Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-66/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Pavkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Gradišćanska 30 protiv tuženika ALEPH TAU d.o.o., Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 36, OIB: 91269444241, zastupanog po punomoćniku Jeleni Demetrović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV br. 35, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-1256/2021-28 od 10. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-1256/2021-28 od 10. ožujka 2023.:

- potvrđuje u točkama I. i II. izreke,

- potvrđuje u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu glavnice naknade štete u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn[1] , zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć za razdoblje od 20. siječnja 2021. do dana presuđenja 10. ožujka 2023. i za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 619,78 eura / 4.669,73 kn ,

- preinačuje u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn , pa se sudi:

„Nalaže se tuženiku ALEPH TAU d.o.o., Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 36, OIB: 91269444241, da tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja žalbe.

i

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-1256/2021- 28 od 10. ožujka 2023. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu glavnice naknade štete u iznosu od 8.653,53 eura / 65.200,00 kn

.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I Nalaže se tuženiku ALEPH TAU d.o.o., [adresa], OIB: 91269444241, da tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 16.570,44 eura (šesnaest tisuća petsto sedamdeset eura i četrdeset četiri centa) / 124.850,00 kn1 (sto dvadeset četiri tisuće osamsto pedeset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.926,73 eura (petnaest tisuća devetsto dvadeset šest eura i sedamdeset tri centa) / 120.000,00 kn (sto dvadeset tisuća kuna), teku od 20. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena,

- na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 637,07 eura (šesto trideset sedam eura i sedam centi) / 4.800,00 kn (četiri tisuće osamsto kuna), teku od dana presuđenja, tj. od 10. ožujka 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena,

- na naknadu imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 6,64 eura (šest eura i šezdeset četiri centa) / 50,00 kn (pedeset kuna), teku od 20. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ALEPH TAU d.o.o., [adresa], OIB: 91269444241, da tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.269,56 eura / 17.100,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 10. ožujka 2023., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Tužitelj KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa:

- dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice naknade štete u iznosu od 9.980,76 eura (devet tisuća devetsto osamdeset eura i sedamdeset šest centi) / 75.200,00 kn (sedamdeset pet tisuća dvjesto kuna),

- zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć za razdoblje od 20. siječnja 2021., do dana presuđenja, tj. 10. ožujka 2023., te - dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.539,68 eura (tri tisuće petsto trideset devet eura i šezdeset osam centi) / 26.669,73 kn (dvadeset šest tisuća šesto šezdeset devet kuna i sedamdeset tri lipe).

IV Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.“

2. Protiv točke III. izreke presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odbijajućeg dijela odluke o parničnim troškovima. Predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev za naknadom parničnog troška, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, traži trošak za podnošenje žalbe.

2.1. Pravovremenu žalbu protiv presude suda prvog stupnja, u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u točki I. izreke presude i protiv odluke o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke presude, podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku, traži i trošak za podnošenje žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da je predmet spora po konačnom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 13. travnja 2022. njegov zahtjev za naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti, nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te novčane imovinske štete za trošak liječenja u iznosu od ukupno 17.897,67 eura / 134.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2021. do isplate, a za nastanak koje štete tvrdi da je odgovoran tuženik. Tužitelj je tužbu i tužbeni zahtjev utemeljio na činjeničnim tvrdnjama da je dana 21. listopada 2019. nastradao u svojstvu radnika tuženika za vrijeme radnog vremena, obavljajući radne poslove svoga radnog mjesta zaštitara i to na način što je sa MN, vozilom reg. oznake [registarska oznaka], prevozio prikupljeni novac iz obližnjih trgovina, kada je na njih dvojicu izvršen napad vatrenim oružjem, te otvorena rafalna paljba prilikom čega je ispaljeno najmanje 17 streljiva, uslijed čega je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu više prostrijelnih rana obje potkoljenice, a život mu je spašen nailaskom slučajnih prolaznika, te pravovremeno pruženom liječničkom intervencijom. Tužbom podnesenom 3. ožujka 2021. na ime naknade neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog naruženja i duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i imovinske štete za trošak liječenja potraživao je novčani iznos od ukupno 26.551,20 eura / 200.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 20. siječnja 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate (ukupna vrijednost predmeta spora 26.551,20 eura / 200.050,00 kn).

5.1. Tijekom postupka, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja djelomično snizio tužbeni zahtjev na način da s osnova pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 15.000,00 kn, pretrpljenog straha 15.000,00 kn, duševnih boli zbog naruženja 35.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 65.000,00 kn, tuđe pomoći 4.800,00 kn i troška liječenja 50,00 kn, odnosno ukupno 17.897,67 eura / 134.850,00 kn zakonskom zateznom kamatom tekućom 20. siječnja 2021. do isplate (ukupna vrijednost predmeta spora 17.897,67 eura / 134.850,00 kn).

6. Prvostupanjski sud utvrdio je da je tuženik kao poslodavac u cijelosti odgovoran za naknadu štete tužitelju kao radniku po načelu objektivne odgovornosti, a da tuženik nije dokazao da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivom krivnjom, odnosno radnjom tužitelja ili treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ni otkloniti, pa dakle nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi tuženika u konkretnom slučaju trebalo osloboditi odštetne odgovornosti, a također nije dokazao niti postojanje razloga koji bi ga djelomično ekskulpirali od odgovornosti za štetu koju tužitelj trpi, odnosno nije dokazao da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete, pa je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na ime naknade štete za iznos od ukupno 16.570,44 eura / 124.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos neimovinske štete 15.926,73 eura / 120.000,00 kn od 20. siječnja 2021. do isplate, na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć 637,07 eura / 4.800,00 kn od 10. ožujka 2023. do isplate i na ime novčane imovinske štete 6,64 eura / 50,00 kn od 20. siječnja 2021. do isplate (točka I. izreke presude), te je obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu 2.269,56 eura / 17.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja pobijane presude do isplate (točka II. izreke presude), a u preostalom dijelu sud je tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadom preostalog dijela parničnih troškova odbio kao neosnovan (točka III. izreke presude).

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak kod prvostupanjskog suda koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud drugog stupnja nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Osnovana je žalbena tvrdnja tužitelja o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. Točno je da je odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a propisano da se tužba može povući, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, kao i da je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su-IV-16/2021-8) zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika, kako to obrazlaže prvostupanjski sud. Međutim, to pravno shvaćanje nije od utjecaja na primjenu dijela odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a kojim je propisano da ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe o tome ne izjasni, smatrat će se da je pristao na povlačenje tužbe.

8.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljev podnesak od 13. travnja 2022. kojim je snizio tužbeni zahtjev iz tužbe za 8.653,53 eura / 65.200,00 kn (200.050,00 kn – 134.850,00 kn) tuženik po punomoćniku primio 25. travnja 2022. i da se u roku od 15 dana od primitka tog podneska kojim je obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe tome nije protivio, pa se primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na povlačenje. Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice naknade štete za iznos 8.653,53 eura / 65.200,00 kn prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, čime je počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a kako to tvrdi tužitelj u žalbi, pa je u tom dijelu pobijane točke III. izreke valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu bez vraćanja na ponovan postupak i riješiti kao u izreci rješenja, primjenom čl. 369. st. 5. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene sve izvedene dokaze ocijenio svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u obrazloženju presude iznio je uvjerljive razloge na temelju kojih dokaza smatra utvrđenima bitne činjenice i zašto tim dokazima vjeruje, pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za takvo utvrđenje dao valjane razloge, a na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, pa je neosnovana žalba tuženika u kojoj ističe žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a, odnosno neosnovane su žalbe obje stranke zbog žalbenog razloga iz čl. 356. ZPP-a.

10. Na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj 21. listopada 2019. doživio ozljedu na radu kod tuženika za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom obavljanja ugovorenih poslova zaštitara u tvrtci koja se bavi zaštitarskim poslovima. Toga dana tužitelj je u službenom vozilu tuženika, sa radnim kolegom MN, prevozio utržak iz trgovina u vlasništvu tvrtke NTL d.o.o., Sesvete, kojom prilikom su CN, AN i LN, maskirani tzv. "fantomkama", sačekali nailazak vozila marke "Citroen NEMO" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj KN, i u kojem se kao suvozač nalazio MN, kojom prilikom je AN iz automatskog oružja rafalnom paljbom ispalio najmanje 17 streljiva u smjeru vozila, nanijevši tužitelju KN dvije teške tjelesne ozljede, a MN laku i tešku tjelesnu ozljedu, a nakon što se uslijed pucnjave onesposobljeno vozilo zaustavilo, pljačkaši su uz prijetnju oružjem od zaštitara zatražili kofer sa prikupljenim novcima, pa su im zaštitari u strahu za život predali kofer, radi kojeg postupanja su CN, AN i LN proglašeni krivima za kaznena djela pokušaja ubojstva i razbojništva pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K- 8/2020-99 od 25. veljače 2021.

11. Nije u pravu tuženik kada prigovara pravilnosti ocjene prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti njegova prigovora promašene pasivne legitimacije. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) važećeg u vrijeme nastanka ozljede na radu kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, time da je temeljem čl. 7. st. 3. ZR-a poslodavac bio dužan osigurati uvjete za rad na siguran način i na način da ne ugrožava zdravlje radnika, a sve u vezi sa čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR) kojim je propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti, koja utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za naknadu štetu tužitelju, koje obrazlaže tvrdnjom da je do ozljeđivanja tužitelja došlo protupravnim djelovanjem trećih osoba, odnosno radnjama CN, AN i LN pa da je to razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu primjenom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., dalje: ZOO) kojim su propisane pretpostavke za oslobođenje od objektivne odgovornosti za naknadu štete, a prema kojem se i poslodavac oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, time da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

12.1. Žalbeni navodi kojima tuženik ustraje kod osporavanja odgovornosti za naknadu štete tužitelju su bez pravnog uporišta jer se prema čl. 25. st. 2. ZZR-a poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti samo ako dokaže da se da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a koje okolnosti tuženik nije dokazao. Nije sporno da se tuženik bavi zaštitarskom djelatnošću i da tužitelj u obavljanju svog posla zaštitara službenim vozilom tuženika prevozi veće količine novca s jedne lokacije na drugu, pa takva zaštitarska djelatnost nosi povećani rizik jer su zaštitari izloženi opasnosti napada od strane drugih osoba. Stoga se osobe koje su pravomoćnom presudom oglašene krivima za kaznena djela razbojništva i pokušaja ubojstva, odnosno koje su prilikom izvršenja tih kaznenih djela 21. listopada 2019. ozlijedile tužitelja, ne smatraju trećim osobama zbog čijih bi se radnji tužiteljev poslodavac mogao osloboditi svoje odgovornosti. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izloženog u presudi poslovni broj Revr 740/2014 od 24. veljače 2015., a koje prihvaća i ovaj sud, izloženost opasnosti radnika od strane drugih osoba u zaštitarskoj službi predstavlja profesionalni rizik za koji odgovara poslodavac, pa šteta koja je radniku zaštitaru nastala u obavljanju te službe ne predstavlja radnju treće osobe koju poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, pa je neosnovana žalba tuženika u kojoj tvrdi suprotno, radi čega na navedenu okolnost nije bilo ni potrebe provoditi vještačenje po vještaku zaštite na radu.

12.2. Ni žalbeni navodi tuženika o djelomičnom oslobođenje od odgovornosti za štetu, zbog tvrdnje da je tužitelj doprinio nastanku štete jer nije postavio potrebne šifre ni pravilno zatvorio pilotsku torbu u kojoj se nalazio novac pa je tako omogućio otuđenje novca iz vozila, ne mogu se prihvatiti zato što je otuđenje novca koji se nalazio u toj torbi uslijedilo tek nakon što je tužitelj ozlijeđen i vozilo zaustavljeno, pa eventualni propusti u osiguranju torbe u kojoj se nalazio novac, nisu ni u kakvoj uzročno- posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja. Stoga nije bilo uvjeta za potpuno, pa niti za djelomično oslobođenje tuženika od odgovornosti, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Na temelju stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Marcela Marcikića, dr.med., u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj KN na radnom mjestu 21. listopada 2019., pri napadu vatrenim oružjem zadobio prostrijelne rane lijeve i desne potkoljenice sa defektom i oštećenjem kože i mišića obiju potkoljenica i reakciju na stresni događaj,

- da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta do 3 dana nakon ozljede i operacije, bolove srednjeg intenziteta 15 dana nakon novih operacija i redovitih previjanja, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera 45 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera koji ulaze u pojačane napore,

- da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku oružanog napada i pljačke, sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana nakon događaja i operacije, srednjeg intenziteta 10 dana, te slabog intenziteta 60 dana, u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i moguće komplikacije na koje je upozoren, te da je doživljeni stres ostavio trajne psihičke posljedice u vidu poremećaja prilagodbe i PTSP-a zbog kojega je tužitelj i dalje pod kontrolom psihijatra,

- da je kod tužitelja je kao posljedica štetnog događaja zbog ožiljaka na potkoljenicama došlo do naruženosti teškog stupnja povremeno vidljive trećim osobama, sezonski zbog koje naruženosti tužitelj trpi duševne boli jer se srami svoga izgleda,

- da je zbog štetnog događaja kod tužitelja došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti zbog bolova u mišićima potkoljenica pri hodanju i trčanju, dužem stajanju, čučanju i klečanju oko 15%, te zbog psihičkih posljedica u vidu poremećaja prilagodbe i PTSP-a oko 25%, pa trajno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja ukupno iznosi 35%,

- da je tužitelju u prvoj fazi liječenja nakon otpusta iz bolnice zbog potrebe mirovanja, bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno 30 dana, te 2 sata dnevno 60 dana, zbog izvršavanja svakodnevnih obaveza u kući, te odlazaka na liječničke preglede i kontrole, odnosno ukupno 240 sati tuđe pomoći.

13.1. Na temelju računa Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije prvostupanjski sud utvrdio je da je tužitelj za zdravstvenu uslugu uzimanja i analize brisa rane platio 50,00 kn dana 11. siječnja 2020., dok je uvidom u priloženu povratnicu utvrđeno da je njegov odštetni zahtjev od 15. siječnja 2021. tuženik primio 20. siječnja 2021.

13.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade štete na ime povrede prava osobnosti po kriteriju fizičkih bolova u iznosu 12.000,00 kn, pretrpljenog straha u iznosu 15.000,00 kn, duševnih boli zbog naruženja u iznosu 33.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti u iznosu od 60.000,00 kn, sve primjenom čl. 1100. ZOO-a, o visini naknade nenovčane imovinske štete za 240 sati tuđe pomoći i njege po cijeni 20,00 kn za sat utvrđenu slobodnom ocjenom primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a u iznosu 4.800,00 kn, odnosno o visini troška liječenja u iznosu 50,00 kn plaćenog 11. siječnja 2020., prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pa su neosnovane i žalba tuženika protiv točke I. izreke presude kojom tvrdi da je naknada štete utvrđena u previsokom iznosu, ali i žalba tužitelja protiv dijela točke III. izreke presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu (neimovinske) štete za iznos glavnice 1.327,23 eura / 10.000,00 kn u kojoj tvrdi da je naknada štete utvrđena u preniskom iznosu, već je ista suprotno navodima tužitelja određena u skladu sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, sukladno njihovoj izmjeni prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20), broj: Su-IV-47/2020-5, održanoj dana 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine.

14. Neutemeljena je žalbena tvrdnja tužitelja o pogrešno dosuđenoj zakonskoj zateznoj kamati na naknadu za tuđu pomoć dosuđenu na iznos 4.800,00 kn tek od dana donošenja prvostupanjske presude, koju obrazlaže tumačenjem da se takva šteta ima smatrati dospjelom od trenutka nastanka štete pa da je kamatu trebalo dosuditi od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20. siječnja 2021. Naime, na naknadu štete za tuđu pomoć koju su mu pružali ukućani i nije tvrdio ni dokazao da ju plaćao, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja, tj. od 10. ožujka 2023., jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa je neosnovana žalba tužitelja u odnosu na dio točke III. izreke presude kojim je odbijen je sa dijelom svog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 4.800,00 kn za razdoblje od 20. siječnja 2021., do dana presuđenja 10. ožujka 2023. godine.

15. Slijedom svih navedenih razloga, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi točku I. izreke pobijane presude, djelomično odbiti žalbu tužitelja u odnosu na dio točke III. izreke presude kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom štete za iznos glavnice 1.327,23 eura / 10.000,00 kn i plaćanjem zateznih kamata na 4.800 kn nenovčane imovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva 20. siječnja 2021. do presuđenja 10. ožujka 2023.

16. Tuženik pobija odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki II. izreke presude kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove u iznosu 2.269,56 eura / 17.100,00 kn zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja pobijane presude do isplate, smatrajući da odluka o troškovima nije donesena razmjerno uspjehu u sporu. Tužitelj pobija odluku o parničnim troškovima iz točke II. izreke presude u dijelu u kojem je sa svojim zahtjevom za naknadom troškova odbijen, smatrajući da mu neopravdano nije priznat trošak za sastav podneska od 5. srpnja 2021., da mu je vrijednost boda trebala biti priznata u visini 1,99 eura / 15,00 kn i da je uspjeh stranaka u parnici trebalo utvrditi prema visini konačnog tužbenog zahtjeva, a ne prema početnoj visini zahtjeva iz tužbe.

16.1. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka osporavao osnov i visinu zahtjeva. Sa osnovom zahtjeva tužitelj je u parnici uspio u cijelosti odnosno 100%, a u odnosu na visinu konačnog tužbenog zahtjeva (17.897,67 eura / 134.850,00 kn) uspio je u omjeru 93%. Dakle, tužitelj je u parnici uspio u omjeru od ukupno 96,5 %, što predstavlja njegov razmjerno neznatan neuspjeh u parnici zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove, u kojem je dijelu osnovana žalba tužitelja, a neosnovana žalba tuženika.

16.2. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 5. srpnja 2021. jer u tom podnesku, neovisno o tome što u istom navodi da se očituje na navode tuženikovog podneska od 1. srpnja 2021., u bitnom i sam tužitelj navodi da ponavlja svoje ranije navode o objektivnoj odgovornosti tuženika, o čemu se već očitovao ne samo u tužbi nego i u podnesku od 19. travnja 2021., pa trošak sastava njegovog podneska od 5. srpnja 2021. nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

16.3. Osnovana je žalbena tvrdnja tužitelja da mu je sud za poduzete radnje trebao uzeti vrijednost boda od 1,99 eura / 15,00 kn. Naime, prema Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost boda primjenom Tbr. 50. Tarife iznosila 1,99 eura / 15,00 kn, to je u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja na odluku o visini njegovih troškova trebalo primijeniti tu vrijednost boda, a ne vrijednost boda od 10,00 kn po kojoj je prvostupanjski sud odredio visinu troškova.

16.4. Tužitelju stoga pripada parnični trošak sastava odštetnog zahtjeva od 15. siječnja 2021. u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 28. Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 7. st. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 19. travnja 2021. (zaprimljen 20. travnja 2021.), 13. travnja 2022. i 20. svibnja 2022. (zaprimljen 26. svibnja 2022.) za svaki navedeni iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 8. st. 1. Tarife), zastupanja na ročištima 15. srpnja 2021., 22. rujna 2021. i 24. siječnja 2023. za svako u iznosu po 3.750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 7.500,00 kn i trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu 1.600,00 kn, što iznosi ukupno 5.189,46 eura / 39.100,00 kn.

16.5. Radi navedenih razloga, valjalo je i u odnosu na odluku o parničnim troškovima, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika protiv točke II. izreke presude, djelomično odbiti žalbu tužitelja protiv dijela točke III. izreke presude kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška za iznos 619,78 eura / 4.669,73 kn (3.539,68 eura – 2.919,90 eura), a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačiti odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki III. izreke presude nalaganjem tuženiku da tužitelju plati još i parnični trošak u iznosu 2.919,90 eura / 22.000,00 kn (5.189,46 eura – 2.269,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja pobijane presude do isplate.

17. S obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio u odnosu na glavno potraživanje tužitelja, već samo u odnosu na dio presude kojim je prekoračen tužbeni zahtjev i u odnosu na dio odluke o parničnim troškovima, to je u točki II. izreke ove presude odbijen njegov zahtjev za naknadu troška podnošenja žalbe, primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 35. ZPP-a.

18. Imajući u vidu da tuženik nije uspio s žalbom, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška podnošenja žalbe, te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

19. Točka IV. izreke presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

20. Iz svih naprijed iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Bjelovar, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko