Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-131/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Pleskina odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović odvjetnici u OD Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 27. studenog 2024., u nazočnosti tužitelja CT, punomoćnice tužitelja Sandre Pleskina odvjetnice u [adresa] i zamjenika punomoćnice tuženika Zvonimira Kalember Skoko odvjetnika u OD Porobija i Porobija u Zagrebu, a objavljene dana 10. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF iznos od 2.599,89 eura (dvije tisuće petsto devedeset devet eura i osamdeset devet centi), zajedno s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koje od 01. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. teku po kamatnoj stopi od 15%, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.kolovoza 2015. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućim na iznose kako slijedi:
Na iznos od 21.25 EUR od dana 1.11.2007. Pa do isplate
Na iznos od 21.36 EUR od dana 1.12.2007. Pa do isplate
Na iznos od 21.29 EUR od dana 1.1.2008. Pa do isplate
Na iznos od 21.55 EUR od dana 1.2.2008. Pa do isplate
Na iznos od 40.81 EUR od dana 1.3.2008. Pa do isplate
Na iznos od 41.19 EUR od dana 1.4.2008. Pa do isplate
Na iznos od 39.82 EUR od dana 1.5.2008. Pa do isplate
Na iznos od 39.25 EUR od dana 1.6.2008. Pa do isplate
Na iznos od 39.61 EUR od dana 1.7.2008. Pa do isplate
Na iznos od 38.59 EUR od dana 1.8.2008. Pa do isplate
Na iznos od 38.54 EUR od dana 1.9.2008. Pa do isplate
Na iznos od 38.93 EUR od dana 1.10.2008. Pa do isplate
Na iznos od 42.10 EUR od dana 1.11.2008. Pa do isplate
Na iznos od 39.46 EUR od dana 1.12.2008. Pa do isplate
Na iznos od 41.96 EUR od dana 1.1.2009. Pa do isplate
Na iznos od 42.12 EUR od dana 1.2.2009. Pa do isplate
Na iznos od 42.10 EUR od dana 1.3.2009. Pa do isplate
Na iznos od 41.46 EUR od dana 1.4.2009. Pa do isplate
Na iznos od 41.19 EUR od dana 1.5.2009. Pa do isplate
Na iznos od 40.31 EUR od dana 1.6.2009. Pa do isplate
Na iznos od 39.52 EUR od dana 1.7.2009. Pa do isplate
Na iznos od 53.32 EUR od dana 1.8.2009. Pa do isplate
Na iznos od 53.62 EUR od dana 1.9.2009. Pa do isplate
Na iznos od 53.01 EUR od dana 1.10.2009. Pa do isplate
Na iznos od 52.40 EUR od dana 1.11.2009. Pa do isplate
Na iznos od 52.85 EUR od dana 1.12.2009. Pa do isplate
Na iznos od 53.24 EUR od dana 1.1.2010. Pa do isplate
Na iznos od 53.66 EUR od dana 1.2.2010. Pa do isplate
Na iznos od 53.17 EUR od dana 1.3.2010. Pa do isplate
Na iznos od 54.05 EUR od dana 1.4.2010. Pa do isplate
Na iznos od 53.44 EUR od dana 1.5.2010. Pa do isplate
Na iznos od 46.85 EUR od dana 1.6.2010. Pa do isplate
Na iznos od 49.46 EUR od dana 1.7.2010. Pa do isplate
Na iznos od 48.50 EUR od dana 1.8.2010. Pa do isplate
Na iznos od 50.64 EUR od dana 1.9.2010. Pa do isplate
Na iznos od 49.03 EUR od dana 1.10.2010. Pa do isplate
Na iznos od 47.76 EUR od dana 1.11.2010. Pa do isplate
Na iznos od 34.28 EUR od dana 1.12.2010. Pa do isplate
Na iznos od 35.24 EUR od dana 1.1.2011. Pa do isplate
Na iznos od 34.13 EUR od dana 1.2.2011. Pa do isplate
Na iznos od 34.00 EUR od dana 1.3.2011. Pa do isplate
Na iznos od 33.14 EUR od dana 1.4.2011. Pa do isplate
Na iznos od 33.08 EUR od dana 1.5.2011. Pa do isplate
Na iznos od 34.90 EUR od dana 1.6.2011. Pa do isplate
Na iznos od 34.92 EUR od dana 1.7.2011. Pa do isplate
Na iznos od 29.13 EUR od dana 1.8.2011. Pa do isplate
Na iznos od 28.26 EUR od dana 1.9.2011. Pa do isplate
Na iznos od 27.03 EUR od dana 1.10.2011. Pa do isplate
Na iznos od 26.78 EUR od dana 1.11.2011. Pa do isplate
Na iznos od 26.45 EUR od dana 1.12.2011. Pa do isplate
Na iznos od 26.56 EUR od dana 1.1.2012. Pa do isplate
Na iznos od 26.73 EUR od dana 1.2.2012. Pa do isplate
Na iznos od 26.49 EUR od dana 1.3.2012. Pa do isplate
Na iznos od 26.02 EUR od dana 1.4.2012. Pa do isplate
Na iznos od 25.87 EUR od dana 1.5.2012. Pa do isplate
Na iznos od 25.77 EUR od dana 1.6.2012. Pa do isplate
Na iznos od 25.37 EUR od dana 1.7.2012. Pa do isplate
Na iznos od 25.14 EUR od dana 1.8.2012. Pa do isplate
Na iznos od 24.76 EUR od dana 1.9.2012. Pa do isplate
Na iznos od 24.27 EUR od dana 1.10.2012. Pa do isplate
Na iznos od 24.31 EUR od dana 1.11.2012. Pa do isplate
Na iznos od 24.16 EUR od dana 1.12.2012. Pa do isplate
Na iznos od 23.87 EUR od dana 1.1.2013. Pa do isplate
Na iznos od 23.19 EUR od dana 1.2.2013. Pa do isplate
Na iznos od 23.22 EUR od dana 1.3.2013. Pa do isplate
Na iznos od 23.02 EUR od dana 1.4.2013. Pa do isplate
Na iznos od 22.63 EUR od dana 1.5.2013. Pa do isplate
Na iznos od 21.99 EUR od dana 1.6.2013. Pa do isplate
Na iznos od 21.52 EUR od dana 1.7.2013. Pa do isplate
Na iznos od 21.44 EUR od dana 1.8.2013. Pa do isplate
Na iznos od 21.32 EUR od dana 1.9.2013. Pa do isplate
Na iznos od 21.39 EUR od dana 1.10.2013. Pa do isplate
Na iznos od 20.92 EUR od dana 1.11.2013. Pa do isplate
Na iznos od 20.72 EUR od dana 1.12.2013. Pa do isplate
Na iznos od 20.51 EUR od dana 1.1.2014. Pa do isplate sve u roku od 15 dana.
II.
Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 12.212,26 eura (dvanaest tisuća dvjesto dvanaest eura i dvadeset šest centi), zajedno s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koje od 01. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. teku po kamatnoj stopi od 15%, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.kolovoza 2015. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućim na iznose kako slijedi:
Na iznos od 18.23 EUR od dana 1.11.2008. Pa do isplate
Na iznos od 20.75 EUR od dana 1.1.2009. Pa do isplate
Na iznos od 24.20 EUR od dana 1.2.2009. Pa do isplate
Na iznos od 25.94 EUR od dana 1.3.2009. Pa do isplate
Na iznos od 21.81 EUR od dana 1.4.2009. Pa do isplate
Na iznos od 21.21 EUR od dana 1.5.2009. Pa do isplate
Na iznos od 14.73 EUR od dana 1.6.2009. Pa do isplate
Na iznos od 9.04 EUR od dana 1.7.2009. Pa do isplate
Na iznos od 11.26 EUR od dana 1.8.2009. Pa do isplate
Na iznos od 15.58 EUR od dana 1.9.2009. Pa do isplate
Na iznos od 13.12 EUR od dana 1.10.2009. Pa do isplate
Na iznos od 10.72 EUR od dana 1.11.2009. Pa do isplate
Na iznos od 16.23 EUR od dana 1.12.2009. Pa do isplate
Na iznos od 21.44 EUR od dana 1.1.2010. Pa do isplate
Na iznos od 26.93 EUR od dana 1.2.2010. Pa do isplate
Na iznos od 25.49 EUR od dana 1.3.2010. Pa do isplate
Na iznos od 34.73 EUR od dana 1.4.2010. Pa do isplate
Na iznos od 32.35 EUR od dana 1.5.2010. Pa do isplate
Na iznos od 36.65 EUR od dana 1.6.2010. Pa do isplate
Na iznos od 62.58 EUR od dana 1.7.2010. Pa do isplate
Na iznos od 56.68 EUR od dana 1.8.2010. Pa do isplate
Na iznos od 78.82 EUR od dana 1.9.2010. Pa do isplate
Na iznos od 67.14 EUR od dana 1.10.2010. Pa do isplate
Na iznos od 58.35 EUR od dana 1.11.2010. Pa do isplate
Na iznos od 83.36 EUR od dana 1.12.2010. Pa do isplate
Na iznos od 99.54 EUR od dana 1.1.2011. Pa do isplate
Na iznos od 87.81 EUR od dana 1.2.2011. Pa do isplate
Na iznos od 89.53 EUR od dana 1.3.2011. Pa do isplate
Na iznos od 81.10 EUR od dana 1.4.2011. Pa do isplate
Na iznos od 83.70 EUR od dana 1.5.2011. Pa do isplate
Na iznos od 112.35 EUR od dana 1.6.2011. Pa do isplate
Na iznos od 116.38 EUR od dana 1.7.2011. Pa do isplate
Na iznos od 146.83 EUR od dana 1.8.2011. Pa do isplate
Na iznos od 135.42 EUR od dana 1.9.2011. Pa do isplate
Na iznos od 117.63 EUR od dana 1.10.2011. Pa do isplate
Na iznos od 117.17 EUR od dana 1.11.2011. Pa do isplate
Na iznos od 115.22 EUR od dana 1.12.2011. Pa do isplate
Na iznos od 121.68 EUR od dana 1.1.2012. Pa do isplate
Na iznos od 128.79 EUR od dana 1.2.2012. Pa do isplate
Na iznos od 129.00 EUR od dana 1.3.2012. Pa do isplate
Na iznos od 124.54 EUR od dana 1.4.2012. Pa do isplate
Na iznos od 126.35 EUR od dana 1.5.2012. Pa do isplate
Na iznos od 129.02 EUR od dana 1.6.2012. Pa do isplate
Na iznos od 126.14 EUR od dana 1.7.2012. Pa do isplate
Na iznos od 126.39 EUR od dana 1.8.2012. Pa do isplate
Na iznos od 123.74 EUR od dana 1.9.2012. Pa do isplate
Na iznos od 118.83 EUR od dana 1.10.2012. Pa do isplate
Na iznos od 124.81 EUR od dana 1.11.2012. Pa do isplate
Na iznos od 126.98 EUR od dana 1.12.2012. Pa do isplate
Na iznos od 126.12 EUR od dana 1.1.2013. Pa do isplate
Na iznos od 117.38 EUR od dana 1.2.2013. Pa do isplate
Na iznos od 123.44 EUR od dana 1.3.2013. Pa do isplate
Na iznos od 124.82 EUR od dana 1.4.2013. Pa do isplate
Na iznos od 122.10 EUR od dana 1.5.2013. Pa do isplate
Na iznos od 114.06 EUR od dana 1.6.2013. Pa do isplate
Na iznos od 109.06 EUR od dana 1.7.2013. Pa do isplate
Na iznos od 113.49 EUR od dana 1.8.2013. Pa do isplate
Na iznos od 116.54 EUR od dana 1.9.2013. Pa do isplate
Na iznos od 124.33 EUR od dana 1.10.2013. Pa do isplate
Na iznos od 120.04 EUR od dana 1.11.2013. Pa do isplate
Na iznos od 121.96 EUR od dana 1.12.2013. Pa do isplate
Na iznos od 123.53 EUR od dana 1.1.2014. Pa do isplate
Na iznos od 120.72 EUR od dana 1.2.2014. Pa do isplate
Na iznos od 123.71 EUR od dana 1.3.2014. Pa do isplate
Na iznos od 122.17 EUR od dana 1.4.2014. Pa do isplate
Na iznos od 119.18 EUR od dana 1.5.2014. Pa do isplate
Na iznos od 117.83 EUR od dana 1.6.2014. Pa do isplate
Na iznos od 118.42 EUR od dana 1.7.2014. Pa do isplate
Na iznos od 122.19 EUR od dana 1.8.2014. Pa do isplate
Na iznos od 126.03 EUR od dana 1.9.2014. Pa do isplate
Na iznos od 125.69 EUR od dana 1.10.2014. Pa do isplate
Na iznos od 127.62 EUR od dana 1.11.2014. Pa do isplate
Na iznos od 130.40 EUR od dana 1.12.2014. Pa do isplate
Na iznos od 129.27 EUR od dana 1.1.2015. Pa do isplate
Na iznos od 5555.86 EUR od dana 15.1.2015. Pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III.
Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 4.956,81 euro (četiri tisuće devetsto pedeset šest eura i osamdeset jedan cent) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude (10. prosinca 2024.) do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu kojim ugovorom je tužitelj podigao kredit u iznosu od 63.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tuženika. Člankom 2. ugovora određeno je da je tužitelj dužan tuženiku platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanje obveze po ugovoru promjenjiva temeljem odluke tuženika. Ugovorena je početna kamatna stopa od 4,50%. Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatim po srednjem tečaju HNB važećim za CHF na dan plaćanja. Tužena banka je u ugovor ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tukom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je podneskom od dana 01. prosinca 2021. specificirao tužbeni zahtjev (list br. 141-145), dok je podneskom od dana 26. studenog 2024. specificirala tužbeni zahtjev u eurima.
2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi kako u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koju predmetno tužbenog zahtjeva, a s obzirom da su prema tužbenom zahtjevu svu iznosi dospjeli prije 12. lipnja 2014., da kle prije više od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Tužitelj je upoznat s valutnim rizikom, Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF, te banka ne da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretnja tečaja predmetne valute. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila tuženiku sve potrebne informacije. Svaka promjena kamatne stope učinjena je u skladu sa zakonom i ugovorom.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja CT kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o namjenskom kreditu od 11. rujna 2006. sa lista br. 5-9, promet po kreditu sa lista br. 12-17, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu sa lista br. 18, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka RKR d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 102-107, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 115-116.
4. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka CTI.
5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.
8. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).
9. Tužitelj PT je uvjerljivo i životno iskazivao, te je potvrdio da je kredit podigao da izgradi obiteljsku kuću u [adresa] i to je sadašnja adresa i to je kuća u kojoj živi sada s obitelji. Taj novac od kredita je utrošen isključivo za gradnju navedene kuće. Kod tuženika je podigao kredit iz razloga što mu je jedino Zagrebačka banka tada htjela dati kredit za izgradnju kuće na mjestu gdje su tada bile dvije čestice tj. livada i put. Kako je kredit divljao i rasla mu je rata kredita te je posudio novac i imao je životno osiguranje koje je razročio da može i s tim vratiti kredit ranije. Kada je došao u banku podići kredit tada su mu u Zagrebačkoj banci predložili kredit u CHF da je to najbolja opcija, da je bolja kamata. Tada mu je trebao novac jer je morao pod hitno riješiti stambeno pitanje. Ističe da je stolar i što su mu u banci predložili on je prihvatio, a ne sjeća se je li pročitao ugovor, išao je na preporuku kako mu je rečeno u banci. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je u banci pitao osobnu bankaricu što bi ona napravila na njegovom mjestu i ona mu je rekla da bi i ona podigla kredit u CHF. Kuću koju je izgradio je obiteljska kuća na kojoj nije nikada imao prijavljen obrt niti tvrtku, a nju je tada izgradio jer se oženio, dobio dijete a prije je živio s roditeljima, kasnije je dobio još jedno dijete i svi danas žive u kući za koju je podigao kredit. Misli da je supruga zvala kada su se anuiteti počeli povećavati, ali nitko tada si nije mogao pomoći oko toga pa niti on. Navodi da nije znao u trenutku sklapanja što znači valutna klauzula, a bankarica mu je rekla da je to najpovoljniji kredit i on na to pristao.
10. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o namjenskom kreditu 11. rujna 2006. (list 5-9 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 63.300.00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je izgradnja obiteljske kuće,
- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 12. godina u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 566,90 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja,
- da je ugovorena kamatna stopa od 4,50 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 2. ugovora),
11. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
12. Nadalje je nesporno da je:
- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
13. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:
da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
14. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14
-u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
17. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
18. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
19. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.
20. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.
21. U postupku je utvrđeno i nesporno je:
-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 12. lipnja.2019.,
-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćene kamate od 11/2007 do 12/2013, za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute tj. tečajne razlike od 11/2008 do 12/14,
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,
-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
22. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
23. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
24. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
25. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
26. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
27. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
28. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
29. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 12.06.2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
30. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku RKR d.o.o. [adresa] a zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i to sve u mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu i koliki je iznos je preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno
31. Iz nalaza vještaka (list 102-107) proizlazi:
- da je kamatna ugovorena stopa bila 4,50% godišnja, promjenjiva (čl. 2. ugovora), rok otplate je 144 mjeseca, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti 566,90 CHF obračunatih po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećim na dan plaćanja, time da prema otplatnom planu tužene (list 16-17 spisa) mjesečni anuiteti iznose 566,90 CHF i dospijevaju prvog dana u mjesecu, time da prema otplatnom planu prvi anuitet dospijeva na naplatu 01. 11. 2006. a posljednji 01. 10. 2018., time da je kredit u cijelosti otplaćen tj. vraćen 15. siječnja 2015. godine,
-da se kamatna stopa prema kojoj je tuženik obračunavao otplatu kredita (iskazano u dokumentu "Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103300459 – list 18 spisa) mijenjala tijekom otplate kredita od početnih 4,50% kamatne stope do najviše 6,30% kamatne stope,
- da je tužitelj u utuženom periodu na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platio preko početne kamatne stope prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio 3.710,60 CHF, što po srednjem tečaju banke na dan plaćanja anuiteta iznosi 19.588,88 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka u stupcu "l" (CHF) i u stupcu "o" (HRK),
- da je tužitelj kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužiteljici kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos od 92.013,32 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka na u stupcu "s", a koliko tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i potražuje.
32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te sud nije prihvatio prigovor tuženika da je izračun vještaka netočan iz razloga što je na inicijalni otplatni plan primijenio zakonski određenu kamatnu stopu od 3,23% (a ne početnu ugovorenu kamatnu stopu). Ovo iz razloga što je vještak argumentirano i u skladu sa objektivnim materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu (isprave tuženika sa lista br. 16-17, 12-15) otklonio prigovor tuženika kao neosnovan. Nadalje, tuženik nakon zaprimanja očitovanja financijskog vještaka nije do zaključenja glavne i javne rasprave predložio saslušanje financijskog vještaka na ročištu na navode iz prigovora, a niti novo financijskog vještačenje, radi čega sud ocjenjuje da je navedeni prigovor tuženika i povučen.
33. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 111.602,20 kn /14.812,16 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počev od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.
34. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je zahtjevu tužitelja udovoljiti i donijeti presudu kao u izreci.
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a koji se primjenjuje prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP/19 na postupke koje na postupke u kojima do stupanja na snagu izmjena ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka.
36. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.
37. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora od 14.812,16 eura (konačno postavljeni tužbeni zahtjev) i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja.
38. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, zastupanja na ročištu 10. lipnja 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 28. rujna 2020. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 01. prosinca 2021. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 24. ožujka 2022. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 12. siječnja 2022. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, sastav odgovora na žalbu od dana 7. lipnja 2022. (tbr. 10. toč. 6) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, zastupanja na ročištu 27. studenog 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 10. prosinca 2024. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.
39. Tužitelju je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura.
40. Dakle, tužitelju su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 4.956,81 euro.
41. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. srpnja 2019. kojim izvješćuje je sud da je uplatio sudsku pristojbu na tužbu. Ovo iz razloga što navedenu uplatu sud provjerava po službenoj dužnosti, radi čega se radi o trošku za koji se ne može teretiti protivna stranka. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije, a iz razloga što je tužiteljev prijedlog odbačen.
42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu, 10. prosinca 2024.
Sudac
Miroslav Kosanović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Sandra Pleskina odvjetnica u Karlovcu
2. Margita Kiš Kapetanović odvjetnica u Zagrebu
