Poslovni broj: Usž-4248/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu, Ankice Opolski 2, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske (OIB: 66486182714), Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1252/23-12 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1252/23-12 od 4. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/1, URBROJ: 512-25-23-2 od 25. siječnja 2023.
2. Rješenjem tuženika od 25. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/21-01/1166, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 6. prosinca 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir potvrdu Općine Varaždin, Mjesne zajednice Centar od 5. srpnja 1995. potpisanu po ovlaštenim osobama - zapovjedniku odreda Narodne zaštite Grada Varaždina AZ i zapovjednika odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Centar, LZ, iz koje je razvidno da je u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik odreda Narodne zaštite i koji je sudjelovao u obrani grada [adresa]. Ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne daje obrazloženje, odnosno razloge zbog kojih tu potvrdu nije uzeo u obzir kao materijalni dokaz, odnosno iz kojih razloga je nije prihvatio kao dokaz. Navodi da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se kao svjedoci ponovo saslušaju LZ i AZ kako bi, kao potpisnici, potvrditi autentičnost potvrde. Navodi da je materijalni dokaz o njegovom sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao pripadnika odreda Narodne zaštite i iskaznica, broj: 03157 izdana 1. veljače 1996., iz koje je vidljivo da je bio pripadnik voda I. mjesne zajednice - Centar, O.N.Z. [adresa] u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Ističe da prvostupanjski sud prihvaća zaključak upravnog tijela da ne posjeduje iskaznicu odreda Narodne zaštite, iako je istu priložio uz tužbu. Smatra da je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.). Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po tužiteljevu zahtjevu od 11. studenoga 2021. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti.
8. Člankom 3. stavkom 1. točkom b) ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. U upravnom postupku saslušani su tužitelj i svjedoci PZ, UZ, ŠZ i LZ. Uvidom u službenu evidenciju utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove i da u arhivskom gradivu nije pronađen popis pripadnika Narodne zaštite Varaždin.
10. Sud je postupajući sukladno načelu izjašnjavanja stranaka sadržanim u članku 6. ZUS-a održano usmenu raspravu te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. ZHBDR-a.
11. Prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, koji je u bitnom izjavio da je u razdoblju koje je obuhvaćeno zahtjevom imao zaduženo naoružanje koje je vraćao svaki dan ili svaki drugi dan. Sudjelovao je u svim blokadama vojarni na području Varaždina, dežurao je i vršio ophodnje. Izjavio je da nije koristio naoružanje jer Varaždin nije bio ratno područje. Pojasnio je da su pripadnici voda 1. Mjesnog odbora Centar kasnije odlazili u Slunj, Lipik, Pakrac, a on je sudjelovao u pomoći Osijeku kao pratnja vozačima koji su dostavljali hranu i oružje. Naveo je i da je jednom prevozio hranu i oružje na područje Slunja, Lipika, Pakraca. Izjavio je da je status hrvatskog branitelja priznat onim pripadnicima voda koji su otišli u postrojbu, a on se vratio u Hrvatski geološki zavod u kojem je bio zaposlen u to vrijeme.
12. Članak 3. stavak 2. ZHBDR-a podrazumijeva ratne zadaće koje obuhvaćaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Tužitelj je u razdoblju na koji se odnosi zahtjev obavljao zadaće (dežuranje, blokada vojarni te kasnije povremeno dostavljanje hrane i oružja na druga područja) koje se ne mogu smatrati sudjelovanjem u direktnom pružanju oružanog otpora agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom.
13. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. ZHBDR-a, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju trebao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.
14. Budući da iz izjave tužitelja proizlazi da je u predmetnom razdoblju obavljao aktivnosti koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom, neovisno o tome što su objekti koje je čuvao od strateške važnosti, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa. Eventualna pripadnost vodu I. Mjesne zajednice Centar može biti relevantna samo ako je ujedno rezultirala pružanjem oružanog otpora, koje je, kako je potvrdio sam tužitelj, izostalo. 15. S obzirom na izneseno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da, iako je Zapovjedništvo ONZ Varaždin izdavalo pojedinačne potvrde na temelju potvrda nadređenih zapovjednika u mjesnoj zajednici, među kojima je i potvrda za tužitelja od 15. listopada 2004., imajući na umu kumulativne uvjete za priznavanje statusa propisane člankom 3. stavcima 1. i 2. ZHBDR-a, koji u slučaju tužitelja nisu ostvareni, nema osnove za zaključak da bi u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno.
16. Stoga, s obzirom na sadržaj dokumentacije u spisu kao i izjave tužitelja i saslušanih svjedoka, ovaj Sud ne nalazi da je činjenično stanje nepravilno ili nepotpuno utvrđeno.
17. Prvostupanjski sud je dokaze provedene u upravnom postupku i u upravnom sporu ocijenio svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti. Stoga, sagledavajući provedeni postupak kao jedinstvenu cjelinu te cijeneći sadržaj pobijane presude, ovaj Sud ne nalazi bitnih povreda odredaba upravnog spora na koje tužitelj ukazuje žalbom.
18. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predloženi dokaz saslušanjem predloženih svjedoka valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), jer je i po ocjeni ovoga Suda taj dokaz suvišan, s obzirom na to da su imenovani saslušani tijekom upravnog postupka.
19. Slijedom iznesenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja presude pravilno proveo, a presudu obrazložio sukladno članku 119 stavku 5 . ZUS-a, odgovorivši na sve relevantne navode iz tužbe. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva se na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
20. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
21. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
