Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-800/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Kobašu odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću odvjetniku u Osijeku, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama poslovni broj P-256/2022-26 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama poslovni broj P-256/2022-26 od 12. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-256/2022-26 od 12. srpnja 2024. suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.1.st.1.4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja br. 070321007360 AE, sklopljenog dana 21. ožujka 2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 28. ožujka 2007. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musi iz Osijeka pod brojem OV-6.919/07, u dijelu koji glasi:

”…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana plati tužitelju, po osnovi razlike u tečaju, iznos od 1.506,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

0,21 EUR tekućom od 16.03.2008.

1,19 EUR tekućom od 16.04.2008.

0,68 EUR tekućom od 16.10.2008.

3,00 EUR tekućom od 16.12.2008.

2,83 EUR tekućom od 16.12.2008.

3,90 EUR tekućom od 16.01.2009.

8,05 EUR tekućom od 16.02.2009.

8,43 EUR tekućom od 16.03.2009.

9,75 EUR tekućom od 16.04.2009.

6,13 EUR tekućom od 16.05.2009.

5,81 EUR tekućom od 16.06.2009.

5,46 EUR tekućom od 16.07.2009.

5,89 EUR tekućom od 16.08.2009.

5,87 EUR tekućom od 16.09.2009.

4,98 EUR tekućom od 16.10.2009.

4,57 EUR tekućom od 16.11.2009.

5,10 EUR tekućom od 16.12.2009.

5,10 EUR tekućom od 16.01.2010.

7,40 EUR tekućom od 16.02.2010.

8,47 EUR tekućom od 16.03.2010.

9,57 EUR tekućom od 16.04.2010.

9,57 EUR tekućom od 16.05.2010.

11,86 EUR tekućom od 16.06.2010.

13,75 EUR tekućom od 16.07.2010.

16,05 EUR tekućom od 16.08.2010.

19,28 EUR tekućom od 16.10.2010.

18,96 EUR tekućom od 16.10.2010.

17,99 EUR tekućom od 16.11.2010.

17,76 EUR tekućom od 16.12.2010.

24,18 EUR tekućom od 16.01.2011.

26,54 EUR tekućom od 16.02.2011.

22,20 EUR tekućom od 16.03.2011.

23,36 EUR tekućom od 16.04.2011.

21,60 EUR tekućom od 16.05.2011.

30,02 EUR tekućom od 16.06.2011.

30,02 EUR tekućom od 16.07.2011.

34,39 EUR tekućom od 16.08.2011.

30,80 EUR tekućom od 16.10.2011.

30,80 EUR tekućom od 16.10.2011.

28,59 EUR tekućom od 16.11.2011.

29,68 EUR tekućom od 16.12.2011.

30,08 EUR tekućom od 16.01.2012.

33,32 EUR tekućom od 16.02.2012.

32,85 EUR tekućom od 16.04.2012.

32,85 EUR tekućom od 16.04.2012.

32,65 EUR tekućom od 16.05.2012.

33,99 EUR tekućom od 16.06.2012.

33,89 EUR tekućom od 16.07.2012.

33,31 EUR tekućom od 16.08.2012.

32,37 EUR tekućom od 16.09.2012.

31,23 EUR tekućom od 16.10.2012.

31,89 EUR tekućom od 16.11.2012.

33,28 EUR tekućom od 16.12.2012.

33,01 EUR tekućom od 16.01.2013.

32,84 EUR tekućom od 16.02.2013.

31,68 EUR tekućom od 16.03.2013.

31,53 EUR tekućom od 16.04.2013.

33,41 EUR tekućom od 16.05.2013.

29,85 EUR tekućom od 16.06.2013.

29,55 EUR tekućom od 16.07.2013.

29,56 EUR tekućom od 16.08.2013.

30,89 EUR tekućom od 16.10.2013.

30,90 EUR tekućom od 16.10.2013.

31,64 EUR tekućom od 16.11.2013.

33,29 EUR tekućom od 16.12.2013.

33,29 EUR tekućom od 16.01.2014.

31,81 EUR tekućom od 16.02.2014.

33,89 EUR tekućom od 16.03.2014.

34,06 EUR tekućom od 16.04.2014.

33,68 EUR tekućom od 16.05.2014.

do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja u iznosu od 21,46 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, dok je iznos od 0,86 eura tuženik povukao.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 1.646,54 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 12. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne, neproturiječne, ozbiljne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

5. Nesporno je između parničnih stranaka da je dana 21. ožujka 2007. zaključen Ugovor o kreditu broj 07032100736 AE koji je potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavlović – Musi u Osijeku dana 28. ožujka 2007. pod brojem OV-6.919/07, za kupnju motornog vozila, kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 9.200,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate, s rokom otplate od 7 godina, koji ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF).

6. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 502.c ZPP-a, po pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF), u pobijanoj presudi odlučivao temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka, a kojima je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03 - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07, 125/07, 79/09 – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Sporne ugovorne odredbe kojim se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 u vezi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03, kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

8. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18,114/22, 156/22 – dalje ZOO) vratiti tužitelju sve što je primio na temelju odredbe kojom je utvrđena ništetnost zajedno sa zateznim kamatama u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

9. U odnosu na opsežne žalbene navode tuženika koji se odnose na njegovu tražbinu istaknutu radi prebijanja u iznosu od 21,46 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog "negativnih razlika valutnog tečaja", valja navesti da je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u stavku III izrijeke pobijane presude utvrdio nepostojanje te tražbine, navodeći u točci 36. obrazloženja pobijane presude valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.

9.1. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/22 (SM, KM protiv mBank, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi 93/13 se protivi to da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi.

9.2. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne radi se o tome da bi tuženik bio dužan vratiti više nego što je eventualno neosnovano stekao, niti je vještačenjem pogrešno utvrđen iznos preplate, te nisu primjenjiva pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-3186/2007 od 30. lipnja 2010., Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka broj Rev-1277/2022. i broj 9.3. S tim u vezi, neosnovane su žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede prava iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) i neosnovanim se cijeni pozivanje žalitelja na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.). Naime, pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu kakva je odlukom dana, te ne upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu.

10. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnova (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

11. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

12. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec