REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-326/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. VL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. VLV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak, u Rijeci, Užarska 28, radi rješenja o izvedenom stanju, 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/22-26/561, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. veljače 2024. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena točka 1. podtočka 2. izreke prvostupanjskog rješenja o izvedenom stanju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/20-13/7, URBROJ: 2170-03-01/16-22-28 od 31. svibnja 2022.

II. Poništava se točka 1. podtočka 2. prvostupanjskog rješenja o izvedenom stanju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/20-13/7, URBROJ: 2170-03-01/16- 22-28 od 31. svibnja 2022. koja glasi: „završena pomoćna građevina – spremište, visine jedne etaže, zbog konfiguracije terena visine od 3,20 do 4,90 m od najniže kote terena do gornje kote krovnog vijenca, odnosno od 4,25 do 5,95 m do najviše točke kosog jednostrešnog krova, tlocrtne veličine cca 6,20 x 2,60 m, smještena sjeveroistočno od stambene građevine, ukupne tlocrtne površine 16,12 m2.“.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o izvedenom stanju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I- 361-03/20-13/7, URBROJ: 2170-03-01/16-22-28 od 31. svibnja 2022., donesenim u ponovnom prvostupanjskom upravnom postupku nakon što je tuženik rješenjem od 30. ožujka 2020. usvojio žalbu tužitelja i predmet vratio na ponovni postupak, u točki 1. izreke ozakonjuje se, po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe:

1. slobodnostojeća stambena građevina sa tri stana i pomoćnim prostorom (detaljno opisana u točki 1. podtočki 1. izreke),

2. pomoćna građevina – spremište (detaljno opisana u točki 1. podtočki 2. izreke),

3. pomoćna građevina - podrum (detaljno opisana u točki 1. podtočki 3. izreke), 4. potporni zidovi (detaljno opisani u točki 1. podtočki 4. izreke)

5. cisterna za vodu (detaljno opisana u točki 1. podtočki 5. izreke) i 6. septička jama (detaljno opisana u točki 1. podtočki 6. izreke),

sve izgrađeno na adresi [adresa], na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prikazane na geodetskom snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, broj: 38-GS04/13 od travnja 2013., ispravljenim i dopunjenim u ožujku 2021., izrađenom po ŠL, mag. ing. geod. et geoinf., ovlaštenom inženjeru geodezije, iz tvrtke GEO-STIL d.o.o. Matulji i arhitektonskoj snimci izvedenog stanja broj: AS 08/18, od rujna 2018., ispravljenoj 23. veljače 2022., izrađenoj po projektantu LL, dipl. ing. arh., ovlaštenom arhitekti, u suradnji sa tvrtkom PRO- GRA-M d.o.o. Rijeka.

2. Sporna točka 1. podtočka 2. izreke prvostupanjskog rješenja glasi: "- završena pomoćna građevina – spremište, visine jedne etaže, zbog konfiguracije terena visine od 3,20 do 4,90 m od najniže kote terena do gornje kote krovnog vijenca, odnosno od 4,25 do 5,95 m do najviše točke kosog jednostrešnog krova, tlocrtne veličine cca 6,20 x 2,60 m, smještena sjeveroistočno od stambene građevine, ukupne tlocrtne površine 16,12 m[2] ,

3. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/22-26/561, URBROJ: 531-03- 4-24-2 od 2. veljače 2024. odbijena kao neosnovana.

4. Tužitelji su potom pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi, u bitnome, osporavaju navedenu točku 1. podtočku. 2. izreke prvostupanjskog rješenja iz razloga što smatraju da je predmet ozakonjenja (legalizacije) iz te točke u stvarnosti kontejner koji se prema odredbi čl. 6. st. 3. točka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ) ne može ozakoniti. Tužitelji su kao dokaz svojih navoda predložili da se u sporu, pored uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka i ovog spora, provede dokaz saslušanjem stranaka i očevid uz sudjelovanje vještaka građevinske i po potrebi mjerničke struke. Zaključno slijedi da tužitelji tužbenim zahtjevom traže da se djelomično poništi drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje o izvedenom stanju i to samo u točki 1. podtočki 2. izreke. Ujedno su zatražili i naknadu troška ovog spora.

5. Tužitelji su u tužbi osporavali i točku 1. podtočke 3., 4., 5. i 6. izreke prvostupanjskog rješenja koje se odnose na ozakonjenje ostalih građevina (pomoćne građevine- podruma, potpornih zidova, cisterne za vodu i septičke jame) iz razloga što su dimenzije tih građevina koje se ozakonjuju okvirno određene s "cca", te navode da to nije precizna mjera i da dopušta mogućnost daljnjih nezakonitih radova, pa da stoga to nije ispravno određenje onoga što se ozakonjuje već da je smisao ZPNIZ da se ozakoni točno ono što je izgrađeno, a ne otprilike ono što postoji. Međutim, tužitelji su naknadno u tijeku spora odustali od osporavanja tih podtočaka te su ostali kod osporavanja navedene točke 1. podtočke 2. izreke prvostupanjskog rješenja.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu prvenstveno predložila da se predmetna tužba odbaci kao nepodobna za postupanje jer da je podnesena protiv tuženika koji nema svojstvo pravne osobe, slijedom čega da ne može biti stranka u upravnom sporu. Pojašnjava da je tužba podnesena protiv tijela državne uprave, a mišljenja je da je Zakonom o sustavu državne uprave utvrđena legitimacija Republike Hrvatske kao pravne osobe koja odgovara za rad tijela državne uprave. Stoga da je samo Republika Hrvatska mogla biti označena kao tuženik odnosno stranka. Smatra i da se podnošenjem tužbe protiv tijela državne uprave ne može smatrati/predmnijevati da je tužba podnesena protiv Republike Hrvatske. Nadalje u odnosu na navode tužitelja da se radi o ozakonjenju kontejnera navodi da je u upravnom postupku provedeno građevinsko vještačenje kojim je nedvojbeno utvrđeno da predmetna građevina nema nikakve veze s transportnim kontejnerom i da je predmetom ozakonjenja građevina koja se sukladno zakonu može legalizirati, jer je utvrđeno da se radi o građevini koja je trajno povezana s tlom, da je konstrukcija čvrsta i stabilna, da se sastoji od betonskih zidova i od vertikalnih cijevi koje su fizički učvršćene s podom zgrade te da ima krovnu konstrukciju. Kao primjer navodi da je općepoznata činjenica da je trgovačko društvo 3. Maj - TIBO proizvodilo modularne stambene kućice koje su se nazivale kontejnerima pa da bi po tome ispadalo da predmetom legalizacije ne mogu biti kontejneri koji su zapravo modularne stambene kućice, a upravo je takvih objekata legalizirano na tisuće. Dalje u odgovoru iznosi navode vezane za prigovor tužitelja u odnosu na okvirno određene dimenzije građevina iz točke 1. podtočke 3., 4., 5. i 6. izreke prvostupanjskog rješenja, koji se dalje ne iznose obzirom da su tužitelji u tijeku spora odustali od tog prigovora.

8. U tijeku spora održana je rasprava 26. studenoga 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4., a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

9. U odnosu na prigovor zainteresirane osobe da su tužitelji pogrešno označili tuženika u ovom sporu, navodi se da su tužitelji pravilno označili tuženika jer je prema čl. 19. ZUS u upravnom sporu tuženik upravo javnopravno tijelo koje je donijelo pojedinačnu odluku, a ne Republika Hrvatska. Stoga nije bilo osnova da Sud odbaci predmetnu tužbu iz navedenog razloga, kako je to predložila zainteresirana osoba.

10. Nadalje, u odnosu na meritum ovog spora, navodi se da je sporno pitanje je li se pomoćna građevina - spremište iz točke 1. podtočke 2. izreke prvostupanjskog rješenja može ozakoniti.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem stranaka te očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i mjerničke struke, koje dokaze su predložili tužitelji, iz razloga što provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za rješenje ovog spora, jer je Sud mogao na temelju postojeće dokumentacije u spisu nedvojbeno utvrditi o kakvoj se ovdje nezakonito izgrađenoj pomoćnoj građevini radi i da li se ista može ozakoniti, a što će se nastavno više obrazložiti. Stoga u sporu nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze pa tako niti ove koje je su predložili tužitelji.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Čl. 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 159/19, dalje: ZG) propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

14. Čl. 6. st. 3. t. 2. ZPNIZ propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.).

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Marina Štefana, ing. građ., od kolovoza 2021., koje vještačenje je provedeno u upravnom postupku, slijedi da je sporna pomoćna građevina u naravi tipski građevinski kontejner s ulaznim vratima i dva prozora, postavljen na podložnu konstrukciju kojom je učvršćen za teren, te da je konstrukcija čvrsta i stabilna i da se sastoji od betonskih podzida i metalnih traverzi koje su fizički učvršćene s podom kontejnera, te takvom izvedbom zgrada ima suterenski natkriti prostor male visine, a iznad kontejnera je izvedena jednostrešna krovna konstrukcija s pokrovom od salonita, te ima djelomično postavljenu daščanu oblogu po cijelom obujmu (fasadi) čime asocira na baraku što građevinski i konstrukcijski nije.

16. Vještak je dao svoje mišljenje radi čega smatra da se radi o građevini koju treba ozakoniti u smislu odredaba ZPNIZ, a to je činjenica da je taj kontejner čvrsto vezan čeličnim traverzama i betonom za tlo, dakle nije pokretan, te je konstrukcijski stabilan.

17. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika slijedi da je tuženik stava da se pod kontejnerima u smislu odredbe čl. 6. st. 3. t. 2. ZPNIZ podrazumijevaju u pravilu metalni spremnici namijenjeni transportu robe koji su ostavljeni na prirodnom tlu, a ne predgotovljeni građevni proizvodi od kojih se grade zgrade, a koji svojim izgledom mogu podsjećati na spomenute kontejnere namijenjene transportu. Stoga kako iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je predmetna pomoćna građevina trajno povezana s tlom, te da je konstrukcija zgrade čvrsta i stabilna, tuženik je stava da su ispunjenje pretpostavke da se ista ozakoni.

18. Međutim, pogrešno smatraju vještak i upravna tijela da se predmetni kontejner može ozakoniti zbog načina na koji je izgrađen (jer je trajno povezan s tlom i jer je konstrukcijski stabilan).

19. Naime, iz citirane odredbe čl. 3. st. 1. t. 11. ZG slijedi da je sklop povezan s tlom građevina, dok iz citirane odredbe čl. 6. st. 3. t. 2. ZPNIZ slijedi da se takva građevina (sklop povezan s tlom) ne može ozakoniti. Stoga se kontejner bez obzira što je povezan s tlom ne može ozakoniti. U konačnici, da kontejner nije povezan s tlom, ne bi se tretirao kao građevina, te se stoga ne bi ni navodio u ZPNIZ kao građevina koja se ne može ozakoniti, jer se taj Zakon ne odnosi na pokretnine već na građevine (koje su nezakonito izgrađene).

20. To slijedi i iz Konačnog prijedloga ZPNIZ od 5. srpnja 2012. u koji je Sud izvršio uvid te je utvrđeno da su na str. 39. obrazloženi razlozi neprihvaćanja pojedinih primjedbi Udruge općina u Republici Hrvatskoj pa je tako u odnosu na navedenu odredbu čl. 6. st. 3. t. 2. ZPNIZ navedeno sljedeće: "Odredba čl. 6. st. 5. ne „trpi prigovor smislenosti" jer se upravo misli na sklopove koji su trajno povezani s tlom. Naime, oni su prema definiciji sadržanoj u Zakonu o prostornom uređenju i gradnji građevine. Kamp-kućica i kontejner koji nisu trajno povezani s tlom prema spomenutom Zakonu nisu građevine (zgrade) pa se na njih predloženi Zakon niti ne odnosi." Dakle, ZPNIZ je onemogućio ozakonjenje nezakonito izgrađenih sklopova koji su trajno povezani s tlom.

21. Kako iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke slijedi da se u konkretnom slučaju radi o kontejneru koji je trajno povezan s tlom, to se upravo takva građevina sukladno citiranom čl. 6. st. 3. t. 2. ZPNIZ ne može ozakoniti. Također, okolnost što predmetni kontejner ima suterenski prostor, krovnu konstrukciju s pokrovom od salonita i daščanu oblogu kao fasadu, čime asocira na baraku, istoga ne čini građevinom podobnom za ozakonjenje jer se u suštini i dalje radi o kontejneru te ovi dodatni elementi ne mijenjaju njegovu bit (sklop povezan s tlom).

22. Slijedom svega navedenoga, Sud je donio meritornu odluku kao u izreci ove presude na temelju čl. 117. st. 1. ZUS.

23. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. i IV. izreke ove presude temelji se na čl. 144. do 148. ZUS. Obzirom da tuženik nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove spora, ali i troškove spora koji su nastali tužiteljima.

24. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljima sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi u ovom sporu putem opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, što sve uvećano za PDV, ukupno iznosi 2.500,00 eura. Kako se radi o opravdanom izdatku koji je nastao tužiteljima u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 147. st. 1. ZUS priznao i dosudio taj trošak tužiteljima na teret tuženika. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS.

25. Tužitelji su pored navedenog troška zatražili i naknadu troška za sastav podneska od 16. travnja 2024. Međutim tužitelji su u tom podnesku ponovili navode iz tužbe za koju radnju im je već priznat trošak. Stoga se ne radi o opravdanom izdatku u smislu čl. 144. st. 1. ZUS, pa se trošak sastava tog podneska ne može prevaliti na teret druge strane. Stoga je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

26. Zainteresirana osoba je također zatražila naknadu troška, međutim obzirom da nije uspjela u ovom sporu, to joj zatraženi trošak nije priznat i dosuđen na teret tužitelja.

27. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljima nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP).

U Rijeci 10. prosinca 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćenicima zainteresirane osobe, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak, u Rijeci, Užarska 28