Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-427/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene LKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužene - protutužiteljice AKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijani Jerković, odvjetnici u Rijeci, Dolac 9/III, povodom tužbe radi isplate i protutužbe radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice - protutužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4302/2019-55 od 11. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba i dopuna žalbe tužiteljice - protutužene odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-4302/2019-55 od 11. studenoga 2022. u točkama I., II., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice - protutužene za naknadom troška podnošenja žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda citiranom u izreci presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

“1. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici AKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici LKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 71.318,59 kn /9.465,60 eura na ime najamnine za njezin suvlasnički dio s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se dobije uvećanjem eskonstne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena do 31 .srpnja 2015. g. a od 01. kolovoza 2015. g. nadalje po stopi koja se odrđeuje za svako polugoidšte uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odborenih na razdoblje dulje od godionu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobej koej prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena koaj teče kako slijedi:

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.12.2014.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.01.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.02.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.03.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.04.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.05.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.06.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.07.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.08.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.09.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.10.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.11.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.12.2015.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.01.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.02.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.03.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.04.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.05.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.06.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.07.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.08.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.09.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.10.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.11.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.12.2016.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.01.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.02.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.03.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.04.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.05.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.06.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.07.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.08.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.09.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.10.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.11.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.12.2017.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.01.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.02.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.03.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.04.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.05.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.06.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.07.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.08.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.09.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.10.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.11.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.12.2018.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.01.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.02.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.03.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.04.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.05.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.06.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.07.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.08.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.09.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.10.2019.

- na iznos od 743,00 kn/98,61 eur počev od 29.11.2019.

- na iznos od 841,93 kn/111,74 eura počev od 29.12.2019.

- na iznos od 877,19 kn/116,42 eura počev od 29.01.2020.

- na iznos od 877,19 kn/116,42 eura počev od 29.02.2020.

- na iznos od 877,19 kn/116,42 eura počev od 29.03.2020.

-na iznos od 883,55 kn/117,27 eura počev od 29.04.2020.

- na iznos od 883,55 kn/117,27 eura počev od 29.05.2020.

- na iznos od 883,55 kn/117,27 eura počev od 29.06.2020.

- na iznos od 887,82 kn/ 117,83 eura počev od 29.07.2020.

- na iznos od 887,82 kn/117,83 eura počev od 29.08.2020.

- na iznos od 887,82 kn/117,83 eura počev od 29.09.2020.

- na iznos od 892,72 kn/118,48 eura počev od 29.10.2020.

- na iznos od 892,72 kn/118,48 eura počev od 29.11.2020.

- na iznos od 892,72 kn/118,48 eura počev od 29.12.2020.

- na iznos od 929,03 kn/123,30 eura počev od 29.01.2021.

- na iznos od 929,03 kn/123,30 eura počev od 29.02.2021.

- na iznos od 929,03 kn/123,30 eura počev od 29.03.2021.

- na iznos od 939,71 kn/ 124,72 eura počev od 29.04.2021.

- na iznos od 939,71 kn/124,72 eura počev od 29.05.2021.

- na iznos od 939,71 kn/124,72 eura počev od 29.06.2021.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.07.2021.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.08.2021.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.09.2021.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.10.2021.

- na iznos od 966,66 kn /128,30 eura počev od 29.11.2021.

- na iznos od 966,66 kn/ 128,30 eura počev od 29.12.2021.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.01.2022.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.02.2022.

- na iznos od 966,66 kn/128,30 eura počev od 29.03.2022.

-na iznos od 966,66 kn/1288,30 eura počev od 29.04.2022.i nadalje sve do razvrgnuća suvlasništva isplatom sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. “

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj LKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženoj-protutužiteljici AKJ , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.142,50 kn /815,25 eura na ime troškova otplate stana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijkedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena do 31. srpnja 2015. g. a od 01. kolovoza 2015. g. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena koja teče:

- na iznos od 79,65 kn od 06. travnja 2022.g.

- na iznos od 78,98 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,02 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,03 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,08 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,72 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,70 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,21 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,41 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,58 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,81 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,44 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,38 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,95 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,99 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,38 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,94 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,96 kn od 06,. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,29 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,19 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,54 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,78 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,89 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,42 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,60 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,86 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,26 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,21 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,22 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,20 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,14 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,32 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,61 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,32 kn od 06. travnja 2022. g. .

- na iznos od 77,29 kn od 06. travnja 2022.g.

- na iznos od 77,61 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,47 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,29 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 76,96 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,92 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,00 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,45 kn od 06. travnja 2022.g.

- na iznos od 77,38 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,41 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,30 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,23 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,36 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,37 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,39 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,25 kn od 06. travnja 2022.g.

- na iznos od 77,34 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,06 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,62 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,09 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,72 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,51 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 101,43 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,39 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,77 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,05 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,81 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,01 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,38 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 25,35 kn od 06. travnja 2022. g.

-na iznos od 76,08 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,80 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 77,50 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,66 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,88 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,70 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,61 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,77 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 79,03 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,84 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,72 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,34 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,06 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,18 kn od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 78,04 kn od 06. travnja 2022. g. pa do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene-protutužiteljice za više isplaćenom zakonskom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 06. travnja 2022. g. IV. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj LKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženoj-protutužiteljici AKJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.914,40 kn /1315,87 eura na ime troškova zajedničke pričuve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijkedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena do 31. srpnja 2015. g. a od 01. kolovoza 2015. g. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena koja teče:

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 04. listopada 2016. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 04. listopada 2016. g. - na iznos od 123,93kn /16,45 eura od 10. srpnja 2018. g.

- na iznos od 123,93 kn /16,45 eura kn od 06. srpnja 2016. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. srpnja 2016. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. srpnja 2016. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 10. srpnja 2018. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 10. srpnja 2018. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 10. srpnja 2018. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. srpnja 2016. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 06. srpnja 2016. g.

- na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 06. srpnja 2016. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 06. srpnja 2016. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 21. studenog 2017. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 21. studenog 2017. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura d 02. lipnja 2017. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 02. lipnja 2017. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 02. lipnja 2017

- na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 10. srpnja 2018. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 04. siječnja 2018.g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 04. siječnja 2018. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna 2017. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna 2017. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna 2017. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna 2017. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna2017. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna 2017. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 04. rujna 2017. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 05. veljače 2018. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 05. veljače 2018. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2018. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2018.g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2018

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 09. siječnja 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 09. siječnja 2019. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 30. prosinca 2019. g. - na iznos od123,93 kn/16,45 eura od 27. svibnja 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. svibnja 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. svibnja 2019. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 30. prosinca 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 30. prosinca 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 30. prosinca 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 30. prosinca 2019. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 30. prosinca 2019.g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 03. siječnja 2020. g

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. svibnja 2019. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. svibnja 2019. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. svibnja 2019. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 03. siječnja 2020. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. siječnja 2020. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 27. siječnja 2020. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022.g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022. g

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. travnja 2022. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 24. srpnja 2020. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 23. listopada 2020. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 28. svibnja 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 28. svibnja 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 18. listopada 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 15. srpnja 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 15. srpnja 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 18. listopada 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 15. srpnja 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. kolovoza 2021.g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. kolovoza 2021. g

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. kolovoza 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 06. kolovoza 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 07. rujna 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 18. listopada 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g. - na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 29. studenog 2021. g.

- na iznos od 123,93 kn/16,45 eura od 07. veljače 2022.g. - pa do isplate sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene-protutužiteljice za više zatraženu kamatu od dospijeća pa do isplate ( l.s. 44 i 200 ).

VI. Nalaže se tužiteljici- protutuženoj da isplati tuženoj-protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.010,57 kn /930,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2022. g. po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužene-protutužiteljice odbija kao neosnovan.“

2. Protiv pobijane presude pravovremenu žalbu i dopunu žalbe podnosi tužiteljica – protutužena zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da žalbeni sud žalbu prihvati i preinači presudu na način da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvoji, a protutužbeni zahtjev odbaci odnosno odbije kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tužiteljici – protutuženoj, te traži i trošak za podnošenje žalbe.

3. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe nije podnesen.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora u parnici po tužbi je konačan kondemnatoran tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene LKJ (dalje: tužiteljica) radi isplate novčanog iznosa od 71.318,59 kn / 9.465,60 eura[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dospjevajućim u razdoblju od prosinca 2014. do ožujka 2022. kao u točki I. izreke pobijane presude, u visini koristi koju je tužena stekla korištenjem tužiteljičinog suvlasničkog dijela stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], a visina koje koristi je utvrđena prema visini najamnine koja se mogla ostvariti za taj suvlasnički dio nekretnine. Po protutužbi tužene – protutužiteljice AKJ (dalje: tužena) predmet spora su konačni kondemnatorni zahtjevi radi isplate novčanog iznosa od 6.142,50 kn / 815,25 eura u visini 1/3 dijela troškove otplate predmetnog stana plaćenih u razdoblju od travnja 2015. do listopada 2021. i radi isplate novčanog iznosa od 9.914,40 kn / 1.315,87 eura u visini 1/3 dijela troškova zajedničke pričuve plaćene za predmetni stan u razdoblju od travnja 2015. do prosinca 2021.

6. Tužiteljica u žalbi i dopuni žalbe nije izričito navela u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, pa je ovaj drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 1. ZPP- a uzeo da tužiteljica presudu pobija u dijelu u kojemu nije uspjela u sporu, odnosno u točkama I., II., IV. i VI. izreke presude, a ne u odnosu na točke III. i V. izreke presude kojima je djelomično odbijen protutužbeni zahtjev tužene radi plaćanja dijela zatraženih zakonskih zateznih kamata.

7. Neutemeljen je žalbeni navod tužiteljice da je sud prvog stupnja donoseći presudu uzeo u obzir isključivo dokaze koji idu u korist tužene, a da pritom misli ne samo na iskaz tužene, već i na podneske tužiteljice i tužene, zapisnike o posvjedočenju činjenica, dokaze koje su predložile stranke, i iskaze svjedoka tumačeći ih na neispravan način, kojim navodima žalbe ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7.1. Suprotno navodima žalbe, tužena tijekom postupka nije saslušana kao stranka pa taj dokaz prvostupanjski sud nije u donošenju presude koristio u korist tužene, dok je sud sumarno izložio zahtjeve stranaka iz tužbe i protutužbe, u obrazloženju presude izložio je i činjenice koje su u svojim podnescima i izjavama na ročištima iznijele i tužiteljica i tužena, kao i dokaze koje su predložile obje stranke, te je izložio činjenice koje je utvrdio na temelju provedenih dokaza, radi čega nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Prvostupanjski je sud obrazložio koje je činjenice uzeo kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a koja utvrđenja je utemeljio na činjenicama koje su iznijele stranke i izvođenjem dokaza koje su one predložile, pa neosnovano tužiteljica u žalbi upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

8. Tužiteljica u žalbi tvrdi da su navodi tužene u odgovoru na tužbu u kojem je istaknula da je nesporna činjenica da je nezaposlena, u proturječju s njezinom protutužbom u kojoj je tvrdila da je ona platila troškove za otplatu stana i za zajedničku pričuvu koje je trebala platiti tužiteljica, pa kako je prvostupanjski sud ipak prihvatio protutužbeni zahtjev, time tužiteljica ukazuje i na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. No, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, taj žalbeni navodi nije osnovan jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije proturječna razlozima presude, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost s provedenim dokazima, a sama činjenica da tužena u razdoblju za koje je tvrdila da je plaćala troškove za otplatu stana i za zajedničku pričuvu formalno nije bila zaposlena, ne znači da nije imala novčanih sredstava, time da nije bilo sporno da je njezin suprug zaposlen u inozemstvu, a i svjedok LK potvrđuje da je tužena povremeno boravila u [adresa] ostvarujući prihode brigom o starijim osobama.

9. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu i primjenom čl. 365. st. 2. ZPP- a i nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ni bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a izvedene dokaze ocijenio svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te utvrdio sve odlučne činjenice i za takvo utvrđenje dao valjane razloge, a utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a.

11. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da između stranaka nije bilo sporno da su tužiteljica, tužena i njihova sestra GKJ koja živi u [adresa], suvlasnice svaka u 1/3 dijela trosobnog stana površine 67,60 m2 koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], koje suvlasništvo su stekle iza smrti njihove majke AK, umrle **.**.2002., na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-853/03-5 od 3. listopada 2003.

12. Sud prvog stupnja pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako iskaza saslušanih svjedoka EK i LK, tako i iskaza same tužiteljice utvrđuje da tužiteljica može ući u stan kada želi jer ima ključ, da tužena nikada nije promijenila bravu na vratima stana i stan nikada nije iznajmljivala trećim osobama, da je i sama tužiteljica tijekom postupka izjavila da ima ključ stana i da ga povremeno, iako vrlo rijetko obilazi jer kao suvlasnica stana ima pravo provjeriti u kakvom je stanju njezino suvlasništvo, pa da iako su stranke očito u lošim odnosima, sud zaključuje da tužena tužiteljicu nije isključila iz suposjeda stana jer tužiteljica u svakom trenutku i bez pitanja i dopuštenja tužene može ući u predmetni stan, ali da to pravo ne koristi često jer joj stan nije potreban za stanovanje i ne želi sretati tuženu, radi čega u cijelosti odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

12.1. Ni preostali saslušani svjedoci koji poznaju obje stranke i žive u neposrednoj blizini tužene i predmetnog stana nisu potvrdile da bi tužena tužiteljicu ikada isključila iz suposjeda stana. Radi se o svjedocima VKJ i GK, a čije iskaze je sud imao u vidu iako ne idu u korist tužene jer su posvjedočile o tom da sa tuženom stanari zgrade imaju određenih problema jer ona zbog neodržavanja urednosti njezina stana i odnosa prema susjedima, ali te činjenice nisu od utjecaja na odluku tužbenom ni protutužbenom zahtjevu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12.2. Suprotno navodima žalbe, tužiteljica nije dokazala da je tužena ikada ključeve stana ostavljala trećim osobama kada bi odlazila iz Rijeke, navodeći da se radilo o osobama ŠK i ĆK, aludirajući pritom da su te treće osobe dolazile u stan za vrijeme izbivanja tužene, koje tvrdnje je tužena izričito osporavala. Naime, tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanjem na navedenu okolnost ŠK kao svjedoka, time da iz navoda tužiteljice proizlazi da se predaja ključa toj svjedokinji ionako odnosi na razdoblje prije donošenja rješenja o nasljeđivanju (doneseno 2003.), dakle više od deset godina prije početka utuženog razdoblja. Predaju ključeva ĆK tužiteljica je dokazivala prijepisom sadržaja poruke koju joj je tužena poslala 6. lipnja 2018. sa svog mobilnog telefona sadržaja „!....Je su to (ti) isključila frizider…..Ć da nije….“ (list 64 spisa), ali iz sadržaja iste ne proizlazi da bi tužena bilo kojoj trećoj osobi predala ključ i omogućila joj da u stan ulazi bez prisutnosti tužene.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 16/2021-5 zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021., a koje prihvaća i ovaj sud, u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZVDSP). U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

14. Tužena kao jedna od suvlasnica stana ima pravo na suposjed istoga i njezino se poštenje presumira, pa kako tužiteljica ima ključ stana i time i ona ima mogućnost ostvarivati suposjed stana, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da ju je u tom pravu tužena ikada isključila, tada je na tako utvrđene činjenice prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate novčanog iznosa za koji tužiteljica smatra da je tužena stekla korištenjem tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnine u utuženom razdoblju, radi čega je u tom dijelu žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke pobijane presude.

15. Protutužbeni zahtjev tužene radi isplate novčanog iznosa od 9.914,40 kn / 1.315,87 eura s pripadajućim kamatama, kojega je tužena platila s osnova zajedničke pričuve za suvlasnički dio tužiteljice na predmetnom stanu, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke pobijane presude prihvatio primjenom čl. 380. u vezi čl. 70. st. 1. ZVDSP-a, na temelju kojih odredbi su suvlasnici posebnog dijela nekretnine po zakonu dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve, za koju obvezu oni odgovaraju solidarno. Kako je tužena za razdoblje utuženo protutužbom platila zajedničku pričuvu za cijeli stan, a ne samo za svoj suvlasnički dio, prvostupanjski je sud primjenom čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) u točki IV. izreke pobijane presude obvezao tužiteljicu da tuženoj regresno isplati 1/3 dijela plaćenog iznosa, razmjerno njezinom suvlasničkom udjelu. Visina ukupne zajedničke pričuve za cijeli stan nije bila sporna, kako je tužiteljica navela u odgovoru na protutužbu. Kako je bilo nesporno i da su svi računi za zajedničku pričuvu dolazili na ime tužene i na adresu predmetnog stana u kojem je tužena živjela sama, a da tužiteljica nije dokazala da je bilo koji dio tih računa platila svojim sredstvima sestra stranaka GKJ kao treća suvlasnica, odnosno niti tužiteljica, tada nije bilo razloga sumnjati u tvrdnju tužene da je sve novčane iznose navedene u izvatku iz knjigovodstvenog stanja Rijeka stan d.o.o., Rijeka, društva za upravljanje stambenom zgradom u kojoj se nalazi i predmetni stan, platila upravo tužena, pa suprotno navodima žalbe, nije bilo nužno da tu činjenicu tužena dokazuje dostavom uplatnica ili provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.

16. U odnosu na točku II. izreke presude kojom je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 6.142,50 kn / 815,25 eura s pripadajućim kamatama, u visini 1/3 dijela iznosa rata za otplatu predmetnog stana dospijevajućih u razdoblju od travnja 2015. do listopada 2021., koje rate su u cijelosti otplaćene prema izvodu otvorenih stavki Stanovi d.o.o., Rijeka, trgovačkog društva koje za prodavatelja obavlja poslove naplate, kao i prema potvrdi tog društva od 4. travnja 2022., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužena dokazala da je za cijelo to razdoblje ona platila sve rate, pa da stoga primjenom čl. 43. st. 1. ZOO-a ima pravo od tužiteljice potraživati povrat plaćenih iznosa razmjerno suvlasničkom udjelu tužiteljice na stanu. Tužiteljica je u odgovoru na protutužbu izjavila da ni mjesečni iznosi rata za otplatu stana nisu bili sporni. Između stranaka nije bilo sporno da je stan kupila majka stranaka i da stan nije otplatila u cijelosti već ga je bila dužna nastavili otplaćivati u mjesečnim obrocima, pa stoga preostale rate za otplatu stana predstavljaju njezin dug. Na temelju čl. 145. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71., 47/78., 56/00.) važećeg u trenutku smrti prednice stranaka AK, odnosno u vrijeme otvaranja nasljedstva, bilo je propisano da nasljednici za dugove ostavitelja odgovaraju solidarno, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva, te da se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, radi čega je pravilan pravni zaključak prvostupanjskog suda da i tužiteljica odgovara za otplatu 1/3 dijela rata za otplatu stana, neovisno o činjenici na koga su glasili računi za te rate.

17. Imajući u vidu da je tužena dostavom izvoda otvorenih stavki i potvrde trgovačkog društva Stanovi d.o.o. dokazala da su sve utužene rate za otplatu stanova plaćene; da je bilo nesporno da su računi za sve rate do studenoga 2019. dolazile na ime prednice stranaka AK na adresu stana u kojem je cijelo vrijeme živjela tužena sama, time da je sestra stranaka neprekidno živjela u [adresa], a tužiteljica je u stan dolazila prema svojim navodima možda svakih 20 mjeseci; da su nakon studenog 2019. računi za otplatu stana glasili na sve tri suvlasnice ali su prema iskazu svjedoka BK, direktorice Stanova d.o.o. opet dostavljani na adresu stana u kojem je živjela samo tužena i da Stanovi d.o. nemaju podatak o osobi koja je obavljala pojedinačne uplate jer oni uplate vode prema broju ugovora o prodaji stana, ali da te uplate očito nisu bile iz inozemstva jer bi se u suprotnom takva uplata mogla prepoznati prema naplaćenoj naknadi za inozemne uplate, a da je sve zaostale dugove platila tužena; da su svjedoci EK i LK potvrdile da im je tužena pokazala račune kojima je ona platila režije za stan, dok je i svjedok LK na molbu tužene zbog njenog otežanog kretanja plaćala račune i za režije i za otkup tog stana na način da joj je tužena dala račune i novac, tada je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužena i bez dostave uplatnica i bez provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja dokazala da je sve rate otplatila ona, radi čega je u točki II. izreke pobijane presude pravilno naložio tužiteljici da joj isplati 1/3 dijela plaćenih iznosa po tom osnovu.

18. Neutemeljeni su navodi tužiteljice kojima tek u žalbi prigovara sadržaju zapisnika s ročišta o provedenoj glavnoj raspravi i u zapisnike unesenim sadržajima iskaza svjedoka, zato što je primjenom čl. 126. ZPP-a imala pravo pročitati zapisnike na ročištima i na ročištima izjaviti prigovore na zapisnik, a ako nije bila u mogućnosti sama ih pročitati, mogla je zahtijevati da joj se zapisnici pročitaju i na sadržaj istih odmah izjaviti prigovore jer je bila nazočna na svim ročištima, a te prigovore ne može s uspjehom isticati tek u žalbi protiv presude.

19. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka u točki VI. izreke pobijane presude kojom je tužiteljici naloženo u cijelosti naknaditi parnične troškove tuženoj, a pravilnost koje odluke tužiteljica dovodi u pitanje neosnovanim osporavanjem odluke o glavnoj stvari. Tužena je u parnici u cijelosti uspjela u odnosu na tužbeni zahtjev, a u odnosu na protutužbeni zahtjev tužena nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi. Konkretnim žalbenim navodima tužiteljica ne dovodi u sumnju pravilnost odluke o parničnim troškovima, a na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a žalbeni sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o parničnim troškovima.

20. Iz svih naprijed navedenih razloga, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu i dopunu žalbe tužiteljice kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu u točkama

I., II., IV. i VI. izreke.

21. Prvostupanjska presuda u točkama III. i V. izreke kao nepobijanima, ostaje neizmijenjena.

22. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom i dopunom žalbe, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadu troška podnošenja žalbe, te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

Bjelovar, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko