REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-941/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900 kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, umješača na strani tužitelja FV, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] iz [adresa] zastupan po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić – Begović, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i Partneri, Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tužitelja, s danom objave 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900 iznos od 132.722,81 eur / 1.000.000,01 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12.1.2018. do isplate kao i da mu naknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8. 8 6 5 , 9 0 e u r , u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.118,50 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je tužitelj kao osiguranik sa tuženikom kao osigurateljem sklopio Policu osiguranja imovine broj 09- 0000009249 te da se 29.05.2015. dogodio štetni događaj tijekom izvođenja građevinskih i strojarskih radova, radova tuneliranja tehnologijom horizontalnog navođenog bušenja u sklopu izgradnje magistralnog parovoda i vrelovoda (temeljem sklopljenog ugovora između ovdje tužitelja i izvoditelja radova-ugovaratelja osiguranja tvrtke BRACO KOP d.o.o.), prilikom čega je došlo do oštećenja (uslijed slijeganja tla uzročno-posljedično je došlo do puknuća nosivih zidova, narušavanja statike objekta, kao i ostalih znatnih oštećenja) na obiteljskoj kući na adresi u [adresa]. Navodi da je istog dana prijavio štetu iz osiguranja imovine tuženiku te da je tuženik otklonio svoju odgovornost za naknadu štete uz tvrdnju da odštetni zahtjev nije osnovan jer da se ne radi o riziku koji je budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Stoga, kako se osigurani slučaj dogodio, a tuženik nije namirio štetu tužitelju, tužitelj je podnio tužbu u ovdje utuženom iznosu.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi u bitnom da osporava osnovu i visinu štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku te osporava nastanak štetnog događaja, ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako šteta koju potražuje tužitelj nije u pokriću o predmetnoj polici osiguranja imovine, da osigurani slučaj mora biti budući neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika ili ugovaratelja osiguranja, a da je u ovom slučaju uslijed samog izvođenja radova bilo za očekivati da će nastupiti štetni događaj. Navodi i da sukladno čl. 964. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu, a da treća osoba nije tužila ovdje tuženika, a ni tužitelja. Poziva se na čl. 13. Općih uvjeta kojim je propisano da ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprečavanja osiguranog slučaja obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko je nastala šteta veća zbog tog neispunjenja.

Raspravnim rješenjem suda od 25. 05.2021. sud je dopustio IV sudjelovanje u ovom postupku kao umješača na strani tužitelja. FV vlasnik je kuće u [adresa], kbr. 26 koja je sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisana u PL. 73 K. O. [katastarska općina] i čiji je objekt obiteljska kuća oštećena uslijed obavljanja građevinskih i strojarskih radova od strane tužitelja.

Umješač je naveo da je između njega kao titulara navedene nekretnine i ovdje tužitelja vođen postupak radi osiguranja kod općinskog građanskog suda u Zagrebu, u kojem su izvedeni dokazi i utvrđene činjenice, koje u bitnom imaju utjecati i na meritum spora u ovom predmetu.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to u:

Policu osiguranja imovine broj 9-0000009249 (list 3 spisa), Prijavu štete iz osiguranja imovine (list 4 spisa), dopis tuženika od 13.074.2015. (list 5,8 spisa), dopis tužitelja od 9.9.2015. (list 6-7 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine tuženika (list 16-21 spisa), Izvod iz izvedbenog projekta tuneliranje na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz obiteljsku kuću na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 25-27, 364-461 spisa), Geotehnički istražni radovi i geotehnički elaborat za istočni vrelovod i parovod TE-TO Zagreb, Slavonska avenija, tuneliranje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Savica Zagreb od Geotehničkog studija d.o.o. od 16.12.2011. s prilozima (list 28-58 spisa), Posjedovni list broj 73 (list 69 spisa), Procjena vrijednosti nekretnine od 29.11.2019. (list 81-82 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Damira Jelavića od listopada 2019. s prilozima (list 83-134 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Gorana Mazije od srpnja 2019. (list 146-171 spisa), Građevinski dnevnik izvođača BRACO KOP d.o.o. i tužitelja (list 235-363 spisa) te je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku mr. Zlatku Omerhodžiću – Nalaz i mišljenje od 15.09.2021. (list 178-189 spisa),očitovanje vještaka od 07.02.2024. (list 485-491 spisa), i strojarsko vještačenje po vještaku Nevenu Erešu- Nalaz i mišljenje vještaka od 03.01.2024. (list 468-471 spisa).

Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguranika za isplatu naknade za osigurani slučaj na temelju police o osiguranju imovine u iznosu iznosu od 1.000.000,00 kn.

Nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000009249.

Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini imajući u vidu prigovore tuženika kojima osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju.

Dakle, stranke su bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000009249, predmet osiguranja je objekt u izgradnji, kojim se tužitelj kao osiguratelj zaštitio od rizika građevinskih, strojarskih izolaterskih i elektrotehničkih radova prema Ugovoru UG-1-109/14, a proizlazi da je prema tom ugovoru tužitelj bio investitor , a izvođač je Braco Kop d.o.o. koji je i ugovaratelj osiguranja. Osiguranjem je kao dopunski rizik obuhvaćena javna odgovornost izvoditelja radova prema trećima i osiguranje postojećeg objekta na 1. rizik - obiteljska kuća na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] uslijed izvođenja građevinskih radova i radova na bušenju u njezinoj blizini, a osiguranje postojećeg objekta je sklopljeno na osiguranu svotu od 1.000.000,00 kn. Osiguranje na prvi rizik je vrsta svotnog osiguranja za koju je karakteristično da se svota osiguranja određuje prema svoti prvog rizika. Svotom prvog rizika smatra se očekivana šteta.

Prema tome tu se radi o osiguranju od odgovornosti za djelatnosti tužitelja, dakle, prilikom izvođenja građevinskih, strojarskih i ostalih radova na objektu u izgradnji, a suprotno navodima tuženika, kao predmet osiguranja je definiran ne samo objekt u izgradnji već je osiguranjem obuhvaćen i postojeći objekt- obiteljska kuća na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] uslijed tužiteljevog izvođenja građevinskih radova i radova na bušenju u njezinoj blizini.

Štetni događaj je nastao tijekom izvođenja građevinskih i strojarskih radova, radova tuneliranja tehnologijom horizontalnog navođenog bušenja u sklopu izgradnje magistralnog parovoda i vrelovoda (temeljem sklopljenog ugovora između ovdje tužitelja i izvoditelja radova-ugovaratelja osiguranja tvrtke BRACO KOP d.o.o.), prilikom čega je došlo do oštećenja (uslijed slijeganja tla uzročno-posljedično je došlo do puknuća nosivih zidova, narušavanja statike objekta, kao i ostalih znatnih oštećenja) na obiteljskoj kući na adresi u [adresa].

Nesporno je da je prilikom izvođenja radova tužitelja došlo do oštećenja na obiteljskoj ući na adresi [adresa], kojoj je vlasnik FV i u koji je u ovom postupku ima svojstvo umješača na strani tužitelja.

Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica (nastanak i uzrok štete, jesu li radovi izvršeni po pravilima struke i u skladu s projektnom dokumentacijom i dobivenim odobrenjem za izgradnju i je li tužitelj sukladnu čl. 13 Općih uvjeta poduzeo sve propisane i razumne mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja kao i mjere za ograničenje štetnih posljedica po nastupanju štetnog događaja uzrok opseg i visina štete na objektu tužitelja) izveo dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 03.01.2024. (list 468- 471 spisa) te usmeno na ročištu dana 26.11.2024. sud je utvrdio da strojarski radovi nisu bili uzrok nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača dok je u tehničkom smislu realno za pretpostaviti da su građevinski radovi u kombinaciji s geotoehničkim elaboratom i projektnom dokumentacijom najvjerojatnije bili uzrokom nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača.

Naime, iz navedene dokumentacije može se zaključiti da je do oštećenja predmetnog objekta umješača došlo zbog uklanjanja njegovog podtemeljnog tla u kombinaciji s vibracijama strojeva i opreme prilikom izvođenja opisanog zahvata, a što je posljedica upravo građevinskih, a ne strojarskih radova koji predstavljaju radove na ugradnji i montaži predmetnih cjevovoda i njihove pripadajuće opreme. U prilog navedenom govori i praćeni pomaci repera koji su počeli vađenjem 2. starog temelja da bi kulminirali u postupku tuneliranja, a koji sam po sebi i u odnosu na predmetnu projektnu dokumentaciju spada u građevinske radove, i to u periodu od 15. do 23.12.2014. godine. Opisanim tuneliranjem, a koje u naravi predstavlja bušenje, uklonjen je dio podtemeljnog tla te je u kombinaciji s vibracijama strojeva i opreme prilikom izvođenja opisanog zahvata u konačnici došlo do oštećenja predmetnog objekta umješača kako je to već bilo opisano. Isto tako bitno je napomenuti da je u trećem poglavlju Tehničkog opisa Strojarskog dijela na listu 384 spisa navedeno da je način zaštite kuće tijekom izvođenja radova detaljno opisan u Građevinskom dijelu. Provedena analiza pokazuje da strojarski radovi nisu bili uzrok nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača te vještak smatra da su građevinski radovi u kombinaciji s getoehničkim elaboratom i projektnom dokumentacijom najvjerojatnije bili uzrok nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača.

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore stranaka na nalaz i mišljenje i kao takvo je podobno ili dostatno da bi se na njemu mogle utvrditi bitne činjenice čemu u prilog govori i da stranke na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena nisu imale nikakvih pitanja za vještaka niti su isticale daljnje prigovore.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da uzrok štete na objektu nisu strojarski nego građevinski radovi u kombinaciji s geotoehničkim elaboratom i projektnom dokumentacijom.

Radi utvrđivanja visine i uzroka štete na objektu sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku Zlatku Omerhodžiću.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Omerhodzića od 15.09.2021. (list 178-199 spisa) i Očitovanja od 07.02.2024. (list 485-491 spisa ) te usmeno na ročištu dana 26.11.2024. utvrđeno je da visina visine štete na stambenom objektu na adresi [adresa] koja se nalazi na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan štetnog događaja tj. 29. 05. 2015. godine iznosi 612.834,00 kuna (sa pdv-om 25%).U odnosu na tuženikov prigovor legalnosti predmetnog objekta, da kada se dobije sudski zadan nalog za izračun štete onda se ne proučava legalnost postojećeg objekta jer se šteta, deformacije i sljegavanje objekta mogu dogoditi i na legalnom i na nelegalnom objektu. Vještak pojašnjava da se ovdje izračunava vrijednost zamjenskog objekta, a ne da se isti izgradi prema uvjetima prostornog plana nego onakav kakav je bio prije štetnog događaja pa makar on bio i nelegalan. Nadalje u smislu da li je uopće moguća zamjenska gradnja i navodi propozicije iz Prostornog plana vještak ističe da se ovdje ne radi o novoj gradnji jer treba podsjetiti da objekt već postoji pa se nema što proučavati Prostorni plan da se utvrdi da li je kuća moguća ili nije kada ista već postoji i to već 35 godina (prema vremenu štetnog događaja) i da je samo bitno izračunati koliko vrijedi objekt koji je bio prije štetnog događaja uzevši u obzir njegovu starost koja je bila evidentirana u vrijeme štetnog događaja. U odnosu na navod tuženika da je trebalo graditi kuću prema uzancama stavka 3. članka 150 Zakon o gradnji (prema kojem u slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine je dužan poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja), vještak navodi da to prema tumačenju tuženika bi značilo da je vlasnik građevine trebao poduzeti mjere da zaustavi izgradnju vrelovoda i blokira kompletan iskop jame za prolazak vrelovod, a iz geodetskog prikaza vidljivo je da je došlo do iznenadnoq pomaka od 5 cm kuće. U osnovnom nalazu i mišljenju korišten je faktor korištenja i ostatak održivog vijeka korištenja građevine od 2,5 i dok tuženik tvrdi da je trebao biti korišten faktor 3,0. Vještak pojašnjava da tuženik nepravilno i nepropisno koristi koeficijente koje analizira bez da je pregledao objekt (zaključke provodi na temelju uvida u GEOPORTAL bez da je proveo osnovni element nekog stručnog zaključka, a to je očevid) i utvrdio sve tehničke karakteristike objekta. Vještak nadalje pojašnjava da tuženik miješa pojmove legalnosti gradnje i normalnih troškova gradnje. Normalni troškovi gradnje izračunavaju vrijednost zamjenskog objekta kakav je bio u vrijeme štetnog događaja. Tu nema nikakve veze njegova legalnost jer je osnovni zadatak suda ustanoviti vrijednost štete koja je ista i na legalnom i na nelegalnom objektu.

U normalnim troškovima gradnje su uzete sve zakonski odabrani elementi koji se koriste kod takvih troškova gradnje. Nadalje u odnosu na tuženikov izračun štete na način da umanjenje etalon Državnog zavoda za statistiku dodatno za troškove projektiranja dobivene od Hrvatske komore arhitekata, vještak pojašnjava da nije pravilno umanjivati etalon Državnog zavoda za statistiku, koji je utemeljen na sasvim drugim osnovama, postotkom za trošak projektiranja od Hrvatske komore arhitekata. Vještak također navodi da je u osnovnom nalazu i mišljenju korišten etalon Državnog

zavoda za statistiku, te da kada se koristi jedan takav etalon onda nije dozvoljeno miješati elemente drugog etalona (tuženik navodi elemente utvrđene po Hrvatskoj komori arhitekata) jer su isti ustanovljeni na različitim osnovama i ulaznim podacima.Nadalje tuženik osporava trošak uklanjanja tvrdeći da je isti već uračunat. Vještak pojašnjava da trošak uklanjanja objekta nije već uračunat jer se jedinična cijena građenja od 7.435,00 Kn dodatno smanjila za 20% (faktorom 0,80 na str. 9 osnovnog nalaza i mišljenja) da bi se dobila vrijednost 5.948,00 Kn/m2 realne vrijednosti koji odgovara tom objektu. Faktorom 0,80 se dodatno izjednačila realna situacija na terenu sa onom ustanovljenom etalonom. Tuženik nije naveo na kojem uzorku i na koji način je ustanovljen podatak kojeg koristi od Hrvatske komore arhitekata. Zaključno vještak navodi da je tuženik pristupio analizi svog podneska na način kao da pristupa arhitektonskom projektu za izgradnju nove kuće. Pri tome je koristio tipične činjenice karakteristične za novi arhitektonski projekt (prostorni uvjeti, veličina zemljišta, građevinska dozvola). Vještak navodi da je to je pogrešan način jer se na taj način ne procjenjuje visina štete koja je provedena u osnovnom nalazu i mišljenju i koja uzima u sebi u obzir visinu štete na obiteljskoj kući kakva je bila u vrijeme štetnog događaia uzimajući u obzir vremensku amortizaciju. Vještak je na ročištu dana 26.11.2024. dodatno pojasnio što je uzrok štete navodeći kako je prema prikazu koji je predočio sudu i strankama, vidljiva kuća g. FV koja je predmet spora te da se vidi koridor kojim toplovod prolazi te da je prilikom izmjere utvrdio da se krajnja točka nalazi svega 2 m od međe susjednog, što je nedovoljno za prolaz vrelovoda, a nedovoljno je jer se na uglovima objekta na parceli HEP-a nalaze veliki temeljni blokovi koji su sprečavali prolazak vrelovoda podzemnim putem. Zbog tog sprečavanja prolaska podzemnim putem podizvođač radova HEP-a firma Braco Kop bila je prisiljena da iskopa temeljne blokove jer inače nije mogla proći kroz zemlju svojim cijevima koja se polažu kroz zemlju i stvaraju koridor toplovoda . S obzirom da se krajnja točka kuće nalazi svega 2 m od međe, izvođač radova je bio prisiljen da se iskopava taj dio jer nije mogao proći podzemnim dijelom kroz svoj koridor jer su mu betonski blokovi smetali. S obzirom da taj betonski blok je cca 2 m, ispostavilo se da je rupa za iskop vrlo blizu kuće i temeljima kuće što je bio jedan od uzroka tog potonuća desnog dijela kuće. Stoga uzrok tom potonuću je kombinacija radova tuženika i blizine temeljne stope kuće g. F. Navodi da kada su izvođači radova primijetili da dolaze pukotine na kući postavili su geodetske repere kojima su pratili da li se kuća slijegava i taj postupak je u skladu sa pravilima struke. Međutim, kada je geodeta počeo provjeravati slijegavanje primijetio je da se ono ne događa prve dane ovih radova nego se tek slijegavanje počelo pojavljivati 47 dana nakon izvedbe radova i to je bila deformacija veličine 5 cm koju ju je vještak okarakterizirao kao nepovratnu deformaciju. Navodi i da je sam postupak izvedbe radova standardiziran i nije rađen drugačije od tog standarda, a da je kuća napravljena od opeke, betona, crijepa, drveta, žbuke i ostalih građevinskih materijala manje važnosti tj. od standardnih materijala od kakvih su i ostale kuće u okolici izgrađene te da je razgledavajući kuću prije 7 dana utvrdio da na kući nema novih pukotina. Proizlazi da kuća nema građevinsku dozvolu u postojećim gabaritima te da je podnesen zahtjeva za legalizaciju. Što se tiče popravljanja kuće postoji jedna mogućnost koja je od 6 do 8 puta skuplja od iznosa koji je izračunat u nalazu vještaka te vještak procijenjeno da je uklanjanje kuće isplativije nego takva vrsta sanacije. Navodi i i da je prema trošku uklanjanja tuženik trošak uklanjanja zabilježio kao prethodni trošak uklanjanja kojeg se koristilo kod izračuna nove vrijednosti i on u sebi obuhvaća troškove transporta, trošak odvoza do deponija i drugo međutim vještak navodi da se ovdje radi o tržišnom trošku uklanjanja koji je vezan za propisanu cijenu rušenja koja u sebi ne sadrži trošak prijevoza na deponij i zbrinjavanje otpada pa je to uzeto u obzir.

Stoga uzrok tom potonuću je kombinacija radova tužitelja i blizine temeljne stope kuće g. F.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je osnovni uzrok štete na objektu neoprezno obavljanje građevinskih radova tužitelja koji su se odvijali preblizu kuće te se uzrokovali potonuće potonuća desnog dijela kuće odnosno njezino oštećenje. Dakle, neoprezno obavljanje radova je štetna radnja tužitelja te stoga postoji odgovornost tužitelja kao osiguranika tuženika.

Prema čl.13.st.1. Općih uvjeta propisano je da je osiguranik dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je osiguranik poduzeo sve propisane ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da spriječi nastanak osiguranog slučaja. Tuženik i nije iznosio konkretne činjenice ili eventualna saznanja da bi tužitelj propustio pojedine svoje dužnosti, te stoga sud zaključuje da je oštećenik poduzeo sve potrebne radnje radi umanjenja štete, iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj poduzeo sve radnje koje su bile potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja i u razumnoj mjeri i tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvog doprinosa tužitelja nastanku štete ili da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio smanjenju štete.

Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da se dogodio osigurani slučaj odnosno da je uzrok štete iskop tuneliranja koji se odvijao preblizu kuće g. F te da visina štete koju je oštećeni pretrpio pretrpio iznosi 612.834.,00 kn sa uključenim PDV-om.

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka na kojima je temeljio odluku u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje i kao takva su podobna ili dostatna da bi se na njima mogle utvrditi bitne činjenice. S obzirom da se vještak, prilikom izračuna visine pozvao na, i koristio Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19) Posebne uzance o građenju (Službeni list bivše SFRJ 18/77 preuzet Zakonom o preuzimanju Zakon o obveznim odnosima NN 53/91 i Zakonom o normizaciji (NN 163/03) to sud prihvaća takav način obračuna s obzirom da se radi o mjerodavnim aktima za konkretni slučaj.

Dakle, iz tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da opseg i visina štete na stambenom objektu na adresi [adresa] koja se nalazi na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan štetnog događaja tj. 29. 05. 2015. godine iznosi 612.834,00 kuna (sa pdv-om 25%).

Slijedom navedenog, jasno je da se osigurani slučaj dogodio jer je predmet osiguranja i postojeći objekt, predmetna obiteljska kuća koja je pretrpila štetu koju je prouzrokovao tužitelj prilikom obavljanja građevinskih radova i radova na bušenju koji su se odvijali preblizu predmetnog objekta a tuženik je osigurao tužitelja od moguće odgovornosti uslijed obavljanja njegove djelatnosti, a koja je odgovornost tužitelja je utvrđena u ovom postupku.

U tom smislu su u potpunosti irelevantni i nejasni prigovori tuženika da osigurani slučaj mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika ili ugovaratelja osiguranja (čl.922. ZOO i čl.4. Općih uvjeta) pa da je bilo za očekivati da će uslijed samog izvođenja radova nastupiti štetni događaj jer jeosigurani slučaj nastao kada se štetni događaj počeo ostvarivati odnosno kada je tužitelj uslijed obavljanja svoje djelatnosti prouzročio štetu na objektu.

Međutim, bez obzira na izneseno tuženik nije obveznik plaćanja nastale štete tužitelju.

Prema čl. 964. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti. (st.2.). Iz osiguranja se naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njim, radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba. (st.3.).

Naime, ugovorom o osiguranju od odgovornosti osiguratelj se, uz naplatu premije osiguranja, obvezuje osiguraniku da će mu u granicama osigurane svote naknaditi iznose koje je platio ili je obvezan platiti trećim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem. Osiguranje od odgovornosti pripada u imovinska odštetna osiguranja. ZOO ga svrstava u osiguranje imovine. Predmet je osiguranje obveza osiguranika u svojstvu dužnika iz nekog obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu, da iz vrijednosti svoje ukupne imovine naknadi trećoj osobi- vjerovniku, pretrpljenu štetu. Dakle, sklapanjem ugovora o osiguranju od odgovornosti nositelj odgovornosti ne osigurava odgovornost kao takvu, nego zaštićuje svoj vlastiti interes u slučaju da zbog moguće svoje odgovornosti bude dužan naknaditi štetu pričinjenu trećoj osobi. U suprotnom, ta osoba ne bi imala od koga naknaditi isplaćene iznose na ime odgovornosti za štetu nego bi te iznose morala snositi sama iz svoje ukupne imovine. U osiguranju odgovornosti osiguratelj pruža osiguraniku sigurnost da neće pretrpjeti imovinsku štetu ako se ostvari osigurani slučaj, već će štetu umjesto njega snositi osiguratelj. U tome se ogleda odštetno obilježje tog osiguranja. Vrijednost osiguranog predmeta nije moguće unaprijed utvrditi. Osiguranje se sklapa na određenu svotu. Osigurana svota je gornja granica osigurateljeve obveze. Ugovor o osiguranju može sklopiti svaka osoba koja može biti nositelj odgovornosti za štetu.

U obveznom odnosu iz odgovornosti osiguranik ima položaj štetnika, a oštećenik je osoba izvan ugovora tj. treća osoba. Zbog toga se taj oblik odgovornosti naziva i kao odgovornost prema trećima.

U pravnom odnosu iz osiguranja od odgovornosti tri su osobe: osiguratelj, osiguranik i oštećenik.

Ostvarenjem osiguranog slučaja u krug zainteresiranih osoba ulazi i oštećenik ( treća osoba s vlastitim pravima i obvezama). Time on stječe pravo na neposredan zahtjev prema osiguratelju.

Samim ostvarenjem osiguranog događaja, osiguratelj nije automatski obvezan isplatit naknadu za štetu. Obveza osiguratelja ne nastaje dok nije postavljen odštetni zahtjev treće osobe iz pravnog odnosa odgovornosti za štetu.

Slijedom toga, zbog tih razloga propisano je da osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća osoba zahtjeva njezinu naknadu. Drugim riječima, mora postojati njegova dužnost naknade štete prema trećoj osobi. Dok se odgovornost osiguranika ne ustanovi i ne utvrdi, osiguratelj nije obvezan isplatit naknadu , neovisno o tome to osiguranik prije toga može pretrpiti materijalnu štetu. Suprotno navodima tuženika nije ključno pitanje je li tužitelj pretrpio štetu ili nije nego je bitno postoji li odgovornost osiguranika za štetu.

Oštećena osoba ima od dana kada se dogodio osigurani slučaj vlastito pravo na naknadu iz osiguranja i može ostvarivati neposredno od osiguratelja direktnom tužbom ( arg. čl. 965 ZOO-a).

Iz toga proizlazi da je osiguratelj od odgovornosti obvezan isplatiti naknadu samo ako su ispunjena ova dva uvjeta, a) da postoji odštetni zahtjev treće osobe iz pravnog odnosa odgovornosti za štetu, b) da je prema pravilima obveznog prava osiguranik obvezan platiti naknadu štete trećoj osobi u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenim osiguranjem.

Iako prema pravila obveznog prava osiguranik, tužitelj je odgovoran za štetu i u ovom postupku je utvrđena odgovornost tužitelja, do dužnosti osiguratelja da odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem ne dolazi automatizmom već je potrebno da oštećenik, treća osoba zahtijeva njezinu naknadu sukladno odredbi čl.964. ZOO, a treća osoba , oštećenik takav zahtjev nije postavila stoga ne postoji niti dužnost tuženika kao osiguratelja da predmetnu štetu nadoknadi tužitelju. Nesporno je da tužitelj kao štetnik nije prethodno odštetio treću osobu.

Osoba koja ima pravni interes, da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci. (arg. ex. čl. 206. st.1. ZPP). To što se treća oštećena osoba FV pridružila tužitelju nema značaj postavljanja odštetnog zahtjeva i ono što je bitno reći je da tražbina treće osobe, oštećenika (ovdje umješača) ne ovisi o tužitelju niti se konačni ishod ove parnice reflektira niti utječe na njegovu pravnu sudbinu.

Znači neovisno što je ovdje tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom oštećenik ima pravo tužiti štetnika ovdje tužitelja ili neposredno osiguravajuće društvo. Isto tako nema utjecaja niti činjenica da se između treće oštećene osobe i tužitelja, štetnika vodio postupak osiguranja dokaza pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu jer time također nije također treća osoba postavila niti prema kome zahtjev za naknadu štete, nije time tužila primjerice tužitelja kao štetnika, još manje osiguravajuće društvo, upravo suprotno treća oštećena osoba se pridružila u ovom postupku tužitelju. Osiguranje dokaza provodi se u slučaju ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano i to je samo postupak kojim se osiguravaju sudski potrebni dokazi, u svrhu utvrđivanja postojeće situacije i uvjeta, kako bi se isti iskoristili za daljnje rješavanje nastalog spora ili budućeg spora.

Slijedom navedenog, u smislu odredbe odredbe 964. ZOO s obzirom da treća oštećena osoba nije zahtijevala naknadu štete ne postoji dužnost tuženika da štetu nadoknadi pa je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

Stoga tuženiku, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, pripada pravo na naknadu opravdanih troškova u cijelosti.

Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.997,92 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 10.06.2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8/3 OT), za sastav podneska od 06.05.2024. u iznosu od 1.997,92 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 23.04.2019. u iznosu od 998,96 EUR (Tbr. 9/2 OT) te za zastupanje na ročištu 26.11.2024. u iznosu od 1.997,92 EUR (Tbr.9/1 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.773,18 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 8.865,90 EUR te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Tuženiku nije priznata razlika od zatraženog do priznatog troška za pristup ročištu od 23.04.2019. po Tbr.9/1 OT jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo. Sud nije dosudio tuženiku troškove zastupanja na ročištu od 25.05.2021. jer nije pristupio na navedeno ročište, a također mu ne pripada niti trošak za sastav podneska od 10.06.2021. zatražen po Tbr.8/1 OT ( preko dosuđenog) jer n a v e d e n i p o d n e s a k p r i p a d a k a t e g o r iji " o s t a l i h p o d n e s a k a " k oji m a p r i p a d a s a m o 2 5 % i z n o s a p u n e T a r i f e a l i n e v i š e o d 5 0 b o d o v a . S l ije d o m n a v e d e n o g , odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024. godine

S u d a c:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po odvjetniku

2. tuženiku po odvjetniku

3.umješaču po odvjetniku

3. kal. 30 dana