih.) iskazali da ostali vidovi štete, odnosno ocjene ostaju iste kao i u osnovnom nalazu i mišljenju, a to znači i za pretrpljeni strah. Slijedom toga, pravilno je pored primarnog straha, te sekundarnog straha u jakom i umjerenom intenzitetu sud morao imati u vidu da je tužitelj trpio i oscilirajući strah umjerenog do sve slabijeg intenziteta od ukupno pet mjeseci, dakle do kraja psihijatrijske faze liječenja u svibnju 2018. Imajući u vidu sve izneseno, pravilno je prvostupanjski sud prema okolnostima konkretnog slučaja ocijenio opravdanim po osnovi straha dosuditi 20.000,00 kn (2.654,46 EUR), a odbiti tužitelja s preostalim dijelom njegova tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.

11.3. Neosnovano tuženici osporavaju dosuđeni iznos za smanjenje životne aktivnosti od 7 %, tvrdeći da je prvostupanjski sud dosudio 12.000,00 kn (1.592,67 EUR), a da je po Orijentacijskim kriterijima trebalo dosuditi 11.250,00 kn (1.493,13 EUR), obzirom da je osim opsega i težine utvrđenih trajnih posljedica valjalo uzeti u obzir dodatne kriterije kao životnu dob (tužitelj je rođen **.**.1985. tako da je u trenutku stradavanja 9. studenog 2017. imao 32 godine i bio relativno mlada osoba) i zanimanje oštećenika (tužitelj je monter što podrazumijeva rad na visini) pri čemu upravo iz nalaza vještaka psihijatra (list 214 spisa) proizlazi da je kod tužitelja zaostao trajni povremeni kasni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na nemili događaj, a koji ulazi u ocjenu pojačanih napora. Prema tome, osnovano je prvostupanjski sud po kriteriju smanjene životne aktivnosti na strani tužitelja dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR).

11.4. U odnosu na žalbeni navod da je za duševne boli zbog naruženja manjeg stupnja vidljivog samo ponekad bilo opravdano po Orijentacijskim kriterijima dosuditi 3.750,00 kn (497,71 EUR), a ne 5.000,00 kn (663,61 EUR), valja zaključiti da je isti neosnovan, obzirom da je opravdana korekcija ove naknade zavisno od životne dobi i lokacije ozljeda, a tužitelj je u trenutku ozljeđivanja imao 32 godine i radi se o ozljedama lica.

11.5. Slijedom svega iznesenog nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, a niti I. i II. tuženika kojima se nastoji osporiti dosuđena visina neimovinske štete.

12. Neosnovana je i žalba I. tuženika u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate na neimovinsku štetu, pri čemu se ističe da šteta dospijeva stabilizacijom zdravstvenog stanja, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva, jer je liječenje završeno 22. siječnja 2018., a prvostupanjski sud je kamatu na neimovinsku štetu dosudio od 8. svibnja 2018., kako je utuženo.

13. Osnovano I. i II. tuženici ističu u svojim žalbama da je pogrešno prvostupanjski sud dosudio tijek kamate na materijalnu štetu jer da kamata na materijalnu štetu nije mogla početi teći od dana odštetnog zahtjeva, već od presuđenja. Naime, na naknadu nenovčane materijalne štete koja nije reparirana zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude, a sve temeljem odredbe članka 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO). Slijedom toga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu u točki III. izreke prvostupanjske presude, na način da ista teče od 25. svibnja 2022. kada je donesena prvostupanjska presuda, a ne od 8. svibnja 2018. kako je presuđeno, te je tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR) odbijen za razdoblje od 8. svibnja 2018. do 24. svibnja 2022..

14. Žalbe stranaka u odnosu na odluku o troškovima postupka nisu osnovane. Naime, prvostupanjski sud je pravilno temeljio odluku o troškovima na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kako je to pravilno obračunao prvostupanjski sud, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa).

15. Slijedom svega iznesenog, obzirom da prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te imajući u vidu da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na osnov i visinu utužene štete, kao i u odnosu na odluku o trošku, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP- a odlučiti kao u točkama I., II. i IV. izreke ove drugostupanjske odluke. Temeljem članka 373. ZPP-a preinačena je prvostupanjska odluka o tijeku zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu.

16. Obzirom da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, a I. i II. tuženici su uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u odnosu na sporedno potraživanje, to je temeljem članka 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 1. i 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud odbio stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec