Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1020/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od s udaca toga suda Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestiteljica i Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur. člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik DB, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik JD, odvjetnik u [trgovačko društvo] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 378/2023-13 od 29. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-378/2023-13 od 29. studenog 2023. u stavku I., III. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9012264363 zaključenog između tužitelja ĆĆ, kao korisnika kredita i tuženika [trgovačko društvo], [adresa], kao kreditora, dana 5. veljače 2007. koji je potvrđen kod javnog bilježnika BA dana 6. veljače 2007. pod posl. br. OU-98/2007 koja glasi: "Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila", zatim odredba čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012264363 zaključenog između tužitelja ĆĆ, kao korisnika kredita i tuženika [trgovačko društvo], [adresa], kao kreditora, dana 5. veljače 2007. koji je potvrđen kod javnog bilježnika BA dana 6. veljače 2007. pod posl. br. OU-98/2007 koja glasi: "Kredit u iznosu od 24.349,58 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora".

II S preostalim dijelom deklaratornog tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija kao neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.657,88 EUR1 / 27.560,32 kn, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od zadnjeg dana u mjesecu kada je anuitet plaćen prema kamatnoj stopi koja teče od dospijeća svakog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na:

- iznos od 9,29 EUR / 69,99 kn tekućom od 31. srpnja 2009.

- iznos od 20,35 EUR / 153,36 kn tekućom od 31. kolovoza 2009.

- iznos od 20,19 EUR / 152,10 kn tekućom od 30. rujna 2009.

- iznos od 20,30 EUR / 152,97 kn tekućom od 30. listopada 2009.

- iznos od 20,09 EUR / 151,39 kn tekućom od 30. studenoga 2009.

- iznos od 20,20 EUR / 152,21 kn tekućom od 31. prosinca 2009.

- iznos od 19,78 EUR / 149,06 kn tekućom od 31. siječnja 2010.

- iznos od 19,68 EUR / 148,29 kn tekućom od 28. veljače 2010.

- iznos od 19,42 EUR / 146,30 kn tekućom od 31. ožujka 2010.

- iznos od 18,99 EUR / 143,06 kn tekućom od 30. travnja 2010.

- iznos od 18,96 EUR / 142,87 kn tekućom od 31. svibnja 2010.

- iznos od 18,41 EUR / 138,74 kn tekućom od 30. lipnja 2010.

- iznos od 18,26 EUR / 137,55 kn tekućom od 31. srpnja 2010.

- iznos od 17,62 EUR / 132,78 kn tekućom od 31. kolovoza 2010.

- iznos od 18,16 EUR / 136,86 kn tekućom od 30. rujna 2010.

- iznos od 17,97 EUR / 135,41 kn tekućom od 30. listopada 2010.

- iznos od 18,03 EUR / 135,82 kn tekućom od 30. studenoga 2010.

- iznos od 16,55 EUR / 124,66 kn tekućom od 31. prosinca 2010.

- iznos od 17,20 EUR / 129,56 kn tekućom od 31. siječnja 2011.

- iznos od 104,92 EUR / 790,55 kn tekućom od 28. veljače 2011.

- iznos od 104,34 EUR / 786,17 kn tekućom od 31. ožujka 2011.

- iznos od 104,94 EUR / 790,64 kn tekućom od 30. travnja 2011.

- iznos od 103,98 EUR / 783,45 kn tekućom od 31. svibnja 2011.

- iznos od 103,58 EUR / 780,44 kn tekućom od 30. lipnja 2011.

- iznos od 102,62 EUR / 773,22 kn tekućom od 31. srpnja 2011.

- iznos od 102,02 EUR / 768,67 kn tekućom od 31. kolovoza 2011.

- iznos od 103,44 EUR / 779,40 kn tekućom od 30. rujna 2011.

- iznos od 103,84 EUR / 782,40 kn tekućom od 31. listopada 2011.

- iznos od 103,59 EUR / 780,47 kn tekućom od 30. studenoga 2011.

- iznos od 103,61 EUR / 780,65 kn tekućom od 31. prosinca 2011.

- iznos od 103,04 EUR / 776,34 kn tekućom od 31. siječnja 2012.

- iznos od 102,93 EUR / 775,53 kn tekućom od 28. veljače 2012.

- iznos od 103,11 EUR / 776,87 kn tekućom od 31. ožujka 2012.

- iznos od 103,10 EUR / 776,81 kn tekućom od 30. travnja 2012.

- iznos od 102,91 EUR / 775,34 kn tekućom od 31. svibnja 2012.

- iznos od 102,94 EUR / 775,57 kn tekućom od 30. lipnja 2012.

- iznos od 103,08 EUR / 776,64 kn tekućom od 31. srpnja 2012.

- iznos od 103,14 EUR / 777,08 kn tekućom od 31. kolovoza 2012.

- iznos od 103,48 EUR / 779,63 kn tekućom od 30. rujna 2012.

- iznos od 103,07 EUR / 776,54 kn tekućom od 31. listopada 2012.

- iznos od 102,99 EUR / 775,98 kn tekućom od 30. studenoga 2012.

- iznos od 103,10 EUR / 776,80 kn tekućom od 31. prosinca 2012.

- iznos od 103,50 EUR / 779,81 kn tekućom od 31. siječnja 2013.

- iznos od 103,09 EUR / 776,77 kn tekućom od 28. veljače 2013.

- iznos od 103,09 EUR / 776,77 kn tekućom od 31. ožujka 2013.

- iznos od 103,31 EUR / 778,41 kn tekućom od 30. travnja 2013.

- iznos od 103,74 EUR / 781,59 kn tekućom od 31. svibnja 2013.

- iznos od 103,75 EUR / 781,69 kn tekućom od 30. lipnja 2013.

- iznos od 103,59 EUR / 780,47 kn tekućom od 31. srpnja 2013.

- iznos od 103,42 EUR / 779,22 kn tekućom od 31. kolovoza 2013.

- iznos od 103,17 EUR / 777,32 kn tekućom od 30. rujna 2013.,

sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 816,93 EUR3 / 6.155,18 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2023. kao dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenoga, tužitelj se odbija kao neosnovanim.“

2. Protiv dijela presude, u stavku I., III. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023-dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 5. veljače 2007. kako je to pobliže navedeno u izreci presude u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF te tužitelj potražuje isplatu radi preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 3.657,88 eura sa zateznim kamatama.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zastara dok visina nije sporna.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Nadalje, točno je da se tuženik protivio sniženju tužbenog zahtjeva (list 83) i da je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu prema podnesku od 20. studenog 2023. ( list 79- 81), dakle prema konačno postavljenom sniženom tužbenom zahtjevu, to su neosnovani žalbeni navodi bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a.

Jednako tako, kako tuženik u žalbi nije stavio prijedlog za donošenjem dopunske presude u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva čijem povlačenju se protivio, izneseni žalbeni navodi se bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio;

- da su tuženik [trgovačko društvo] [adresa] i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj 9012264363 u iznosu od 24.349,58 CHF s rokom otplate na 84 mjeseca dana 5. veljače 2007.;

- da se čl. 6.2. istog Ugovora tužitelj obvezao tuženiku plaćati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima time da se kredit podmiruje u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koji je sastavni dio Ugovora;

- da je odredbom čl. 4. navedenog Ugovora, ugovoreno da se tužitelj obvezuje kao korisnik kredita platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,10% godišnje;

- da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 20. studenog 2023.,

- da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a o kojoj se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;

- da tužitelj ima status potrošača;

- da iz iskaza tužitelja i svjedoka NĆ (list 83 i 73 spisa) proizlazi da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti valutnoj klauzuli;

- da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene te samim time i ništetne;

- da je radi utvrđenja visine zahtjeva izveden dokaz financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku za knjigovodstvo i financije DV (list 40-56 spisa);

- da tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje dok je tuženik stavio prigovore pravne prirode;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka više plaćeni iznos nastao promjenom visine kamatne stope iznosi 1.280,02 eura, a promjene tečaja iznos od 3.657,88 eura uz napomenu da je navedeno razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike;

- da prigovor zastare nije osnovan u odnosu na valutnu klauzulu koja odluka je u naprijed navedenom postupku postala pravomoćna 14. lipnja 2018. i zahtjev je podnijet unutar zastarnog roka od 5 godina obzirom da je tužba podnijeta 16. travnja 2021;

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništave u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF i promjenjivu kamatnu stopu i da je potraživanje tužitelja radi preplate u odnosu na valutnu klauzulu osnovano u iznosu od 3.657,88 eura te na temelju čl. 322. i čl. 323. u vezi čl. 225. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) te čl. 1115. i čl. 29. ZOO odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

15. Na žalbene navode potrebno je reći da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno, i u odnosu na tuženika, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003-dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009 i 133/2009), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a. I prema odredbi čl. 138. a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014., 110/2015 i 14/2019) odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak.

16. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, i to, u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

17. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

18. Odredbom čl. 502. b ZPP-a, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.

20. U odnosu na žalbene navode vezano za primjenu utvrđenja iz kolektivnih presuda na ovaj postupak, drugostupanjski sud ponovno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Rev-3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502. c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 i 110/15-dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

21. Stoga su, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke, žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

22. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

23. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušao tužitelja ( list 83 spisa) i svjedoka IĆ ( list 73 spisa) te na temelju njihovih iskaza utvrdio da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo i da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi.

Ovdje valja reći, da tuženik kako to proizlazi iz stanja spisa nije niti prigovorio iskazu tužitelja i svjedoka.

24. Vezano za navedeno na žalbene navode potrebno je reći da tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu, a to je da tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora ( list 143 spisa).

25. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorene odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.

26. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka odnosno zaposlenika banke time da je već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su predmetne odredbe nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.

27. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

28. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovorne odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 29. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.

30. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.

31. Dakle, navedene odredbe ugovora o kreditu, suprotne su odredbi čl. 4. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

32. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano prebacio je na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

33. Prvostupanjski sud je, nakon što je izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i saslušao tužitelja, pravilno prihvatio navode tužitelja da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima i parametrima za određivanje promjenjive kamatne stope i rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, jer je Ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora, a da u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije s tužiteljom pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate i rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, niti je posebno upozorio korisnika kredita o mogućim rizicima, te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da to uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

34. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

35. U odnosu na žalbene navode vezano za zastaru time da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018., koja je predmet raspravljanja u žalbenom postupku u ovoj pravnoj stvari, a kako je tužba podnijeta 16. travnja 2021., to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare odnosu na preplatu sa osnova ništetnosti valutne klauzule, pa su žalbeni navodi neosnovani.

36. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

37. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen u skladu sa pravilima struke, obvezao tuženika da tužitelju s osnove ništetne i nepoštene valutne klauzule isplati iznos od 3.657,88 eura.

38. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

39. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

40. U odnosu na žalbene navode vezano za odluku o troškovima postupka pravilno je prvostupanjski sud troškove pojedinih radnji odmjerio sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 138 /23 – dalje u tekstu: Tarifa) te i odmjerio trošak prema čl. 154. st.2. ZPP-a, pri čemu je pravilno ocijenio uspjeh stranaka u sporu, pa su suprotni žalbeni navodi neutemeljeni.

41. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke i na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej