Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-179/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao izvjestiteljice i članice vijeća i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. ABC, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. ABC, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1217/2023-9 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu, posl.br. P-1217/2023-9 od 17. siječnja 2024.

a) preinačava

- u dijelu točke II. i dijelu točke IV. presude (odluci o zateznim kamatama), tako da zatezna kamata na svaki pojedini mjesečni iznos u točki II. izreke presude teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u točki IV. izreke rješenja zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od 17. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

b) potvrđuje u točki I. izreke i preostalom dijelu točke II. i IV. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita], od 23. studenog 2004. solemniziran kod javnog bilježnika ABC iz [adresa] pod br. OU-238/2004 dana 25. studenog 2004., zaključen između tužitelja MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditora, i to:

- čl. 2. koji glasi: "… CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize…";

- čl. 3. toč. 2. koji glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti …. CHF…";

- čl. 3. toč. 4. koji glasi: "… podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju ...";

- čl. 3. toč.4.4. koji glasi: " Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize ... na dan plaćanja.";

- čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. N a l a ž e s e tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 10.656,47 € na ime preplaćenih kamata, iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do. 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućem od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, na iznose kako slijedi:

- 20,31 € od 01. siječnja 2011.,

- 67,49 € od 01. veljače 2011.,

- 68,56 € od 01. ožujka 2011.,

- 64,26 € od 01. travnja 2011.,

- 65,54 € od 01. svibnja 2011.,

- 84,43 € od 01. lipnja 2011.,

- 87,14 € od 01. srpnja 2011.,

- 10.198,74 € 76.842,39 kn od 18. srpnja 2011., a sve u roku od 15 dana,

dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.211,97 € sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 3,12 € od 01. listopada 2006.,

- 3,11 € od 01. studenoga 2006.,

- 3,10 € od 01. prosinca 2006.,

- 3,07 € od 01. siječnja 2007.,

- 3,05 € od 01. veljače 2007.,

- 3,06 € od 01. ožujka 2007.,

- 3,05 € od 01. travnja 2007.,

- 3,00 € od 01. svibnja 2007.,

- 2,98 € od 01. lipnja 2007.,

- 2,96 € od 01. srpnja 2007.,

- 2,97 € od 01. kolovoza 2007.,

- 2,97 € od 01. rujna 2007.,

- 4,15 € od 01. listopada 2007.,

- 4,27 € od 01. studenoga 2007.,

- 4,16 € od 01. prosinca 2007.,

- 4,31 € od 01. siječnja 2008.,

- 4,38 € od 01. veljače 2008.,

- 4,15 € od 01. ožujka 2008.,

- 4,49 € od 01. travnja 2008.,

- 4,22 € od 01. svibnja 2008.,

- 4,32 € od 01. lipnja 2008.,

- 4,23 € od 01. srpnja 2008.,

- 4,27 € od 01. kolovoza 2008.,

- 4,29 € od 01. rujna 2008.,

- 4,20 € od 01. listopada 2008.,

- 4,71 € od 01. studenoga 2008.,

- 4,30 € od 01. prosinca 2008.,

- 23,22 € od 01. siječnja 2009.,

- 23,47 € od 01. veljače 2009.,

- 21,28 € od 01. ožujka 2009.,

- 23,29 € od 01. travnja 2009.,

- 22,48 € od 01. svibnja 2009.,

- 45,41 € od 01. lipnja 2009.,

- 43,28 € od 01. srpnja 2009.,

- 44,97 € od 01. kolovoza 2009.,

- 45,37 € od 01. rujna 2009.,

- 43,60 € od 01. listopada 2009.,

- 44,80 € od 01. studenoga 2009.,

- 43,93 € od 01. prosinca 2009.,

- 45,97 € od 01. siječnja 2010.,

- 46,56 € od 01. veljače 2010.,

- 41,89 € od 01. ožujka 2010.,

- 47,46 € od 01. travnja 2010.,

- 45,57 € od 01. svibnja 2010.,

- 47,54 € od 01. lipnja 2010.,

- 55,79 € od 01. srpnja 2010.,

- 51,57 € od 01. kolovoza 2010.,

- 66,20 € od 01. rujna 2010.,

- 58,53 € od 01. listopada 2010.,

- 52,69 € od 01. studenoga 2010.,

- 70,86 € od 01. prosinca 2010.,

- 55,35 € od 01. siječnja 2011.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.189,03 € sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 17. siječnja 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za troškove postupka u iznosu od 374,35 € o d b i j a.

2. Protiv prvostupanjske presude, pravodobnu žalbu podnio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile i to u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, kao i isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznom kamatom od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika ... zaključile predmetni Ugovor o kreditu 23. studenog 2004. radi adaptacije kuće kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 60.800,00 CHF, uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatama tuženika, s tim da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 5,25 %, te da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, koji kredit je otplaćen.

7. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke, među kojima i prednik tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljem i to u određenim vremenskim razdobljima.

8. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18, te je u tom predmetu i donesena odluka 03. rujna 2019.

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) prednik tužene, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP-a).

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu prednik tužene postupala na jednak način kao i u navedenom kolektivnom sporu radi čega ništetnim utvrđuje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te otplati kredita uz valutnu klauzulu vezanu za CHF, pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je više plaćeno s osnova povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu u ukupnom iznosu od 10.656,47 EUR/80.291,14 kn , uzimajući u obzir negativnu tečajnu razliku, odnosno iznos razlike koji je nastao uslijed manjeg tečaja od početnog, te je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženicu platiti tužitelju iznose razlike sa zateznim zakonskim kamatama od plaćanja do povrata, jer je tuženica navedeno stekla bez osnove, a temeljem odredbe članka 322 i 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22,156/22,155/23)– u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

13. Tuženik prvenstveno problematizira svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu jer je sporni ugovor kao trgovac sklopio ..., a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u naprijed navedenim kolektivnim sporovima. Nesporno je da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. ... pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv [obrt]) pa se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv [obrt] odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila ... , sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 - dalje: ZTD) prema kojoj upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Stoga je pravilno sud prvo stupnja odbio navedeni prigovor tuženika smatrajući da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv [obrt], kao preuzimatelja ..., odnose i na odnose nastale između potrošača i ... (pravno shvaćanje Građanskog odjela ŽS Dubrovnik, 10. prosinca 2024., koje je podudarno sa odlukom Rev 1135/2023).

14. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost ugovornih odredbi, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno ne znači ujedno da te odredbe ugovora o kreditu nisu nepoštene, a time i ništetne, te nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi koje je sud pravilno temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao.

15. Žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja su paušalni i neargumentirani, a tvrdnji da je sud zanemario sve provedene dokaze predložene po tuženiku, nije konkretizirana. Žalbeni navodi nisu od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi koje je sud pravilno temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a),

16. Za navesti je da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnog tužitelja obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi, što je bilo predmetom razmatranja u postupku po kolektivnoj tužbi, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti navedenih odredbi. Tuženik je dakle mogao dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Istina, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje djelatnice banke, koji dokazni prijedlog je sud pravilno odbio, budući je navedeni dokaz paušalno predložen na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu.

17. Prvostupanjski sud je pravilno odbio istaknuti prigovor zastare računajući početak tijeka zastare od pravomoćnosti presude donesene u postupku kolektivne tužbe kojom je utvrđena ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, a koja je, u pogledu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pravomoćna postala 13. lipnja 2014., a u pogledu valutne klauzule vezane za CHF 14. lipnja 2018. budući od tada do podnošenja tužbe (10. lipnja 2019.) nije protekao opći, petogodišnji zastarni rok, a što je podudarno da Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

18. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj. Naime, neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

19. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, u odnosu na odluku o zateznim kamatama, pa je u tom dijelu preinačena odluka, temeljem odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

20. Kako se odluka o troškovima pobija kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja navesti da je odluka pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155 . ZPP-a.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika, prema kojem nije bilo mjesta primjeni Tarife (Narode novine broj 126/22), prema kojoj je vrijednost boda određena u iznosu od 15,00 kn, s obzirom da je većina radnji poduzeta prije izmjene Tarife. Naime, odredba tarifnog broj 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) u svezi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

21. Stoga je žalbu u pretežitom dijelu trebalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I.a) izreke temeljem članka 373. stavak 3. ZPP-a , a kao u točki I. b) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Kako tuženik u žalbi nije uspio to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić