Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-3120/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja, te dr. sc. Daniele Pivčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tei Milaković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika „Croatia osiguranje“ d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 9 Pn-126/2022-37 od 31. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 9 Pn-126/2022- 37 od 31. svibnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da se naloži tuženiku isplatiti joj iznos od 5.405,21 euro/40.725,63 kune[1] sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tužiteljici da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 165,00 eura.

2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova ugovora o kasko osiguranju, kao osiguratelj, isplati osigurninu u iznosu od 5.405,21 euro. Ovaj iznos da predstavlja visinu imovinske štete na osiguranom automobilu marke Mini Cooper, registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vlasništvu tužiteljice. Do sporne štete kako je došlo u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom koja se dogodila 24. svibnja 2021. u mjestu [adresa], a u kojoj su sudjelovali: tužiteljica koja je upravljala navedenim automobilom Mini Cooper te IJ koji je upravljao osobnim vozilom – automobilom marke Opel Astra, reg. oznaka [registarska oznaka]. Između parničnih stranaka sporno je kakva je šteta nastala na automobilu tužiteljice, te se s tim u svezi i visina štete.

6. Prvostupanjski je sud u sklopu dokaznog postupka, a na okolnost utvrđenja činjenice opsega i vrste štete te njezine visine, sve na predmetnom automobilu Mini Cooper, a koja bi šteta nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenom prometnom nesrećom, izveo dokaz vještačenjem. Vještačenje je proveo stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet Srećko Hlišić, dipl. ing. koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje 19. ožujka 2023., a potom dao i iskaz na ročištu za glavnu raspravu od 13. svibnja 2024.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišića, proizlazi kako nije moguće razgraničiti koja su oštećenja na predmetnom vozilu nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa spornim događajem , a koja su nastala u štetnom događaju koji je prethodio spornoj i predmetnoj prometnoj nesreći. Naime prvostupanjski sud ističe da je vještak Hlišić mišljenja kako oštećenja na automobilu Mini Cooper u vlasništvu tužiteljice, potječu iz najmanje 2 štetna događaja.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljica nije dokazala postojanje uzročne posljedične veze između štetnog događaja i štete na automobilu tužiteljice za koju tužiteljica tvrdi da joj je upravo tada i nastala, te s osnova koje štete i potražuje od tuženika naknadu u iznosu od 5.405,21 euro.

9. Tužiteljica u žalbi pobija prvostupanjsku presudu jer u bitnome smatra kako prvostupanjski sud nije smio nalaz i mišljenje vještaka Hlišića u cijelosti prihvatiti kao vjerodostojno. Naime tužiteljica smatra kako vještak Hlišić ne daje valjano obrazloženje da sporna oštećenja nisu mogla nastati u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom. U tom kontekstu žaliteljica navodi kako je s obzirom na nalaz i mišljenja vještaka Hlišića, angažirala vještaka Ivana Bedenikovića, dipl. ing., koji je dao pisano mišljenje u svezi štete na automobilu tužiteljice i uzroka njezinog nastanka. No, da prvostupanjski sud njegovo mišljenje uopće nije uzeo u obzir. Tužiteljica u žalbi također navodi kako je zaključak vještaka Srećka Hlišića o spornoj šteti na automobilu tužiteljice suprotan sa utvrđenjima vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing., koji je proveo vještačenje u postupku osiguranja dokaza. Slijedom navedenog tužiteljica smatra kako je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njezin dokazni prijedlog da se u ovom parničnom postupku izvede dokaz po novom vještaku, a sve na okolnost utvrđenja spornih činjenica (koja je šteta nastala na automobilu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom i njezina visina). Kako to prvostupanjski sud nije učinio, to da je onemogućio tužiteljici u raspravljanju.

10.1. Nakon razmatranja žalbe tužiteljice, pobijane presude kao i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće. Sudsko vještačenje određuje sud kada nema dovoljno stručnog znanja da određenu pravno odlučnu činjenicu sam utvrdi. U konkretnom slučaju trebalo je utvrditi činjenice jesu li u predmetnoj prometnoj nesreći nastala oštećenja na automobilu u vlasništvu tužiteljice i ako jesu koliko bi iznosila visina štete. Jasno je da takva stručna znanja sud nema pa je pravilno određeno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet Srećku Hlišiću. Kako je vještačenje jedna vrsta dokaza, sud mora ocijeniti i vrednovati vještakov nalaz i mišljenje na način određen odredbom članka 8. ZPP-a. S tim u svezi osvrnuti se na zaključak suda kako u konkretnom slučaju nije uzeo u obzir nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića jer da se ne radi o sudskom vještačenju već da je izrađeno po narudžbi tužiteljice. Prije svega je za primijetiti kako je Igor Jakoplić dipl. ing., stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila sačinio nalaz i mišljenje, na okolnost utvrđenja spornih oštećenja na automobilu u vlasništvu tužiteljice, u postupku koji se vodio radi osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem: R1 -103/21 (str. 9., 10. i 11. ovog predmetnog spisa). On je nalaz i mišljenje i sastavio po rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. rujna 2021., što je sve razvidno iz njegovog nalaza i mišljenja. Stoga je za pretpostaviti kako je prvostupanjski sud mislio na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Bedenikovića, dipl. ing., kojeg je zaista privatno angažirala tužiteljica. No, neovisno o navedenom za reći je slijedeće.

10.2. Kad vještaka angažira, ne sud, već jedna od parničnih stranaka što je u predmetnom slučaju učinila tužiteljica, kolokvijalno se govori o privatnom nalazu i mišljenju. Tužiteljica je to učinila kako bi dovela u pitanje pisani nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišića koji je mišljenja da nije moguće utvrditi koja su točno oštećenja na automobilu tužiteljice nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom. No, iako „privatni“ nalaz i mišljenje vještaka Ivana Bedenikovića ne predstavlja dokaz vještačenjem kako ovaj dokaz regulira ZPP (odredbe članaka od 250. do 261. ZPP-a), to ne znači da se takav dokaz može posve zanemariti samo iz razloga što isti ne predstavlja dokaz vještačenjem kojeg određuje i kojim rukovodi sud. U tom smislu i novija sudska praksa zauzima shvaćanje da nalaz i mišljenje sudskih vještaka koji su dani po zahtjevu jedne stranke (bez da ih je odredio sud) nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud, ali svakako imaju značenje isprave pribavljene na zahtjev jedne od stranaka (konkretno tužiteljice) pa taj dokaz sud mora cijeniti u sklopu svih drugih izvedenih dokaza, što prvostupanjski sud međutim nije učinio. 10.3. Pored toga za navesti je i slijedeće. Odredbom članka 259. stavak 1. ZPP-a propisano je kako sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. U tom kontekstu je za reći kako je prvostupanjski sud, a u smislu navedene odredbe, trebao od vještaka Srećka Hlišića tražiti objašnjene je li moguće zaključiti postoje li oštećenja na predmetnom automobilu (po vrsti i obujmu) koja se sa sigurnošću mogu smatrati nastalim baš u uzročno – posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom, odnosno može li se bar utvrditi koja bi bila najmanja visina štete koja bi sigurno bila u vezi sa predmetnom prometnom nesrećom. Naime prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ovo pitanje je ostalo nedovoljno raspravljeno. Ovo posebno stoga što i iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišića nedvojbeno proizlazi kako su određena oštećenja automobila Mini Cooper u vlasništvu tužiteljice upravo nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom.

10.4. Pored navedenog je za navesti da ako je prvostupanjski sud već bio mišljenja da nikakvim dodatnim pitanjima niti traženjem objašnjenja od vještaka Srećka Hlišića neće razjasniti odnosno utvrditi sporne činjenice oko visine štete nastale na automobilu tužiteljice baš u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom od 24. svibnja 2021. trebao je prihvatiti prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza vještačenjem po novom vještaku, a što bi bilo u suglasju sa odredbom članka 261. stavak 3. ZPP-a. Svakako, prvostupanjski se sud trebao u pobijanoj presudi osvrnuti i na nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, dip. ing., u smislu odredbe članka 8.

ZPP-a, što je međutim propustio učiniti.

11. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra kako je odlučno činjenično stanje u ovom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 370. ZPP-a.

12. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud vodeći računa o primjedbama iz ovog drugostupanjskog rješenja iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Potom će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić