REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-25/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tomislava Zorića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. SD, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano u članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi mlt. optuženika, izjavljenih po braniteljici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-21/2024-19 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.
r i j e š i o je
Odbija se žalba mlt. SD kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-21/2024-19 od 16. travnja 2024., na temelju članka 7. u svezi članka 16. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19, dalje u tekstu ZSM/11) prema optuženom mlt. SD izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.
2. Na temelju članka 16. stavka 2. ZSM/11 izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod temeljem rješenja suda može trajati od 6 (šest) mjeseci do najdulje 3 (tri) godine.
3. Na temelju članka 66. stavak 4. ZSM/11 i članka 65. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno na privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi od 24. siječnja 2024. pa nadalje do početka izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, uzeto je kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.
4. Na temelju članka 90. stavka 4. ZSM/11 maloljetni DD upućen je u Odgojni zavod Turopolje prije pravomoćnosti rješenja suda. Sukladno odredbi članka 90. stavka 4. ZSM/11 žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
5. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM/11 troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
6. Protiv rješenja žalbu je podnio mlt. DD, putem braniteljice, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba mlt. optuženog nije osnovana.
10. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju povredu samo naznačuje, ali je ne obrazlaže pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, te je utvrdio da je prvostupanjski sud bio propisno sastavljen, da je postupak vođen na prijedlog ovlaštenog tužitelja, da je presudu donio stvarno nadležni sud, da činjenični opis izreke presude odgovara činjeničnom opisu optužnice, da pobijanom presudom nije povrijeđeno načelo zabrane "reformatio in peius", da je izreka presude razumljiva, a u obrazloženju presude je prvostupanjski sud dao jasne, određene i potpune razloge zašto neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim, a između istaknutih razloga ne postoji proturječje, da niti jedan od dokaza na kojima se temelji presuda nije nezakonit, niti je našao da bi bilo teško povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
11. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj obrazlaže nepotpunim utvrđenjima prvostupanjskog suda u odnosu na ubrojivost mlt. optuženika, držeći da nije utvrđeno da li je mlt. optuženik bolestan, ili je njegovo ponašanje protupravno.
12. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je utvrdio ubrojivost mlt. optuženika i svijest o zabranjenosti kaznenih djela, a s obzirom na držanje mlt. pred sudom i s obzirom na nalaze i mišljenja sadržana u dokumentaciji Centra za pružanje usluga u zajednici Dugave od 26. ožujka 2024., u kojem je navedeno prema psihijatrijskom nalazu dr. med. psihijatra Wendy Matoz, da je mlt. pri svijesti urednog kontakta, da adekvatno odgovara na postavljena pitanja, održava kontakt očima, suradljiv je, psihomotorno napet, slabijeg modularnog afektiviteta, hladan, urednog raspoloženja, da mu je misaoni tijek formom uredan, sadržajno bez sumanosti i bizarnosti, da nije agresivan niti suicidalan, niti je njegova raspravna sposobnost ičim dovedena u pitanje (točka 11. rješenja).
13. Slijedom ovakvih utvrđenja, otklonjena je upitnost ubrojivosti mlt. optuženika.
14. U odnosu na žalbeni prigovor da mlt. optuženik nije počinio objektivno obilježje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, jer da je svjedokinja – oštećena SDĆ iskazala da prijetnje mlt. "da će ju ubiti, razbiti glavu" nije shvatila ozbiljno da bi ju mlt. usmrtio, ali da joj nije bilo ugodno čuti, iz kojih razloga žalitelj zaključuje da oštećena prijetnje nije ozbiljno shvatila pa samim time da nema obilježja kaznenog djela.
15. Suprotno stavu žalitelja, za opstojnost kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11 dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome da li počinitelj tu prijetnju namjerava ostvariti. Stoga, već sama činjenica da je oštećena prijavila policiji izgovorene prijetnje upućuje na zaključak da su kod nje izazvale osjećaj nespokojstva i uznemirenosti, neovisno od toga da bi mlt. optuženik realizirao zlo kojim prijeti.
16. Stoga je pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja dao jasne i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
17. U odnosu na žalbu zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri upućivanja u odgojni zavod, za koju žalitelj drži da je prestroga, pri izboru odgojne mjere prvostupanjski sud je utvrdio da je mlt. u dobi od 14 godina bio na liječenju u Kukuljevićevoj, sa propisanom terapijom. U tretmanu je od 10-te godine, također je od rujna 2023. prema uputi socijalne skrbi išao na procjenu kod psihijatrije dr. Červar u Kliniku za mladež na Mirogojskoj cesti, kao i kod druge doktorice na obiteljsku terapiju, što nije rezultiralo pozitivno, da je završio u Dugavama na opservaciji. Isti zna gubiti emocionalnu kontrolu u ponašanju, da su kod istog evidentirane i teškoće koje zabrinjavaju i to emocionalna hladnoća, slaba sposobnost empatije, slaba kontrola ponašanja i regulacije emocija (posebno ljutnje i niska tolerancija na frustraciju i empulzivnost), da su odnosi u obitelji narušeni s majkom i s očuhom, između kojih je čak došlo i do fizičkog sukoba, te da su narušeni odnosi s bratom i polusestrom. Postoje indikacije da je mlt. konzument droge i alkohola, da raniji tretmani nisu uspjeli dovesti do pozitivnog pomaka u ponašanju, da je mlt. i ranije prijavljivan zbog više kaznenih djela koje obuhvaćaju iznude, nanošenje teške tjelesne ozljede, prijetnje smrću, da je povodljive prirode, da se druži s osobama također neprihvatljivog ponašanja, da ima probleme u školi, da su uočeni problemi u provođenju slobodnog vremena, da je nekritičan prema svom ponašanju sa dijagnozom F-91 – poremećaj u ponašanju, zbog čega i je preporuka stručnih osoba da je potrebno mlt. trajno izdvojiti iz društva i obiteljske sredine, te da postoji visoki rizik za njegov daljnji psihofizički razvoj i školovanje. Mišljenje je stručnih osoba da će kod mlt. doći do rapidnog progradiranja daljnjeg protupravnog ponašanja, zbog čega ga je nužno što prije uputiti u odgojni zavod, kao jedinu prikladnu ustanovu u konkretnom slučaju, s obzirom da boravljenje mlt. u dosadašnjim ustanovama otvorenog tipa nije dovelo do pozitivnog pomaka i pro socijalnog funkcioniranja mlt. S obzirom na navedene okolnosti, pri izboru vrste odgojne mjere, respektirao je prvostupanjski sud argumentirane prijedloge stručnih osoba, te cjelokupna nezavidna životna situacija u kojoj se našao mlt. optuženik, poglavito što se radi o vrlo mladoj osobi, čiji je obrazovni proces tek na početku. Upravo izrečenom odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod u funkciji preveniranja daljnjih poremećaja u ponašanju će se ostvariti sve svrhe specijalne i generalne prevencije iz članka 6. stavak 2. ZSM/11, te nema mjesta izricanju druge blaže mjere.
18. Na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP-a valjalo je odbiti žalbu mlt. optuženika kao neosnovanu, a na temelju članka 494. stavak 4. ZKP-a, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, te nije povrijeđen zakon na štetu optuženika, te je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 10. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
