Poslovni broj: K-16/2016

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Ulica S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženoga BO, zbog kaznenog djela iz čl. 224. a st. 1. Kaznenog zakona („ Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., povodom optužnice ODO Šibenik br. K-DO-202/2013 od 31. srpnja 2015. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj 10. prosinca 2024. godine te odluke objavljene 10. prosinca 2024., bez prisutnosti optuženoga i njegovog branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Tomislava Boljata, u prisutnosti zamjenika branitelja, odvjetnika Bruna Kuvača te bez prisutnosti zastupnika ODO Šibenik,

p r e s u d i o  j e

I. Opt. BO, sin B i S, rođene F, rođ. **.**.1984., s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa] i boravištem u [adresa], na adresi [adresa], drž. Republike Srbije, po zanimanju turistički menadžer i novinar, sa završenom VSS, otac dvoje djece,

k r i v  j e

što je 10. listopada 2012., u jutarnjim satima, u Vodicama, u Ulici Vladimira Nazora bb, nakon što mu prethodno ošt. SO dozvolio da prespava u njegovoj kući, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi, ušao u spavaću sobu u kojoj oštećenik spavao, pa bez znanja i suglasnosti istog, iz torbice koja se nalazila na noćnom ormariću uzeo i za sebe zadržao "Master Card" ZABA karticu broj 5437780173656017, vlasništvo ošt. SO, nakon čega oko 09,00 sati otišao do zlatarnice "Gloriamaris" u Vodicama, Obala Matice hrvatske kbr. 1, gdje kupio narukvicu s crvenim koraljima i žutim zlatom, vrijednosti 7.100,00 kuna, koju platio predmetnom karticom "Master Card" na 10 obroka, potpisavši se na slip imenom SO, oštetivši time SO za iznos od 7.100,00 kuna,

što je, dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist unio računalne podatke i na taj način prouzročio štetu drugome i izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i lažnu ispravu uporabio kao pravu.

II. Time je počinio u stjecaju kazneno djelo protiv imovine – računalnom prijevarom - opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. KZ/97 i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/97.

III. Opt. BO se uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to:

- za učin kaznenog djela protiv imovine – računalnom prijevarom- opisano i kažnjivo po čl. 224. st.1. KZ/97 – kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci,

- za učin kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/97 - kazna zatvora od 3 (tri) mjeseci.

IV. Stoga se opt. BO na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA OD 7 (sedam) MJESECI.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 dužan je opt. BO na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti ošt. FO, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.125,00 tadašnjih kuna, odnosno 149,31 eura.

VI. Na temelju čl. 560.d. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 5.975,00 kuna, odnosno 793,02 eura predstavlja imovinsku korist koju je opt. BO ostvario kaznenim djelom protiv imovine – računalnom prijevarom iz čl. 224. st.1. KZ/97 i kaznenim djelom protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te se nalaže opt. BO da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 5.975,00 kuna, odnosno 793,02 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezuje se optuženik da plati ovom sudu paušalni trošak u iznosu od 500,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO u Šibeniku broj K-DO-202/2013 od 31. srpnja 2015., tužen je opt. BO za dva kaznena djela počinjenja u stjecaju i to za kazneno djelo protiv imovine – računalnom prijevarom iz čl. 224. st. 1. KZ/97 te za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 331. st. 1. KZ/97, na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Rješenjem ovog suda br. Kv-44/2024 od 01. listopada 2024. odlučeno je da će se prema opt. BO provesti suđenje u odsutnosti.

3. Za navesti je da je 01. siječnja 2013. godine, na snagu stupio novi Kazneni zakon (KZ/11), pa je sud prethodno, postupajući u smislu čl. 3. KZ/11, ispitivao da li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 sa kaznenim djelima iz KZ/11 i koji je zakon za počinitelja blaži. Utvrđeno je da pravni kontinuitet kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. KZ/97 postoji u kaznenom djelu krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11, da pravni kontinuitet kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 postoji u kaznenom djelu iz čl. 271. st. 1. KZ/11 te da su kaznena djela iz čl. 311. st. 1. KZ/97 i čl. 224. a st. 1. KZ/97 blaža za počinitelja. Naime, za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora do tri godine, dok je za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. KZ/11 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Isto tako, utvrđeno je da za kazneno djelo iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina te da je za kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. KZ/11 također propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, uzimajući u obzir da je odredbom čl. 53. st. 1 KZ/97 predviđen donji minimum kazne zatvora u trajanju od trideset dana, za razliku od donjeg minimuma kazne zatvora predviđenog u čl. 44. st. 1. KZ/11 i to u trajanju od 3 mjeseca, ovaj sud smatra da je za kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 propisana blaža kazna.

4. Opt. BO je pred ODO u Zagrebu 15. lipnja 2015. godine izjavio da nije kriv za kazneno djelo za koje se tereti.

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi saslušanjem svjedokinje IO i svjedoka SO, čitanjem računa trgovine "Gloriamaris" od 10. listopada 2012., slipa ZABA "Master Card" kartice od 10. listopada 2012., zapisnika o ispitivanju svjedoka IO od 27. lipnja 2013., zapisnika o ispitivanju svjedoka SO od 11. rujna 2013. te zapisnika o prvom ispitivanju okr. BO od 15. lipnja 2015. s pripadajućim el. zapisom i snimkom.

6. Svjedokinja IO na raspravi je izjavila da u potpunosti ostaje pri iskazu kojeg je dala pred ODO Šibenik dan 27. lipnja 2013. godine, gdje je svjedokinja u bitnome i identično kao i na raspravi izjavila da je sporne prigode bila zaposlena u trgovini "Gloriamaris" u [adresa], da je pritom prodavala narukvicu koja je koštala tadašnjih 7.100,00 kuna. Sporne prigode, oko 9,00 sati ujutro, ušla je jedna mlađa muška osoba u trgovinu, s namjerom da kupi tu narukvicu. Sjeća se da je ispred njega izvagala tu narukvicu i da se radilo o osamnaest karatnom zlatu a taj joj je čovjek rekao da će tu narukvicu pokloniti majci. Narukvicu je kupio preko kartice, na deset obroka i kartica kojom je platio je normalno prošla kroz uređaj uz pomoć kojeg se naplaćuje. Međutim, nakon što je otišao sa narukvicom, bilo joj je neobično da bi netko kupio tako skupu narukvicu, zbog čega je pogledala na slip na kojem je pisalo ime SO. Kako je kupac narukvice pričao na srpskom jeziku, to joj je bilo čudno obzirom na tipično hrvatsko ime ošt. FO. Štoviše, bilo joj je čudno to što je kupac prethodno, dok je gledao narukvicu, komentirao koliki omjer zlata na njoj a koliki koralja. Naglasila je da uređaj nije tražio da se ukuca PIN kartice, koliko se sjeća radilo se o "MasterCard" kartici i kupac je potpisao slip imenom SO, koje ime je bilo na kartici.

7. Ošt. SO je na raspravi izjavio da se zbog proteka vremena ne sjeća se svih pojedinosti, ali da u bitnome u potpunosti ostaje pri iskazu kojeg je dao u policijskoj postaji Đurđevac 11. rujna 2013. godine, a gdje je izjavio da mu se u kolovozu 2012. godine javila osoba koja mu se predstavila kao LO i zatražila od njega da mu iznajmi stan u [adresa], no kako nije imao stan za iznajmljivanje, taj muškarac se udaljio. Ponovno ga je sreo 18. kolovoza 2012. u [adresa] i kako mu s učinilo da se radi o dobroj osobi, pristao je na njegov prijedlog da ga posjeti u Đuđevcu, na adresi [adresa]., u kojoj kući se taj muškarac zadržao u nekoliko navrata po par dana te ga je jednom prilikom zamoli da li može ići s njim u [adresa], na što je ošt. pristao i pružio mu uslugu prijevoza do [adresa]. Nadalje, ošt. je tada izjavio da je 09. listopada 2012. godine imao prometnu nezgodu, zbog čega je konzumirao lijekove za smirenje, o čemu je po povratku u [adresa] obavijestio LO putem mobitela, koji je potom došao kod njega u stan u [adresa] i ostao s njim u stanu s obrazloženjem da ga neće napustiti jer mu može pozliti. Kako je prethodno popio tablete za smirenje, te tablete su ga uspavale, a torbicu u kojoj su se nalazili njegovi dokumenti i bankovna kartica stavio je pokraj sebe na noćni ormarić, dok je LO otišao u drugu prostoriju gdje je spavao. Pod utjecajem tih tableta spavao je sutradan do 11,00 sati i dok je spavao LO je iskoristio priliku i iz torbice uzeo njegovu Master Card karticu za plaćanje, otišao u [adresa] i koristio tu karticu u trgovini "Gloriamaris". Potom je ta osoba koja se predstavila kao LO došla nazad u njegov stan, vratila karticu u njegovu torbicu, s tim da ošt. tada još nije zapazio da mu je LO koristio karticu. To je shvatio nakon nekoliko dana, točnije 17. listopada 2013. godine kada se vratio u Đurđevac i kada je shvatio da je ta kartica korištena u navedenog trgovini na iznos od tadašnjih 7.100,00 kuna. Ošt. je tada ujedno postavio i imovinskopravni zahtjev od 1.250,00 kuna, koji iznos mu kartično osiguranje nije priznalo, odnosno je Zagrebačka banka umanjila iznos za 1.125,00 kuna na ime troškova osiguranja te mu je na taj način vraćeno 5.975,00 kuna.

7.1. Ošt. je na raspravi dodatno pojasnio da osobno nije vidio da bi mu BO uzeo tu karticu, ali čitav slijed događanja u vezi te kartice objasnio je u PP Đurđevac iza čijeg iskaza stoji. Osim BO tog dana kad mu je otuđena kartica, nitko drugi nije bio kod njega i bili su sami u kući i nikada nije kupovao sa tom karticom nakit u bilo kojoj trgovini. Štoviše, tu karticu nije uopće koristio jer je imao Mastercard i nije bilo potrebe da koristim tu karticu.

8. Iz računa trgovine "Gloriamaris" od 10. listopada 2012. proizlazi da je na računu navedeno da se plaća 7.100,00 kuna.

9. Iz slipa ZABA "Master Card" kartice od 10. listopada 2012., proizlazi da je u navedenoj trgovini karticom Master Card Zaba plaćeno 7.100,00 kuna, u deset rata i da svaka rata iznosi 710,00 kuna.

10. Dakle, cijeneći sve u postupku izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i njihovoj ukupnosti, po ocijeni ovog suda, nakon provedenog postupka bilo bi na nedvojben način utvrđeno da su se u ponašanju optuženoga BO ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine, računalne prijevare iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 te kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/11 za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

11. Naime, iskazi ošt. SO i svjedokinje IO su u potpunom suglasju te su logički i činjenično povezani te su ti iskazi u popunom suglasju i s ostalim izvedenim dokazima u postupku, posebno s računom iz trgovine "Gloriamaris" i s slipom ZABA "Mastercard" kartice koja glasi na ime oštećenoga. Štoviše, iz iskaza svjedoka proizlazi da je upravo opt. BO, koji se oštećenome predstavio kao LO, sporne prigode najprije uzeo kreditnu karticu oštećenome bez njegovog znanja, da je na toj kreditnoj kartici upravo ošt. upisan kao vlasnik i korisnik kartice, da je ta osoba s tom karticom i bez znanja ošt. platila navedenu narukvicu i u deset rata od po 710,00 tadašnjih kuna, a što mu je bilo omogućeno bez znanja ošt. i bez ukucavanja PIN-a kartice u aparat za naplatu u navedenoj trgovini, budući taj aparat prilikom uplate novca preko kartice nije tražio da opt. ukuca PIN kartice. Kako je ošt. detaljno opisao kako je upoznao opt. i na koji način je stekao povjerenje u njega, a to je da je optuženik prvi njemu prišao kada je tražio smještaj kod njega u [adresa] i što jasno ukazuje na prijevarnu namjeru optuženoga nakon što stekne povjerenje ošt. i uđe mu u stan, ali i život, kako je ošt. na uvjerljiv i logičan način objasnio sudu zbog čega nije vidio kada mu je opt. uzeo navedenu kreditnu karticu, kako u vrijeme korištenja te njegove kartice u njegovoj kući nije bilo drugih ljudi, kako predmetnu karticu nitko drugi nije koristio i kako obrana opt. s ničim nije dovela u pitanje navedene iskaze, kako su ti iskazi dani na uvjerljiv, životan i logičan način te kako sud nije našao razloga da posumnja u vjerodostojnost tih iskaza, iskazima ošt. i svjedokinje sud je poklonio punu vjeru te ih je ocijenio u cijelosti vjerodostojnima, doke je tvrdnju opt. da se ne smatra krivim danu u fazi istrage, sud ocijenio isključivo kao pokušaj da on sa sebe otkloni kaznenu odgovornost.

12. Kazneno djelo računalne prijevare za koje se opt. tereti čini onaj koji, između ostaloga, u cilju da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist unese, izbriše, ošteti, učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke ili ometa rad računalnog sustava i na taj način prouzroči štetu drugome i koji bilo kakvim ometanjem funkcioniranja računalnog sustava s prijevarnom ili nepoštenom namjerom neovlaštenog pribavljanja ekonomske koristi za sebe ili drugog učini namjerni čin neovlaštenog uzrokovanja štete na imovini drugog, dok kazneno djelo krivotvorenja isprave za koje se opt. također tereti čini onaj koji izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu te tko to počini glede javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, platne kartice ili javne ili službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona.

13. Dakle, kada se analizira iskaz oštećenog SO, iz kojeg proizlazi da osim opt. u vrijeme kada je kartica za plaćanje ošt. korištena, nitko drugi nije bio u kući oštećenoga te da nitko, pa ni sam opt., tu karticu nije koristio u to vrijeme, kada se analizira i iskaz svjedokinje IO, iz kojeg proizlazi da je upravo s karticom za plaćanje koja je glasila na ime ošt. utužene zgode izvršeno plaćanje u ratama u trgovini u kojoj je tada radila i prodala predmetnu ogrlicu za iznos od 7.100,00 tadašnjih kuna te kada se analiziraju u spisu priloženi materijalni dokazi u vidu računa trgovine "Gloriamaris" od 10. listopada 2012. iz kojeg proizlazi da je na računu navedeno da se plaća 7.100,00 kuna te slipa ZABA "Master Card" kartice od 10. listopada 2012., iz kojeg proizlazi da je u navedenoj trgovini karticom Master Card Zaba plaćeno 7.100,00 kuna, u deset rata i da svaka rata iznosi 710,00 kuna, onda se iskaz oštećenog SO, ukazuje posve logičan i životan, kao i opis čitavog tijeka događaja sa optuženikom ove utužene zgode, prilikom koje je optuženik postupajući s namjerom da ostvari za sebe protupravnu imovinsku korist, najprije bez znanja ošt. uzeo njegovu kreditnu karticu a potom, također bez znanja ošt., u navedenoj trgovini platio s tom karticom ogrlicu sa 7.100,00 tadašnjih kuna i to u deset rata od po 710,00 kuna.

14. Prema tome, kada se opis događaja prema oštećenom SO dovede u vezu s iskazom svjedokinje IO, ali i u vezu s navedenim materijalnim dokazima, tada je na temelju svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda nesumnjivo da je upravo opt. BO utuženih događaja, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi, ušao u spavaću sobu u kojoj oštećenik spavao, pa bez znanja i suglasnosti istog, iz torbice koja se nalazila na noćnom ormariću, uzeo i za sebe zadržao "Master Card" ZABA karticu broj 5437780173656017, vlasništvo ošt. SO, nakon čega je oko 09,00 sati otišao do zlatarnice "Gloriamaris" u [adresa], gdje je kupio narukvicu s crvenim koraljima i žutim zlatom, vrijednosti 7.100,00 kuna, koju je platio predmetnom karticom "Master Card" na 10 obroka, potpisavši se na slip imenom SO, oštetivši time SO

SO za iznos od 7.100,00 kuna,

15. Time su se u tako opisanom ponašanju optuženoga BO, ostvarila sva obilježja kaznenog djela protiv imovine, računalne prijevare iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 te sva obilježja kaznenog djela protiv krivotvorenja, krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

15.1. Omaškom suda prilikom javne ročišta javne objave presude navedeno je da se opt. tereti za kazneno djelo iz računalne prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/11. Međutim, kako je u glavi presude, ali i u njenom obrazloženju jasno navedeno da se radi o kaznenom djelu iz čl. 224. a st. 1. KZ/11, jasno je da je protiv opt. proveden postupak upravo zbog tog djela i da mu je i izrečena kaznena sankcija za kazneno djelo iz čl. 224. a st. 1. KZ/11, kao što je to i obrazloženo u obrazloženju presude, posebno u obrazloženju pravne kvalifikacije te pri određivanju kaznene sankcije za to djelo.

16. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženoga i polazeći od svrhe kažnjavanja i stupnja krivnje, sud je istom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da opt. nije osuđivan, da sud nema podataka da se optuženik nije držao pozitivnih pravnih propisa i nakon ovog utuženog događaja, protek vremena od počinjenja terećenog kaznenog djela te da je opt. ipak uspio preko bankovnog osiguranja povratiti veći dio novca, tj. 5.975,00 tadašnjih kuna.

16.1. Od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir bezobzirnost i upornost opt. koju je pokazao u pripremi i počinjenju terećenih kaznenih djela, budući je upravo u cilju da se nezakonito okoristi od ošt., istome samoinicijativno prišao, nakon čega je družeći se s njim i boraveći u njegovoj kući, stekao njegovo povjerenje i potom i počinio kaznena djela te posebno činjenicu da je pokušao opstruirati ovaj kazneni postupak ne odazivajući se na sudske pozive i na taj način i pokušao izbjeći odgovornost za počinjena kaznena djela te primjenu kaznene sankcije.

16.2. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Stoga je cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela, stupanj kaznene odgovornosti optuženika, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja, sud opt. BO prethodno utvrdio za kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 224. a st. 1. KZ/11 kaznu zatvora od šest mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja isprava iz čl. 311. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora od tri mjeseca te mu potom i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od sedam mjeseci, smatrajući da će se u konkretnom slučaju upravo izricanjem te kazne u cijelosti ostvariti ciljevi i svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije.

17. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, budući je ošt. valjano obrazložio sudu svom imovinskopravni zahtjev, dužan je opt. BO na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti ošt. FO, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.125,00 tadašnjih kuna, odnosno 149,31 eura.

18. Na temelju čl. 560.d. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 5.975,00 kuna, odnosno 793,02 eura, predstavlja imovinsku korist koju je opt. BO ostvario kaznenim djelom protiv imovine – računalnom prijevarom iz čl. 224. a st. 1. KZ/97 i kaznenim djelom protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te se nalaže opt. BO da Republici Hrvatskoj isplati 5.975,00 kuna, odnosno 793,02 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

19. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obavezan je opt. platiti ovom sudu paušalni trošak u iznosu od 500,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka te materijalnih prilika optuženika, zbog čega pa po ocijeni ovog suda, plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedeno u pitanjem uzdržavanje optuženoga.

U Šibeniku, 10. prosinca 2024.

S U D A C:

Josip Klisović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu za nadležni Županijski sud, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU OŠTEĆENIKU

Oštećenik može pobijati presudu žalbom i to zbog odluke suda, o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, i to u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. branitelj opt., odvjetnik Tomislav Boljat

3. ošt. SO