Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-552/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠKŽR, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov- iz-45/2024. (Kov-53/2024.) od 21. studenoga 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŠKŽR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŠKŽR, zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) i članka 131. stavka 1. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 11. srpnja 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni EKŽR po branitelju, odvjetniku Goranu Dukovčiću, ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i okrivljeniku ukine istražni zatvor, odnosno isti zamijeni odgovarajućim mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog ŠKŽR i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.
5.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, a koja proizlazi iz podignute optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako kod ovog okrivljenika i nadalje postoje stvarna i konkretna opasnost od bijega, koja opasnost se ne može prevenirati blažim mjerama.
6.1. Naime, okrivljenik je državljanin Uzbekistana, dakle države koja nije članica Europske unije dok se u Republici Hrvatskoj nalazi u statusu stranca na privremenom boravku uslijed zaposlenja kao vozač taksija ''Bolt'', pa kada se ima na umu težina kaznenog djela koje mu se stavlja na teret (koje je i počinjeno prema žrtvi koju je vozio u taksiju prema njezinoj kućnoj adresi) i zapriječena kazna, doista i prema ocjeni drugostupanjskog suda kod ovog okrivljenika postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega, koja je takvog intenziteta, da se ne može prevenirati mjerama opreza predloženima u žalbi. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako će isti puštanjem na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. U odnosu na žalbeni prijedlog da je sud mogao odrediti jamstvo, treba istaknuti osim što isti nije konkretiziran kako u pogledu sredstva tako i visine jamstva niti na ročištu za odlučivanje o produljenju istražnog zatvora niti u žalbi okrivljenika, prema ocjeni drugostupanjskog suda ne predstavlja dostatnu garanciju za otklonom opasnosti od bijega.
7. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navodi okrivljenika kako je u Republici Hrvatskoj uredno zaposlen, a što je bio i razlog njegova dolaska u Republiku Hrvatsku, odnosno ostvarivanje zarade radi uzdržavanja supruge i djeteta jer navedene okolnosti ne ukazuju na odsutnost namjere bijega, osobito kada se uzme u obzir težina kaznenog djela, a koje mu se stavlja na teret i za koje je propisana kazna zatvora od pet do dvanaest godina kao i činjenica da okrivljenik nije osobnim i obiteljskim vezana vezan uz teritorij Republike Hrvatske, dok u pogledu poslovne veze treba napomenuti da je djelo i počinio u okviru obavljanja poslova svojega zaposlenja pa nije realno i životno očekivati da bi isti posao nastavio obavljati po eventualnom puštanju iz istražnog zatvora.
8. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
9. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
