Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1353/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Validžić, odvjetnica u Zagrebu, Zvonimirova 67, protiv ovršenika DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Vego, odvjetnik u Zagrebu, Stonska 7, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr-731/2019-69 od 9. srpnja 2024., 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika DU, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr- 731/2019-69 od 9. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio žalbu ovršenika izjavljenu 3. lipnja 2024., kao nepravovremenu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijanu odluku ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. 3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja utvrđuje da je ovrhovoditeljica 14. ožujka 2019. podnijela prijedlog za ovrhu na nekretninama u suvlasništvu ovršenika, kojem prijedlogu je udovoljeno donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-731/2019 od 15. ožujka 2019. koje rješenje je dostavljeno ovršeniku 19. srpnja 2019., na koje je ovršenik 3. lipnja 2024. podnio žalbu, pa primjenom odredbe čl. 113. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. OZ-a, cijeni podnesenu žalbu nepravovremenom, smatrajući da je zadnji dan roka za predaju žalbe bio 30. srpnja 2019.

6. Ovršenik u žalbi ukazuje na to da se u konkretnom slučaju ne radi o nepravovremenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, već o žalbi nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. i . 2. OZ-a, uz tvrdnju da navedenu činjenicu prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije cijenio.

7. Po stavu ovoga suda, zneseni žalbeni navodi žalitelja su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

8. Naime, iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je u ovom predmetu 15. ožujka 2019. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-731/2019, po prijedlogu ovrhovoditeljice od 14. ožujka 2019., i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6255/2016 od 15. lipnja 2018., koje rješenje o ovrsi je oglašeno pravomoćnim s danom 30. srpnja 2019., na koje rješenje je ovršenik podnio žalbu (list 187-189 spisa), u kojoj određeno ne navodi da bi se radilo o žalbi nakon proteka roka protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi, niti navodi razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a, s time da uopće ne navodi niti to da bi činjenice na kojima se temelji žalba, nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi.

9. Treba naglasiti da je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a, propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. toga Zakona, podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, dok je stavkom 2. toga članka propisano da se žalba iz st. 1. može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka, a u stavku 3. i 4. toga članka, da je ovršenik dužan u žalbi iz st. 1. toga članka istaknuti sve razloge iz st. 1. koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja, te da će sud odbaciti naknadno podnesenu žalbu nakon proteka roka koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

10. Dakle, iz sadržaja podnesene žalbe jasno slijedi da ovršenik nije označio žalbu protiv rješenja o ovrsi, kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. OZ-a, niti je u žalbi obrazložio koji su to opravdani razlozi za pobijanje rješenja o ovrsi koje nije mogao istaknuti u zakonskom roku za podnošenje žalbe protiv toga rješenja, a što je bio dužan učiniti kako bi sud žalbu eventualno mogao cijeniti kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. OZ-a.

11. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je podnesenu žalbu protiv rješenja o ovrsi, s obzirom na to da nisu postojali uvjeti da se žalba tretira kao žalba nakon proteka roka u smislu čl. 53. OZ-a, pravilno odbacio kao nepravovremenu, budući da je rok od 8 dana za žalbu ovršeniku istekao 30. srpnja 2019., a žalbu je podnio 6. travnja 2023.

12. Ovdje je ipak za obrazložiti i to da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, koji žalbeni razlog se odnosi na aktivnu i pasivnu legitimaciju u ovršnom postupku, da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. istog članka propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon završetka sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a toč.11. istog članka, da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

13. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se žalba nakon proteka roka može izjaviti samo zbog žalbenih razloga koji se odnose na prestanak tražbine ili odgodu, zabranu ili onemogućavanje ispunjenja tražbine, što znači da ti razlozi moraju biti vezani uz tražbinu ovrhovoditelja, a ne uz neke činjenice koje se odnose na predmet ovrhe.

14. Žalbenim navodima koje ovršenik iznosi u predmetnoj žalbi, ovršenik prije svega pogrešno upire na činjenicu da je u konkretnom ovršnom predmetu ovrha određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda poslovni broj P Ob-775/2016 (po tužbi tužiteljica T i HU radi uzdržavanja), posljedično čemu pogrešno upire na nedostatak aktivne legitimacije ovrhovoditeljice tražiti ovrhu u ovom predmetu, imajući u vidu, kako je to već naprijed i obrazloženo, da je u ovom ovršnom predmetu ovrha određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6255/2016 od 15. lipnja 2018. (list 8-10 spisa), po tužbi TU, dakle ovrhovoditeljice, čime se navedeni žalbeni razlozi ukazuju potpuno promašenima.

15. Nadalje, osim naprijed navedenog žalbenog razloga koji bi se odnosio na aktivnu legitimaciju ovrhovoditeljice u ovom ovršnom postupku, u žalbi na rješenje o ovrsi ovršenik iznosi i činjenice koje se odnose na predmet ovrhe i to da je predmet ovrhe, spornu nekretnina, darovnim ugovorom od 16. siječnja 2024., ovršenik darovao D i HU, zbog koje činjenice (koja se odnosi na predmet ovrhe), se žalba nakon proteka roka iz čl. 53. OZ-a, ne može podnijeti.

16. Stoga, neovisno o tome što sud prvog stupnja nije preispitivao iznesene žalbene navode ovršenika u kontekstu odredbe čl. 53. OZ-a, pravilno je postupio kada je tu žalbu pobijanim rješenjem odbacio.

17. Naime, polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, suprotno žalbenim navodima ovršenika, svojim navodima iz predmetne žalbe na rješenje o ovrsi, ovršenik nije opravdao razloge zbog kojih je podnio tu žalbu u smislu čl. 53. st. 3. OZ-a, dok iz činjenica koje je navedenom žalbom obrazlagao, ne proizlazi niti njezina osnovanost, pri tome imajući u vidu i to da ovršenik u istoj žalbi određeno nije niti navodio da bi se radilo o žalbi nakon proteka roka, niti je određeno navodio razloge iz čl. 50. st. 1. toč.

7. i toč. 9.-11. OZ-a, ali isto tako niti da bi činjenice na kojima se temelji žalba, nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi.

18. Stoga, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava o podnesenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi valjalo jednako odlučiti, predmetnu žalbu ovršenika je valjalo kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sukladno članku 380. točki 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža