Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 11 P-610/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari 1 tužiteljaNikola MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tužiteljice ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] st sada [adresa], po I.tužitelju kao punomoćniku, oboje zastupani po Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu protiv tužene Općine Bosiljevo, OIB: 08374469913, Ulica iseljenika Bosiljeva 1, Bosiljevo, Duga Resa , zastupana po punomoćniku Davoru Bartolcu, odvjetniku iz Karlovca , radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 07. studenog 2024. godine punomoćnika stranaka, po objavi 10. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I.
„Utvrđuje se da je I tužitelj MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] NC 049, nerazvrstana cesta od 4178 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 95 m2 označenoj točkama 41-40- 39-38-37-36-35-42-L-M-N-O-P-41, prema skici mjerničkog vještaka Andreje Omić – dopuni od 05.06.2023.g., broj elaborata KA_23075, koja je sastavni dio ove presude (u daljnem tekstu „Skica“).
Utvrđuje se da su II tužiteljica ĆC r. VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] st. sada [adresa] i JC r. VC, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa] st, sada u Kanadi 228 Macedonia Cresend, Missisagga suvlasnice dijela kčbr [katastarska čestica] NC 049, nerazvrstana cesta od 4178 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 87 m2 označenoj točkama 21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34-42-L-K-J-21, svaka u ½ dijela, prema Skici koja je sastavni dio ove presude.
Nalaže se tuženoj platež tužiteljima parničnog troška isplatom iznosa od 2.836,26 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude tj. 10. prosinca 2024. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II.
Odbijaju se tužitelji s viškom tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Tužena OPĆINA BOSILJEVO, OIB: 08374469913, Ulica iseljenika Bosiljeva 1, 47251 Bosiljevo, Duga Resa dužna je sve ovo priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude i parcelacije koju će sačiniti mjernički vještak a nakon toga dozvoliti da se provede otpis sa tužene novonastalih kčbr. i upis na ime I. tužitelja novonastale čestice koja mu pripada, te na ime II. tužiteljice i JC kao suvlasnica svake u ½ dijela, njihove novonastale čestice, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
Tužitelji u tužbi tvrdi a prema sadašnjem stanju u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, upisana je kčbr. [katastarska čestica] NC 049, nerazvrstana cesta od 4178 m2 kao u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao Javno dobro u općoj uporabi nerazvrstana cesta općina Bosiljevo. Do upisa navedene ceste došlo je temeljem zemljišno knjižnog upisa u spisu Z-14109/2022, prijedloga tuženika zaprimljenog 06.10.2022. sa Prijavnim listom, Odluke tuženika o nerazvrstanoj cesti od 20.09.2022. i Očitovanja nositelja prava – tuženika, sukladno čl. 131-133 Zakona o cestama (u daljnjem tekstu ZC ) I tužitelj je upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] oranica od 15103 m2 i kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, gospodarske zgrade od 400 čhv. II tužiteljica i njena sestra JC r. VC, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa] st, sada u Kanadi 228 Macedonia Cresend Missisagga, upisane su kao suvlasnice, svaka u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] oranica od 169 čhv, kčbr. [katastarska čestica] voćnjak od 178 čhv, i kčbr. [katastarska čestica] oranica od 1249 čhv. Prethodno upisu Z-14109/2022 kčbr. [katastarska čestica] put put od 617 m2, koja je bila upisana u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pripojena je kčbr. [katastarska čestica] opisana pod točkom 1. tužbe, tako da sada upisana cesta ima oblik slova T.
Naime, ranija kčbr. [katastarska čestica] je bio kolni seoski put kojim su prolazili traktori , ranije kola za dolazak na oranice i šume na sjeveru i to tako rijetko da je taj put zarastao travom i nema niti kolovoza- vidljivih traka utabane zemlje, a širina je bila 2 metra. Taj put se nalazi između nekretnina tužitelja, sa svake strane nalaze se kuće parničnih stranaka dvorišta, voćnjaci i livade. Sa jugozapadne strane nalazi se kuća i gospodarske zgrade II tužiteljice i JC, [adresa], a sa sjeveroistočne strane kuća i gospodarske zgrade I. tužitelja, [adresa]. Prednica tužitelja, njihova baka VC udovica MC, je sa svojim drugim suprugom, djedom II tužiteljice DC kupila ove nekretnine 1930 godine prilikom sklapanja braka, te je zemljište podijeljeno među prednicima tužitelja 1950. godine, pa je ocu I tužitelja EC pripalo je sjeveroistočno zemljište, a ocu II tužiteljice AC, jugozapadno zemljište oko ovog puta. Put koji je sada upisan kao dio nerazvrstane ceste nikada nije bio veće širine od najviše 2 metra, već su prednici tužitelja uređivali i kosili zemljište do puta smatrajući ga svojim. Svako je sa svoje strane kosio i dijelom su posađene i sada postojeće voćke. Nakon smrti oca BC, što je bilo 2008. za I tužitelja su kosili PC i TC, a kako tužitelj zadnjih godina živi u ovoj kući , to je radio i osobno, time da i površinu puta upravo I tužitelj “malča“, kako ne bi zaraslo, jer se put gotovo više ne koristi. Do 1980.g na dijelu zemljišta do puta – u sjevernom dijelu puta I tužiteljev otac imao je posađenu živicu, koju je tada posjekao, dok je u južnom dijelu bio drveni plot. Kako II tužiteljica i sestra žive u inozemstvu nakon smrti njihovog oca AC, što je bilo 1996.g. za njih kosi susjed CC, koji koristi i njihov sjenik za pohranu bala sjena.
Tužitelji su dosjelošću stekli pravo vlasništva dijela 1815/6 u širini koja prelazi 2 metra, sa svake strane pod 1 metar , a u južnom dijelu veće širine, pa podnose ovu tužbu, time da tužitelji pridržavaju pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što bude provedeno vještačenje na licu mjesta i nakon što vještak sačini konačni prijedlog parcelacije na kojem će biti određene nove brojčane oznake novoformiranih čestica.
Iako se radi o nekretnini koja je upisana kao javno dobro u općoj uporabi nerazvrstana cesta, na istoj je moguće steći pravo vlasništva dosjelošću . Tako i VSRH u rješenju Rev- 2184/2016-8 i činjenično sličnom predmetu obrazlaže, citira se : 9. Osnovano revidentica navodi kako je odlučno za ishod ovoga spora da li se predmetna nekretnina faktično koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Naime, ovaj sud je izrazio shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002. i Revt-243/11 od 27. svibnja 2015. Rev-3119/14 od 23. listopada 2018.) da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ili u katastru evidentirana kao opće dobro, ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi. Stoga je moguće da takva nekretnina ili dio nekretnine izgubi svojstvo javnog dobra te se na njoj mogu stjecati stvarna prava. Zato, ako je konkretno zemljište izgubilo svojstvo i svrhu javnog dobra, suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci, ono može biti predmet stjecanja prava vlasništva.
Nadalje, nepravilno je i shvaćanje drugostupanjskog suda da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću. O tom pravnom pitanju ovaj revizijski sud se izjasnio npr. u odlukama poslovni broj Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. i Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. u kojima je navedeno: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
Slijedom toga, tužitelji po svojoj punomoćnici podnose ovu tužbu, time da II tužiteljica istu podnosi i u korist suvlasnice, pa predlažu naslovljenom sudu da donese sljedeću presudu kao u izreci.
U odgovoru na tužbu iz punomoći gospođe NC, koja je priložena tužbi, ne proizlazi kako je ĆC opunomoćila I – tužitelja za podnošenje tužbe u ovom predmetu, odnosno za pokretanje ovog parničnog postupka. Kao prvo, nejasno je da li je NC identična ĆC, rođ. AC, a kao drugo, u prethodno navedenoj punomoći se uopće ne navodi da bi I – tužitelj bio opunomoćen od strane gospođe NC za pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenoj nekretnini. Prema tome, na temelju rečene punomoći, po mišljenju tuženika, I – tužitelj nije ovlašten pokretati ovaj parnični postupak u ime ĆC, rođ. AC, pa je ova tužba neuredna i po istoj se ne može postupati. Stoga tuženik predlaže da Naslovni sud, prije poduzimanja daljnjih radnji u ovom predmetu, pozove I – tužitelja da uredi tužbu, a tuženik će, u daljnjem tijeku ovog podneska, I i II – tužitelje nazivati tužiteljima, što treba shvatiti uvjetno, obzirom na prethodno navedeno. Nadalje, tuženik smatra kako su tužitelji, svojim naknadnim podneskom, koji je podnesak tuženik zaprimio dana 14. prosinca 2022. godine, preinačili tužbeni zahtjev, kojoj se preinaci tuženik izričito protivi. Dakle, ne radi se o ispravku tužbenog zahtjeva, kako to pogrešno smatraju tužitelji, već o preinaci istog, kojoj se preinaci, kako je to prethodno navedeno, tuženik izričito protivi.
Tuženik navodi kako je, u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišno knjižnog odjela u Karlovcu, poslovni broj: Z-14109/2022, proveden prijavni list, odnosno geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste, sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o cestama, time da je ta nerazvrstana cesta upisana u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo tuženika, temeljem odredbe članka 131. stavka 6. Zakona o cestama.
Posebno je važno naglasiti kako su tužitelji imali pravo prigovora u prethodno navedenom zemljišno knjižnom predmetu, odnosno bili su obaviješteni o istom, ali se nisu protivili provedbi geodetskog elaborata u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišno knjižnog odjela u Karlovcu, poslovni broj: Z-14109/2022, što znači kako su se složili i s upisom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao javnog dobra u općoj uporabi, nerazvrstana cesta u neotuđivom vlasništvu tuženika (u historijatu tužbe tužitelji navode nekretninu, označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja ne postoji u zemljišnim knjigama, pa tuženik može samo pretpostavljati kako se radi o nekretnini, označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).
Tuženik priznaje da je I tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] oranica od 15103 m2 i kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, gospodarske zgrade od 400 čhv. II tužiteljica i njena sestra JC r. AC, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa] st, sada u Kanadi 228 Macedonia Cresend Missisagga, upisane su kao suvlasnice, svaka u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] oranica od 169 čhv, kčbr. [katastarska čestica] voćnjak od 178 čhv, i kčbr. [katastarska čestica] oranica od 1249 čhv
Suvlasnice nekretnina, označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], su JC, rođena AC i ĆC, rođena AC, koje obje prebivaju izvan Republike Hrvatske i to u Kanadi, odnosno u SAD-u i očito nisu uživale prethodno opisane nekretnine.
No, ono što je posebno bitno, svojim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se JC utvrdi suvlasnicom nekretnine, a da ista uopće nije tužiteljica u ovom predmetu, niti je opunomoćila bilo I, bilo II – tužitelja da, u njeno ime, pokreću bilo kakav parnični postupak. Stoga tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije I i II – tužitelja za pokretanje ovog postupka u ime JC, a podredno, tuženik ističe prigovor neurednosti tužbe i po toj osnovi, budući da je u tužbenom zahtjevu navedena osoba, koja uopće nije navedena u tužbi kao stranka u ovom parničnom postupku, niti je, kako je to već navedeno, opunomoćila bilo I, bilo II – tužitelja da, u njeno ime, pokreću bilo kakav parnični postupak. Tuženiku nisu poznati navodi, koje tužitelji iznose u točki 4. historijata tužbe.
Nekretnina, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ako je to nekretnina na koju su tužitelji mislili, se u cjelokupnom svom obujmu, kako je i upisana u zemljišne knjige, koristila za promet različitih vozila i bila je pristupačna većem broju korisnika, a nije, Zakonom o cestama, razvrstana kao javna cesta, pa se radi, sukladno odredbi članka 131. stavka 1. Zakona o cestama, o nerazvrstanoj cesti. Tu su cestu koristili mještani [adresa], kao i drugi mještani s područja Općine Bosiljevo, pa i šire, prema svojim potrebama.
Netočan je i nepravilan stav tužitelja kako su oni dosjelošću stekli pravo vlasništva na bilo kojem dijelu nekretnine, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ako je, ponavljamo, to nekretnina na koju se odnose navodi tužitelja.
Nadalje, sudska praksa, na koju se pozivaju tužitelji, nije primjenjiva na ovaj predmet, budući da nekretnina, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cjelokupnom svom obujmu, nikada nije izgubila svojstvo javnog dobra. Upravo suprotno, ta je nekretnina imala i ima svojstvo javnog dobra, odnosno radi se o nerazvrstanoj cesti zasigurno duže od pedeset godina.
Na temelju svega iznijetog, tuženik ističe prigovore, koje je već naveo u ovom odgovoru na tužbu, a opreza radi, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen i to u cijelosti, uz nalog tužiteljima da naknade tuženiku sve troškove ovog postupka.
U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u vlasnički list za nekretnine, izvod iz kat. plana, u skicu očevida, saslušao svjedoke ŠC, ŽC, UC, HC te ĐC.
Obzirom na istaknuti prigovor tuženika glede nedostataka punomoći za zastupanje II tužiteljice ovaj sud je uvidom u punomoć (list 25 spisa) utvrdio da je NC rođena **.**.1942. identična OC OIB [osobni identifikacijski broj] rođena **.**.1942. te da je ista opunomoćila I tužitelja za zastupanje u ovom postupku, a ovaj pak kvalificiranu punomoćnicu u osobi odvjetnice te stoga ovaj sud smatra da su se sukladno odredaba čl. 95 Zakona o parničnom postupku NN 117/03 i dr. ispunile sve pretpostavke za zastupanje II tužiteljice pred ovim sudom.
Premda tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije I i II tužitelja za pokretanje postupka u ime JC ovaj sud je utvrdio da sukladno odredbama čl. 46 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96 i dr. II tužiteljica kao suvlasnica ima pravo glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, pa je u tom smislu sud odbio tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije, jer II tužiteljica kao suvlasnica čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] u ½ dijela zajedno sa JC u ½ dijela ima pravo postavljati vlasničke zahtjeve prema tuženiku temeljem citiranih odredaba čl. 46 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
Uvidom u vlasnički list za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovaj sud je utvrdio da je kčbr. [katastarska čestica] NC 049, nerazvrstana cesta od 4178 m2 upisana kao Javno dobro u općoj uporabi nerazvrstana cesta općina Bosiljevo. Nadalje, uvidom u povijesni vlasnički list za nekretnine ovaj sud je utvrdio da je u spisu Z-14109/2022, po prijedlogu tuženika dana 06.10.2022. zaprimljen Prijavni list uz Odluku tuženika o nerazvrstanoj cesti od 20.09.2022. i Očitovanja nositelja prava – tuženika te je sukladno čl. 131-133 Zakona o cestama (u daljnjem tekstu ZC ) I tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] oranica od 15103 m2 i kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, gospodarske zgrade od 400 čhv dok su II tužiteljica i njena sestra JC r. OC, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa] st, sada u Kanadi 228 Macedonia Cresend Missisagga, upisane su kao suvlasnice, svaka u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr [katastarska čestica] oranica od 169 čhv, kčbr. [katastarska čestica] voćnjak od 178 čhv, i kčbr. [katastarska čestica] oranica od 1249 čhv.
Provodeći očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka ovaj sud je našao za shodno izvršiti identifikaciju predmetnih nekretnina odnosno prijepora za koji tužitelji tvrde da je zauzet od strane tuženika, pa je u tom smislu mjernički vještak utvrdio da čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja poljski put koji je u naravi širine cca 2 metra dok je ucrtani put nešto širi, a što se prikazuje na skici očevida sa izračunatom površinom sa jedne i sa druge strane puta te se na navedenoj površini zatiču voćke kao obrov koji se na početku puta zatiče niži, a kasnije viši.
Saslušani svjedok LC je kao nesrodan i nezavađen naveo da u protužetku zatečenog puta ima komad zemlje, pa je ovim putem provozio traktorom sve do prije desetak godina, te je put isti kao i tada te je i onda i sada bio širine 2 metra, a njime su se koristili i svi seljani koji su imali zemlju u produžetku. Svjedok navodi da nisu provozili po dijelu gdje je obrov i gdje su voćke, jer to naprosto nisu mogli budući je to bio lokalni seoski put time da ne zna tko ga je uređivao, održavao no, zna da je sa jedne strane puta parcela I tužitelja, a sa druge strane parcela od nekih ljudi iz Kanade.
Saslušani svjedok TC je kao nesrodan i nezavađen naveo da je umjesto tužitelja pokazao mjernici put te granice uživanja puta sa jedne i druge strane po njegovoj dužini, jer tužitelja trenutno nema, time da znam da je taj put uvijek bio takav širine cca 2 metra, a sa jedne strane puta su uvijek bile voćke, a sa jedne i druge strane puta obrov te se po toj površini nije nikada provozilo. Svjedok potom navodi da nije provozio po tom putu, ali je vidio da ljudi iz sela provoze traktorima tako se taj put uvijek koristio na taj način, ali od kada je sagrađena ravnjača i put za kamenolom došlo je do presijecanja pravca za prolazak do parcela u produžetku, pa se spornim putem ljudi više i ne koriste i to nekih godinu dana. Svjedok tvrdi da je I tužitelj kosio i održavao put, jer da njega nije bilo ne bi niti bilo puta, prije njega njegov otac.
Svjedok CC je kao nesrodan i nezavađen naveo da kosi parcelu od 1 tužitelja time da je kosio i put te i drugu parcelu preko puta od ljudi iz Kanad, a put je bio uvijek kakav je i sada, time da se istim služio, jer je iz drugog kraja. Zna da kosi to zadnje dvije godine, a po obrovu sa jedne i sa druge strane te po površini gdje su voćke uz put se nije moglo provoziti. Prije njega je kosio otac 1 tužitelja, a poslije njega jedan čovjek iz Erdelja.
Svjedok RC je kao nesrodan i nezavađen naveo da u produžetku ima njivu do koje više ne može, jer je napravljena cesta za kamenolom, ali je do nedavno provozio spornim putem i to traktorom, a prije nekad i volovima. Inače predmetni put je uvijek bio širine kako se zatiče i danas i nikad nisu provozili po površini obrova sa jedne i druge strane i gdje su voćke, jer se to nije moglo. Put je bio uvijek bio cca 2 metra, a ne zna koliko je sada. Svjedok tvrdi da su put kosili mještani, a sada tim putem ne provozi nitko od kada je presječena cesta u produžetku, a niti se vozi jer se vozi novim putem.
Svjedok GC je kao nesrodan i nezavađen naveo da ima dvije njive u produžetku te je do nedavno traktorom provozio spornim putem time da je on bio širok upravo ovako kako je i sada zatečen no nije provozio po obrovu ni sa jedne ni sa druge strane, jer se to ne može, a u konačnici pola provoze po kolotrazima, a ne po obrovu te se put vremenom sam formirao i takav je kakav je sada. Put se održavao na način da su svi mještani koji su imali parcele u produžetku povremeno znali pokositi taj put, pa oko toga nije bilo problema, jer je svima bilo u interesu da se put održava. Svjedok tvrdi da on još uvijek provozi putem kada ide u šumu sa druge strane, a taj put koristi, jer se može dogoditi da netko i zabrani provoz po novom putu za kamenolom.
Imajući u vidu ovakav iskaz saslušanih nesrodnih i nezavađenih svjedoka M i ŽC, UC, RC i GC, a i očevidom na licu mjesta ovaj sud je utvrdio nespornim da sporni dio nekretnine koji je skicom očevida (list 68 spisa) označen točkama 41-40-39-38-37-36-35-42-L-M-N-O-P-41 površine 95 m2 i 21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34-42-L-K-J-21 u površini 87 m2 u naravi ne predstavlja put niti je po iskazima svjedoka bio put već obrov viši i niži sa jedne i druge strane puta na kojem je sud zatekao zasađene voćke tako da niti ranije, a niti danas po istom obrovu kako zbog konfiguracije terena tako i zbog zatečenih voćaka nije moguć prolaz i provoz.
Dakle, ovaj sud zaključuje da u odnosu na sporni dio nekretnine koji je skicom očevida (list 68 spisa) označen točkama 41-40-39-38-37-36-35-42-L-M-N-O-P-41 površine 95 m2 i 21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34-42-L-K-J-21 u površini 87 m2 nije bilo mjesta primjeni odredbi čl. 131 Zakona o cestama obzirom da niti ranije, a niti sada navedeni prijepor u naravi ne predstavlja put odnosno nerazvrstanu cestu NN 84/11 i dr.
Štoviše kako je sud iz iskaza saslušanih svjedoka M ŽC, UC, RC i GC utvrdio da su sporni prijepor održavali I tužitelj i njegovi pravni prednici to je ovaj sud utvrdio nespornim da su tužitelji bili posjednici i vlasnici predmetnog prijepora koji im je odredbama čl. 131 Zakona o cestama oduzet, pa kako je sud utvrdio da nije bilo mjesta primjeni odredaba čl. 131 Zakona o cestama to je ujedno utvrdio da se sporna površina 41-40-39-38-37-36-35- 42-L-M-N-O-P-41 od 95 m2 u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom ima pripojiti čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i površina 21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32- 33-34-42-L-K-J-21 od 87 m2 u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom ima pripojiti čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].
U tom smislu sud je odbio i tuženikov prigovor da bi se u konkretnom slučaju radilo o površini javnog dobra, jer navedena površina ne predstavlja cestu niti javno dobro već obrove na kojima je sud zatekao voćke, pa kako su tužitelji prije provedbe spornog prijavnog lista bili upisani kao suvlasnici sporne površine to je ovaj sud ujedno utvrdio da su isti kao suvlasnici i upisani u zemljišne knjige te kao takvi svoje pravo vlasništva ostvarili od ranije dosjelošću sukladno čl. 159 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96 i dr., a i ranijim upisom u zemljišne knjige.
Nadalje, ovaj sud je odbio i tuženikov prigovor kojim se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, jer se sukladno odredbama čl. 191 st. 2 Zakona o parničnom postupku NN 117/03 i dr. tuženik nakon provedenog mjerničkog vještačenja i izrade skice očevida ne može protiviti preinaci tužbe odnosno specifikaciji tužbenog zahtjeva budući je isto bilo moguće tek nakon provedenog očevida.
No, ovaj sud je odbio tužitelje s dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva da je tužena dužna sve ovo priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude i parcelacije koju će sačiniti mjernički vještak dozvoli da se provede otpis sa tužene novonastalih kčbr. i upis na ime I. tužitelja novonastale čestice koja mu pripada, te na ime II. tužiteljice i JC kao suvlasnica svake u ½ dijela, njihove novonastale čestice, jer sud ne može obvezivati tuženika da se na temelju parcelacionog elaborata koji još nije sačinjen tuženik obvezuje na nešto što je tek odredivo, a ne određeno. Kako pored identifikacije spornog prijepora tužitelji nisu predložili izradu prijavnog lista za zemljišnu knjigu te je kao takav izostao to će tužitelji biti u mogućnosti u upravnom postupku pred nadležnim katastrom temeljem ove presude izvršiti korekciju odnosno pripajanje spornih površina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te o istom sačiniti prijavni list koji će potom sukladno odredbama čl. 98 do 99 Pravilnika o unutarnjem ustroji, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišno knjižnim odjelima sudova NN 81/97 biti dostavljen zemljišno knjižnom odjelu na provedbu.
Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je odluku o parničnom trošku sud temeljio na odredbama čl. 154 st. 5 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužiteljici trošak koji se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 02. prosinca 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 21. veljače 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 04. svibnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na očevidu od 05. lipnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR i izbivanje iz pisarnice 125,00 EUR (2 sata po Tbr. 39 OT), sastav podneska od 31. siječnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 11. srpnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 04. rujna 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 07. studenog 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 kuna, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 43,13 EUR, sudska pristojba na presudu u iznosu od 43,13 EUR, naknada za izlazak sudske komisije na lice mjesta u iznosu od 250,00 EUR sveukupno 2.836,26 EUR. Ovaj sud je dosudio tuženiku i zatraženu zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima počem od dana donošenja presude tj. 10. prosinca 2024. godine, pa do isplate.
U Karlovcu 10. prosinca 2024.godine
Sudac: Tomislav Maras
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostavljeno
1. Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu
2. Davoru Bartolac, odvjetniku u Karlovcu
