REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1577/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, V. Nazora 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/23-01/19, URBROJ: 511-01-149- 23-1 od 28. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/I-560-01/23-01/19, URBROJ: 511-01-149-23-2 od 28. ožujka 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2864/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu pa tako i predmet poslovni broj: Us I-2864/2023.
3. Osporavanim rješenjem tuženika (ispravljenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/23-01/19, URBROJ: 511-01-149-23-2 od 12. svibnja 2023.), odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske Broj: 511-02-04/1-UP/I-45/13-2018 od 7. studenog 2022. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja.
4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je već vodio upravni spor te je presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 3192/20-9 od 13. srpnja 2022. poništeno rješenje tuženika od 20. listopada 2020. kao i prvostupanjsko rješenje od 20. veljače 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ističe da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo ponovo (rješenjem od 7. studenog 2022.) odbilo njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja unatoč izričitoj uputi danoj u presudi Upravnog suda u Zagrebu. U navedenoj presudi izražen je stav kako okolnost što tužitelj nije evidentiran u službenim evidencijama (koje su neuredno vođene i neuredno arhivirane) ne može biti odlučna za odbijanje predmetnog zahtjeva kraj činjenice da više svjedoka potvrđuje njegovu pripadnost pričuvnom sastavu policije i sudjelovanje u akcijama u spornom razdoblju. Navodi da je u obrazloženju osporavanog rješenja pogrešno interpretirana izjava tužitelja dana na zapisnik u Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj 15. veljače 2018., te tuženik ignorira iskaze svjedoka koji mu idu u prilog, omalovažava dokumentaciju iz tog vremena, iako ne spori da je predmetna dokumentacija sačinjena i potpisana od strane tadašnjih rukovoditelja Policijskih postaja, ali ju smatra neupotrebljivom. Navodi da tuženik nije uzeo u obzir niti jednu evidenciju koju su u to vrijeme za potrebe službe vodili ŠZ (Ustroj satnije ratne IVPP Garešnica) i PZ ("Pozadinski vod"), a u kojima se nalazi njegovo ime. Smatra da tuženik irelevantne i nevjerodostojne dokaze cijeni na njegovu štetu, a dokaze kojima se stvarno dokazuju relevantne činjenice o njegovoj pripadnosti pričuvnom sastavu policije, ne cijeni ili ih cijeni pogrešno. Ističe da dokument "Službena legitimacija pripadnika rezervne policije" i dokument "Pregled sheme ratne organizacije Policijske stanice Garešnica od 7. listopada 1991. predstavljaju dokaze o pripadnosti tužitelja pričuvnom sastavu policije. Tuženik smatra pouzdanim i točnim podatkom da bi tužitelj bio pripadnik Odreda narodne zaštite Garešnica, ali ne uvažava činjenicu da su ti odredi stavljeni pod subordinaciju zapovjedništva operativnih zona i Zapovjedništva gradova. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i riješiti upravnu stvar, uz naknadu troškova spora.
5. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da je za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, sukladno članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/2017., 98/2019. i 84/2021., dalje: Zakon) potrebno ispuniti oba kumulativna zakonska uvjeta, odnosno da je tužitelj bio pripadnih Ministarstva unutarnjih poslova i da je u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili da je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Ističe da je uvidom u relevantnu dokumentaciju i izjave svjedoka utvrđeno da se tužitelj u razdoblju od 6. listopada do 8. studenog 1991., nije vodio u evidencijama pripadnika pričuvnog sastava Policijske postaje Garešnica i Policijske postaje Grubišno Polje. Navodi da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite od 28. kolovoza do 31. prosinca 1991. te da je prilikom akcija bio dužan koordinirati između ostalih i sa zapovjedništvom snaga Ministarstva unutarnjih poslova u općini. Stoga smatra da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik pričuvnog sastava policije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika. Stranke su na raspravi ostali pri svojim ranijim navodima i prijedlozima te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prije svega valja napomenuti kako je tužitelj već vodio upravni spor kod Upravnog suda u Zagrebu radi priznanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u kojem je donesena presuda poslovni broj UsI-3192/20-9 od 13. srpnja 2022., a kojom je poništeno rješenje tuženika od 20. listopada 2020. i prvostupanjsko rješenje od 20. veljače 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U navedenoj presudi Sud se poziva na članak 58. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21., dalje ZUP) prema kojem službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, odnosno Sud upućuje da je potrebno donijeti novo rješenje na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a ne samo uzeti u obzir podatke iz službenih evidencija.
9. U ponovnom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u kojoj se navode pripadnici tadašnjeg aktivnog i pričuvnog sastava Policijske postaje Garešnica i to: dokument "Pregled popune ljudstva ratne organizacije Policijske stanice Garešnica" od 20. studenog 1990, dnevni rasporedi službe za razdoblje od 15. rujna 1991. do 17. rujna 1991., dopis policijske postaje [adresa] broj: 511-02-08/2-539/1-19 od 24. listopada 1991. s popisom pripadnika aktivnog i pričuvnog sastava policije, dopis broj:
511-02-08/2-539/1-19 od 10. prosinca 1991. s popisom pripadnika pričuvnog sastava policije.
10. Međutim, niti u jednom od navedenih dokumenata tužitelj nije evidentiran.
11. Prema očitovanju Policijske postaje Garešnica broj: 511-02-08/2-3322/2-17 od 04. siječnja 2018. i broj: 511-02-08/2-3322/4-17 od 03. prosinca 2018., te Policijske postaje Grubišno Polje broj: 511-02-09/1-418/2-18 od 06. ožujka 2018. tužitelj se nije vodio u razdoblju od 06. listopada 1991. do 08. studenog 1991. u evidencijama pripadnika pričuvnog sastava policije Policijske postaje Garešnica i Policijske postaje Grubišno Polje.
12. Tuženik se nadalje u osporenom rješenju poziva na dopis PP Grubišno Polje br:
511-02-09/1-418/2-18 od 06. ožujka 2018. iz kojeg proizlazi da su prijevoz ranjenih i zarobljenih vršila kola hitne pomoći i policije, te nemaju saznanja o angažiranju tužitelja na tim zadaćama, da policijski službenici nisu sudjelovali za vrijeme i nakon operacije "Otkos 10" u čišćenju područja Male i Velike Peratovice, već pripadnici ZNG-a. Potvrda na koju se imenovani poziva nije evidentirana kao službeni dokument PP Grubišno Polje. Provjeru podataka o angažiranju tužitelja u pričuvnom sastavu policije Policijske postaje Grubišno Polje u službenoj evidenciji koju navodi svjedok OZ nije bilo moguće izvršiti obzirom da se u arhivi Policijske postaje Grubišno Polje ne pronalaze dnevnik događaja i rasporedi službe iz kritičnog perioda, niti pisani trag o tome gdje se navedena dokumentacija nalazi.
13. Dokument "Pregled sheme ratne organizacije Policijske stanice Garešnica od 07.10.1991. godine", čiji dio je tužitelj priložio uz zahtjev, nije potvrđen kao službeni dokument Policijske postaje Garešnica, niti su potvrđeni navodi svjedoka GZ da je ovaj dokument proslijeđen tadašnjoj Policijskoj upravi Kutina, obzirom da se u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj isti ne pronalazi.
14. Iz potvrde Područnog odsjeka za poslove obrane Bjelovar KLASA: 034-04/18- 01/2, URBROJ: 512M2-51-18-23 od 01. siječnja 2018. proizlazi da je imenovani bio pripadnik odreda Narodne zaštite Garešnica u razdoblju od 28. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. Iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Bjelovar KLASA: 034- 05/22-01/4, URBROJ: 512M2-51-22-578 od 20. rujna 2022. vidljivo je da ne raspolažu saznanjima da je imenovani prešao u pričuvni sastav policije, niti imaju saznanja da li je aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta RH, obzirom da kod njih nije podnio zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja, pa stoga nisu niti utvrđivali njegovo borbeno djelovanje kao pripadnika odreda Narodne zaštite.
15. Iz spisa upravnog postupka je razvidno da je saslušani svjedok UZ, između ostalog, izjavio da mu je poznato da je tužitelj zadužio naoružanje te je bio pozvan 24/25.01.1991. godine u Policijsku postaju Garešnica, jer se očekivao napad na policijsku postaju od strane tadašnje JNA. Nakon dva-tri dana pričuvni sastav je bio otpušten kućama. Prema navodima svjedoka, imenovani je ponovno u lipnju 1991. godine pozvan u pričuvni sastav te je bio angažiran na blokadnom punktu u mjestu Rajići kod Novske, bio je angažiran u smjenama po 15 dana. Za vođenje pisane evidencije, rasporeda rada pripadnika i aktivnog i pričuvnog sastava bio je nadležan PZ. Po zapovjedi MUP-a iz rujna 1991. zatražena je izrada ratnog ustroja PP Garešnica i na tom rasporedu se nalazi i tužitelj, a navedeni ratni ustroj bili su obvezni dostaviti PU Kutina. Također je izjavio da je tužitelj sudjelovao u osvajanju vojarne Polom, koja akcija je izvršena 16. rujna 1991. i tužitelj je pronašao poginulog policajca ĐZ. Svjedok je 25. rujna 1991. bio premješten u PP Kutina, a u PP Garešnica se vratio 1. ožujka 1996. kao zapovjednik policijske postaje i zatekao je katastrofalno stanje arhive te je tražio stegovno kažnjavanje djelatnica odgovornih za arhivu, što mu načelnik policijske uprave nije dopustio. Izjavio je da se tužitelj sam javio u pričuvni sastav policije i nije dobio mobilizacijski poziv.
16. Svjedok PZ je izjavio da je od 30. lipnja 1990. obašao dužnost pomoćnika zapovjednika PP Garešnica. Sjeća se da je tužitelj bio s njim prilikom osvajanja vojarne Polum 16./17. rujna 1991., a i prije toga datuma je bio angažiran u pričuvnom sastavu PP Garešnica, ali ne zna točno od kojeg datuma. Povremeno su ih zvali kao ispomoć aktivnim policajcima, a imali su dužnost čuvati PP Garešnica, povremeno su ih zvali u pripremu za slučaj da se treba izvršiti neka akcija. Vodili su se popisi za svaki dan tzv. dnevni rasporedi službe u koje su se upisivali trenutno angažirani pripadnici i aktivnog i pričuvnog sastava PP Garešnica. Međutim, zbog ratne situacije ti rasporedi službe pisali su se dan ranije, a po potrebi drugi dan u zavisnosti od situacije često se dešavalo da umjesto tih ljudi koji su trebali biti angažirani taj dan budu angažirani drugi policajci, bilo aktivni bilo pričuvni. Takav je slučaj bio i sa svjedokom, jer ga nema na popisu ljudi koji su trebali biti angažirani 16./17.09.1991. god., a stvarno je bio angažiran u akciji osvajanja vojarne Polum kao zapovjednik. Također napominje da je umjesto njega na popisu JZ koji nije sudjelovao u osvajanju vojarne Polum i umjesto njega je svjedok bio angažiran, a raspored za taj dan nisu ispravljali. Drugi slučaj je pok. ĐZ koji se na rasporedu službe za 16./17.09. vodi na bolovanju, a stvarno je sudjelovao i poginuo u osvajanju vojarne Polum. Svjedok može konstatirati da dnevni rasporedi službe iz tog doba ne odgovaraju stvarnom stanju. Potvrđuje da je tužitelj zadužio M56 i da nitko tko nije bio pripadnik pričuvnog sastava nije mogao u Postaji zadužiti oružje. Što se tiče službene legitimacije pripadnika rezervne policije, tu službenu legitimaciju su dobili svi koji su bili predviđeni u pričuvni sastav PP Garešnica, a izdana im je odmah i nosili su je konstantno sa sobom radi lakšeg kretanja po gradu koji je tada bio premrežen punktovima, a u cilju obrane suvereniteta RH. Iskaznicu pričuvnog sastava nije mogla dobiti osoba koja nije bila angažirana u obrani suvereniteta RH kao pripadnik pričuvnog sastava PP Garešnica, u konkretnim akcijama. Sjeća se da je tužitelj zajedno s njim bio angažiran u akciji napada na selo Kukunjevac 02.11.1991. godine. To je sve čega se sjeća vezano za angažiranje imenovanog. Popisi o isplatama naknade plaće pripadnicima pričuvnog sastava nisu vjerodostojan dokaz, iz razloga što neki od pripadnika pričuvnog sastava ako su bili zaposleni i dobivali veću plaću u poduzeću, od MUP-a nisu dobivali naknadu plaće.
17. Svjedok ŽZ je izjavio kako se sjeća da je tužitelj u PP Grubišno Polje došao 30. listopada 1991. kada je došao dovesti gablec. S obzirom da je u tijeku bila akcija “Otkos 10” i bilo je u akciji dosta ranjenih, on je tužitelja angažirao na prijevozu ranjenika. Dana 2. studenoga 1991. je dovezao hranu u Malu Barnu u prijepodnevnim satima, a u poslijepodnevnim satima je bio angažiran na području Gornje Rašenice na prijevozu ranjenika. Što se tiče službene evidencije pripadnika i aktivnog i pričuvnog sastava PP Grubišno Polje, vodila se knjiga Dnevnik događaja i raspored službe koji bi trebali biti u PP Grubišno Polje. Te knjige su vodili njegovi pomoćnici sada pokojni BZ i EZ, a nalazila se u dežurnoj službi. Također sjeća se da je tužitelj nakon događaja u Rastovcu 7. studenoga 1991., kada su poginuli Z i Š i bilo je osam ranjenih, s kombijem ih prevezao u Grubišno Polje do Doma zdravlja na njegovu zapovijed. Potvrda koju je izdala PP Grubišno Polje 8. studenoga 1991. izdana je tužitelju radi lakšeg kretanja po području koje obuhvaća PP Grubišno Polje, jer je uglavnom sve aktivnosti obavljao svojim osobnim vozilom. Može napomenuti da tužitelj nije došao po pozivu, već se dobrovoljno stavio na raspolaganje PP Grubišno Polje. Tužitelj je u trenutku kada je došao u PP Grubišno Polje imao iskaznicu pričuvnog sastava PP Garešnica i oni su ga vodili u dnevnim rasporedima službe, kao i sve ostale pripadnike pričuvnog sastava i aktivne djelatnike, koji su bili ne samo iz Postaje Grubišno Polje, već su bili upućivani iz drugih postaja koje su tada bile iz PU Bjelovar. Tužitelj je svako jutro dolazio u PP Grubišno Polje i dobivao dnevni raspored. Nakon 7. studenoga 1991. tužitelj je sudjelovao do 12. studenoga 1991. na čišćenju terena koje je obuhvaćala bivša općina Grubišno Polje. Svjedok je 13. studenoga 1991. otišao iz Grubišnog Polja na područje Daruvara i to je sve čega se sjeća što se tiče angažiranja tužitelja. Može naglasiti da što se tiče mobilizacijskih poziva, nikome ih nisu slali.
18. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" 121/17., 98/19. i 84/21., dalje u tekstu Zakon) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga);
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana;
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
19. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
20. Drugim riječima, citirane odredbe Zakona na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tako je nužno kumulativno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od sastavnica Oružanih snaga RH te u tom periodu kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta RH na način da je pružan oružani otpor agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.
21. Analizrajući izvedene dokaze u upravnom postupku, ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika kako tužitelj nije bio pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske postaje Garešnica u spornom razdoblju na način propisan člankom 3. stavcima 1a. i 2. Zakona. Iako, uz tužitelja, svi saslušani svjedoci potvrđuju da je povremeno bio prisutan u pričuvnom sastavu PP Garešnica, istodobno to ne čine na način opisan u članku 3. stavcima 1.a i 2. Zakona. Naime, njegovo povremeno prisustvo u pričuvnom sastavu policije ne može se okarakterizirati kao institucionalno, izravno i kontinuirano, već prvenstveno kao ispomoć pripadnika Narodne zaštite Garešnica, o čemu svjedoči i potvrda Područnog odsjeka za poslove obrane Bjelovar, KLASA: 034-04/18-01/2, URBROJ: 512M2-51-18-23 od 01. siječnja 2018. prema kojoj je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite Garešnica u razdoblju od 28. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. Nadalje, svjedoci tvrde da je tužitelj bio prisutan u borbenim akcijama prilikom jednodnevnog oslobađanja vojarne Polum 16. rujna 1991 i napada na selo Kukunjevac 02. studenog 1991., ali ulogu tužitelja ne opisuju na detaljan način niti opisuju bilo kakve izravne i, što je bitno, kontinuirane borbene zadaće u postrojbama Oružanih snaga Republike Hrvatske. Pri tome valja naglasiti da činjenice nošenja oružja, viđanja strahota rata te prijevoza gableca i ranjenika u osobnom automobilu, po stajalištu Suda, nisu dovoljne za zaključak kako tužitelj udovoljava uvjetima iz članka 3. stavka 2. Zakona. Osim toga, činjenica da je tužitelj posjedovao iskaznicu pričuvnog sastava policije sama po sebi nije dovoljna za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja. Naime, prema pojašnjenju Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-53-7004/1-05 od 12. rujna 2005. navodi se da je početkom Domovinskog rata policija bila jedina struktura koja je u svom sastavu sadržavala oružanu komponentu, budući je JNA onemogućila Ured za obranu i Krizne štabove općina da zadužuju osobe s oružjem, što je do tada bilo u njihovoj nadležnosti. Dakle, izdavale su se potvrde o preuzimanju oružja policijskih uprava i službene iskaznice pripadnika pričuvnog sastava policije zbog legalizacije posjedovanja oružja, a ne kao dokaz pripadnosti pričuvnom sastavu policije. Slijedom toga, pripadnost pričuvnom sastavu policije ne može se temeljiti isključivo na izdanoj iskaznici.
22. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud smatra da je tuženik postupio po uputi i pravnom stajalištu izraženom u presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3192/20-9 od 13. srpnja 2022. Stoga je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 10. prosinca 2024.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćenici,
2. Tuženiku,
3. U spis
