Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-242/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KB zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. , 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1421/2022.-28 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog KB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog KB zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine - prijevarom, opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11. za oba kaznena djela utvrdio kazne zatvora u trajanju po jednu godinu, a na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci.
2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenog „..., ..., ... u iznosu od 35.136,32 eura/264.734,64 kuna te je naloženo optuženiku da isplati naznačeni iznos oštećenom „... u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 560. ZKP u vezi sa člankom 77. KZ/11. novčani iznos od 290.039,54 kuna/38.494,86 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi KB ostvario kaznenim djelom pod točkom II izreke te se utvrđuje da novčani iznos od 290.039,54 kuna/ 38.494,86 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske te je naloženo optuženom KB da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 290.039,54 kune / 38.494,86 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti.
4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženi KB je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
5. Protiv presude žalbu je pravodobno podnio optuženi KB putem branitelja Josipa Tabaka, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači na način da oslobodi optuženika optužbe te oštećenike uputi s imovinskopravnim zahtjevima u parnicu.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika je neosnovana.
8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz razloga što je izreka presude nejasna i nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude s obzirom da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude sa sadržajima zapisnika, sadržajima isprava o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Žalitelj ovu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže, ne navodi u čemu nalazi ikakve nejasnoće i proturječnosti u izreci pobijane presude ili u njezinom obrazloženju, već paušalno citira zakonski članak kojim su propisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.
9. Imajući u vidu ovaj žalbeni navod optuženika, ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu te utvrdio da je izreka pobijane presude jasna, nije proturječna, niti u proturječju s razlozima presude, a u obrazloženju prvostupanjske presude je sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi logični su i međusobno suglasni stoga nema govora o ikakvom proturječju, zbog kojih se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati i čime bi bila počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjski je sud detaljno i u cijelosti analizirao sve provedene dokaze, brižno i savjesno ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, ocijenio je vjerodostojnost svakog izvedenog dokaza i obrazložio na temelju kojih dokaza je utvrdio da se u ponašanju optuženog KB stječu sva bitna obilježja kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11.
10. Prvostupanjski je sud, prema prethodnoj uputi ovog drugostupanjskog suda, proveo grafološko vještačenje spornih potpisa optuženog KB te utvrdio da je optuženik s oštećenim trgovačkim društvima „... i „...“ d.o.o. u ime tvrtke „...“ d.o.o. sklapao ugovore, potpisivao narudžbe robe i poduzimao ostale radnje te tako preuzeo robe od ... u vrijednosti 264.734,64 kune, a od ...u vrijednosti 290.039,54 kuna.
11. Prvostupanjski je sud na vrlo detaljan način sveobuhvatno obrazložio iz kojih razloga nalazi da je optuženik u odnosu na oba oštećenika i zajedničko poslovanje postupao s prijevarnom namjerom. Na prijevarnu namjeru optuženika ukazuje financijska dokumentacija ... jer u vrijeme započinjanja poslovne suradnje s oštećenim trgovačkim društvima i to u razdoblju od 1. rujna 2010. do 2. studenog 2010. na računu TD „Auto Kosić“ d.o.o. nije bilo sredstava, a dug je bio 56,53 kune, dok prema očevidniku o danima insolventnosti za TD „...“ d.o.o. ovo trgovačko društvo je u kontinuiranoj blokadi od 2. studenog 2010., tako da je optuženik bio svjestan, s obzirom na financijsko stanje tvrtke da u vrijeme dospjeća plaćanja preuzete robe neće realno biti u mogućnosti platiti preuzetu robu, oštećenici se nisu mogli naplatiti putem zadužnica koje su izdane kao instrumenti plaćanja, a nakon dospijeća plaćanja optuženi KB nije kontaktirao s oštećenim tvrtkama, niti su ovlaštene osobe oštećenika uspjele stupiti s njim u kontakt, što sve ukazuje da je od samog početka poslovanja s oštećenicima imao cilj domoći se robe, ne platiti ju, iako je preuzeo tu obvezu, i time se materijalno okoristiti, odnosno da je imao prijevarnu namjeru. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud u ponašanju optuženika utvrdio sve bitne sastavnice kaznenih djela prijevare, ocijenio koji zakon primijeniti, s obzirom da je nakon počinjenja kaznenih djela stupio na snagu novi Kazneni zakon te ponašanje optuženika podveo pod obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. KZ/11. i za to dao prihvatljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
12. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni optuženik paušalno navodi, bez konkretnog obrazloženja, da je kaznena sankcija neprihvatljiva, iznimno previsoko određena i kao takva neće ispuniti svrhu kažnjavanja, nerazmjerna je u odnosu na obilježja i način izvršenja te posljedice kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.
13. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakotno cijenio činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio kazneno neosuđivan, od počinjenja kaznenih djela je proteklo skoro petnaest godina, koja se činjenica može pripisati nedostupnosti optuženika, kojem se u konačnici i sudi u odsutnosti, dok je kao otegotno cijenio upornost i kriminalnu volju pri počinjenju kaznenih djela prijevare, kao i činjenicu da nije namirio štetu oštećenicima.
14. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a uzimajući u obzir propisanu kaznu za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 uz ograničenje maksimumom propisane kazne do pet godina u skladu s KZ/97. pojedinačno utvrđene kazne od po jedne godine zatvora i jedinstvena kazna u trajanju jedne godine i osam mjeseci koja je u skladu s prirodom kaznenih djela, odnosno činjenicom da se radi o istovrsnim kaznenim djelima te ličnosti optuženika, primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela i ukupnosti kriminalne količine kritične zgode, ponašanju nakon počinjenja djela te podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. dok nekom blažom kaznom, za koju se zalaže žalitelj ista ne bi bila ostvarena.
15. Vezano uz odluku o imovinskopravnom zahtjevu treba istaći da je opravdano prvostupanjski sud dosudio oštećenom ... imovinskopravni zahtjev u iznosu od 264.734,64 kuna s obzirom da je utvrdio da je u tom iznosu optuženik pribavio protupravnu imovinsku korist i za to je proglašen krivim, a na štetu ovog trgovačkog društva
16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. prosinca 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči