Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1585/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ, vlasnice [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne slijednice UĐ, vlasnika [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Vatroslav Abramović, odvjetnik u [adresa] protiv tuženice GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Bezić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-80/2019-20 od 25. siječnja 2024. godine, na sjednici vijeća od dana 10. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-80/2019-20 od 25. siječnja 2024. godine pod točkom I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Amire Predovan iz [adresa] poslovni broj Ovrv- 60/2017 od 16. kolovoza 2017. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.982,86 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci (točka I izreke). U preostalome dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.412,90 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2017. godine do isplate platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi je ukinut te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 1.254,23 eura, dok je za iznos od 1.158,68 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke). Naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 733,42 eura (točka III izreke). U preostalome dijelu zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan (točka IV izreke).

2. Protiv navedene presude pod točkama I i III izreke tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.395,76 eura s osnove dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa na ime doprinosa za sredstva pričuve za stambeno- poslovnu zgradu u [adresa], za utuženo razdoblje od studenoga 2014. godine do lipnja 2017. godine.

5. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužiteljica upraviteljica stambeno- poslovne zgrade u [adresa];

- da je tuženica vlasnica 38. etaže: 70/1000, stana br. 3.3. na trećem katu površine 131,71 m2, kao i 6. etaže: 8/1000, boksa broj 10 u podrumu površine 15,01 m2 te 12. etaže: 10/100 dijela, boksa broj 16 u podrumu površine 18,49 m2 u stambeno- poslovnoj zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle suvlasnica u ukupno 88/100 dijela čitave zgrade;

- da su suvlasnici stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u kojoj suvlasnički dio ima tuženica) i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnici stambeno- poslovne zgrade u [adresa], na adresi [adresa], dana 28. veljače 2006. godine sklopili Međuvlasnički ugovor, s time što su točkom 5 Međuvlasničkog ugovora odredili visinu zajedničke pričuve, točkom 7 izabrali osobu predstavnika stanara, a točkom 6 upravljanje stambeno-poslovnom zgradom povjerili predniku tužiteljice s kojom je ovlašteni predstavnik suvlasnika 1. ožujka 2006. godine potpisao Ugovor o upravljanju stambeno-poslovnom zgradom;

- da je Međuvlasnički ugovor od 28. veljače 2006. godine potpisan od suvlasnika većine suvlasničkih dijelova obje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time predstavlja valjani sporazum suvlasnika o visini zajedničke pričuve, izboru osobe upravitelja, predstavniku suvlasnika i načinu upravljanja zgradom;

- da su Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici valjano ugovorili plaćanje zajedničke pričuve za zgradu u iznosu od 1,65 kn po m2 za podrumski prostor, 2,20 kn za m2 stambenog prostora i 3,30 kn za m2 poslovnog prostora zgrade mjesečno, kako je to određeno točkom 5. Međuvlasničkog ugovora;

- da je tužiteljica temeljem Dodatka međuvlasničkom ugovoru od 23. rujna 2008. godine počevši od 1. listopada 2008. godine počela naplaćivati veći iznos zajedničke pričuve;

- da je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potpisan od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose 663/1000 dijela, odnosno suvlasnika čiji suvlasnički udio iznosi 66,3%;

- da je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potpisan od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose 364/1000 dijela, dakle, 36,4%;

- da predmetna zgrada, bez obzira što je izgrađena na dvije katastarske čestice i što je svaka čestica za sebe zasebno etažirana, ipak predstavlja cjelinu jer su npr. stubišna i vanjska rasvjeta objedinjene, ima problem grijanja, odnosno hlađenja, održavanja teretnog dizala koje služi za ulazak izlazak automobila u garažni prostor, te čišćenje zajedničkih dijelova zgrade;

- da se radi o zgradi kao cjelini vidi se iz iz činjenice što su suvlasnici na obje k.č.br. potpisali jedan Međuvlasnički ugovor, kao i Dodatak tome ugovoru;

- da su Dodatak međuvlasničkom ugovoru od 23. rujna 2008. godine, s obzirom se radi o dvije zgrade kao cjelini, valjano potpisali suvlasnici čiji udjeli gledajući cjelinu premašuju 50% suvlasničkih udjela obje zgrade;

- da je tuženica u utuženom razdoblju od studenog 2014. do svibnja 2017. godine bila vlasnica 38. etaže (70/1000 dijela) - stana na trećem katu površine 131,71 m2 to je za stan bila dužna plaćati mjesečno 570,30 kn/75,69 EUR;

- da je tuženica vlasnica i 6. etaže boksa broj 10 u podrumu površine 15,01 m2 i 12. etaže - boksa broj 16 u podrumu površine 18,49 m2. Dodatkom nije bilo ništa rečeno o izmjeni pričuve za podrumske prostorije, međutim tužiteljica ukazuje na privitak 1 međuvlasničkom ugovoru (list 51 spisa) gdje je pojašnjeno da se za podrumski prostor plaća 0.75 % iznosa po metru kvadratnom koji je određen za stambeni prostor, dakle 3,25 kn/m2 pa bi tuženica bila dužna plaćati za dva boksa u podrumu ukupne površine 33,50 m2 108,88 kn, međutim tužitelj potražuje 108,79 kuna;

- da mjesečna pričuva koju je dužna plaćati tuženica iznosi 679,09 kn/ 90,13 eura mjesečno;

- da se utuženi računi odnose na period od studenoga 2014. godine do lipnja 2017. godine i to za pričuvu za stambeni prostor, čišćenje zgrade, pričuvu za podrumski prostor i se rvis auto dizala;

- da je tuženici za stan površine 131,71m2 što odgovara površini iz z.k. izvatka, obračunata cijena od 4,33kn/m2 što iznosi 570,30 kuna, za pričuvu za podrumske prostore ukupne površine 33,50m2 obračunava se 3,25 kuna po m2, odnosno tužitelj navodi 108,90 kuna;

- da se utuženim računima potražuje i za čišćenje zgrade iznos od 80,90 kuna mjesečno, te za servis auto dizala iznos od 203,55 kuna mjesečno tako da ukupno potraživanje mjesečno iznosi 963,54 kuna;

- da temeljem utuženih računa za prosinac 2016. godine, siječanj 2017. godine i veljaču 2017. godine tužiteljica potražuje za grijanje prostora, zajedničku potrošnju električne energije i zajedničku potrošnju električne energije za garaže;

- da je djelomična uplata od strane tuženice prema evidenciji tužiteljice izvršena 19. siječnja 2018. godine koju uplatu je tužiteljica knjižila na način da je podmireno dugovanje za razdoblje od prosinca 2014. do rujna 2015. kao i dug za čišćenje zgrade od prosinca 2014. do kolovoza 2015. pa precizira tužbeni zahtjev, čime sadržajno zapravo povlači dio tužbenog zahtjeva podneskom od 5. studenoga 2021. godine, čemu se tužena nije protivila;

- da tužiteljica nije dokazala na što se konkretno odnose dijelovi računa tužiteljice koji se odnose na tzv. „dodatni trošak“ – čišćenje zgrade, servis auto dizala, grijanje prostora, zajedničku potrošnju električne energije i zajedničku potrošnju električne energije za garaže.

6. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja kako je navedeno u par. 5. ovoga obrazloženja prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Amire Predovan iz [adresa] poslovni broj Ovrv- 60/2017 od 16. kolovoza 2017. godine za iznos pričuve za stambeni prostor i podrumske prostorije u iznosu od 90,13 eura/679,09 kuna mjesečno za studeni 2014. godine, te od listopada 2015. godine do lipnja 2017. godine, što iznosi ukupno 1.982,86 eura. Platni nalog je ukinut za dio tuženoga zahtjeva koji je tužiteljica povukla u podnesku od 5. studenoga 2011. godine u iznosu od 1.354,23 eura, kao i za dio koji je odbijen (potraživanje za rujan 2015. godine u iznosu od 185,44 kuna, tražbina u iznosu od 790,75 kuna, 924,11 kuna, 571,99 kuna, te troškovi čišćenja zgrade i servisa dizala) u ukupnom iznosu od 1.158,68 eura.

7. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- dalje: ZVDSP) uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

8. Sukladno čl. 90. st. 1. ZVDSP propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a prema st. 2. istog članka zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, dok je odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP određeno je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Prema tome, neosnovan je navod tuženika da bi za visinu zajedničke pričuve bila potrebna suglasnost svih suvlasnika.

9. Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, sukladno odredbi čl. 380. st. 1. i 4. ZVDSP.

10. U odnosu na žalbeni navod kako Dodatak međuvlasničkom ugovoru nije potpisan od strane većine svih suvlasnika za obje nekretnine treba reći da je pravilan zaključak suda da je u okolnostima konkretnoga slučaja, gdje stambeno- poslovna zgrada u [adresa] predstavlja cjelinu, navedeni Dodatak potpisan od strane natpolovične većine suvlasnika obje nekretnine.

11. U odnosu na žalbeni navod kojim se ističe da su suvlasnici dužni uplaćivati pričuvu najmanje u visini od 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje treba odgovoriti da su suvlasnici konkretnoga stambeno- poslovnog kompleksa uredili visinu pričuve Međuvlasničkim ugovorom u toč. 5. i Dodatkom toga ugovora.

12. Nadalje, žalbenim navodima tuženica ukazuje na nove činjenice koje nije ovlaštena prvi puta isticati u žalbenom postupku sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP (da je Međuvlasnički ugovor ništetan, da ona nije suvlasnica druge nekretnine, da upravitelj zgrade poslovanje zgrada mora voditi odvojeno za svaku nekretninu, te da nisu dostavljeni godišnji programi o visini pričuve).

13. U odnosu na navod da sud nije mogao presudu utemeljiti na povijesnim izvacima iz zemljišne knjige koji su priloženi u spis nakon zaključenja prethodnoga postupka valja odgovoriti da su zemljišne knjige javne knjige u koje svatko ima pravo pristupa elektroničkim putem. Stoga relativno bitna povreda odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 299. ZPP nije mogla utjecati na zakonitost i pravilnost pobijanoga dijela presude.

14. S obzirom da tuženica nije platila zajedničku pričuvu za stambeni i podrumski prostor nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je u zemljišnoj knjizi upisana kao etažna vlasnica jednog stambenog prostora i dva podrumska prostora za utuženi period za studeni 2014. godine, te od listopada 2015. godine do lipnja 2017. godine, to je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi navedeni platni nalog za iznos od 1.982,86 eura.

15. Odluka o trošku parničnoga postupka nije konkretnim žalbenim navodima osporavana, a ovaj drugostupanjski sud nije ovlašteni preispitivati pravilnost te odluke po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Slijedom svega navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presudu suda prvog stupnja, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš