Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-170/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FK, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koje je protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-423/2023-5 od 21. studenog 2023. podnio okrivljeni FK, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog FK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-423/2023-5 od 21. studenog 2023., okrivljeni FK proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - oštećenje tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11, te je okrivljeni, na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 58. stavak 4. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) uzeta je kao utvrđena kazna zatvora izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-363/2020-24 od 01. ožujka 2021. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je okrivljeni, na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, i na temelju članka 56. stavak 2. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeni je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na na temelju članka 148. stavak 6. ZKP okrivljeni je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP dok mu je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećenika i na ime nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni po braniteljici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz Križevaca, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru te predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog FK nije osnovana.
6. Iako okrivljeni navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona on jedino djelomično parafrazira zakonski članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP i sadržajno osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenog RK te smatra da je pogrešna ocjena suda kojom odbija dokazne prijedloge obrane što čini žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju okrivljeni također ističe u žalbi. Potrebno je napomenuti da je člankom 431. stavak 1. točka 8. ZKP propisano da će sud pročitati iskaze svjedoka ako su ti svjedoci ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, a što je učinjeno i u ovom konkretnom slučaju.
7. Nije u pravu okrivljeni kada navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno pri čemu on, u suštini, predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebice ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenog RK. Okrivljeni u žalbi, jednako kao u obrani, navodi da je primijenio institut samopomoći kada je rušio predmetni zid koji je, prema stavu okrivljenika, sazidan na njegovom zemljištu. No, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljeni još 2015. pokrenuo postupak radi uređenja međe, te je međa pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1240/2015-2 od 17. siječnja 2017. u kojem je utvrđeno kako međa na terenu među strankama, okrivljenim i oštećenim RK, nije bila sporna. Stoga nije životno da bi nakon takvog nespornog uređenja međe, oštećeni RK napravio parapet, a potom i ogradu, na zemljištu okrivljenika a da okrivljeni u situaciji kada bi parapet i ograda bili napravljeni „uglavnom na njegovoj čestici“, ne bi pokrenuo sudski postupak kojim bi zatražio zaštitu svoje imovine radi takvog postupanja RK. Kako sam okrivljeni u obrani ne zna gdje je međa i traži izlazak mjernika to je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljeni nije postupao u samopomoći. Okrivljeni ne osporava da je ogradu od betonskih blokova srušio ali osporava da je na betonskim blokovima bila postavljena granitna klupčica i da je zid srušio krampom već je on betonske blokove gurao i srušio rukom. Bitno obilježje kaznenog djela iz članka 235. KZ/11 je da je tuđa stvar oštećena a ne sredstvo kojim se tuđa stvar oštećuje. Razgledavanjem fotografija očevida i imajući na umu količinu betonskih blokova koji su činili ogradu i oštećenjima na njima, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je vjerodostojan iskaz oštećenog RK da je okrivljeni predmetni zid rušio koristeći i kramp pri čemu valja napomenuti da je u fotodokumentaciji (fotografija 3.) vidljivo postojanje granitne klupčice i oštećenja iste. Stav okrivljenika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka ĐK i BK te očevida na mjestu događaja nije osnovana, prvenstveno jer obrana okrivljenika uopće nije obrazložila na koje okolnosti bi isti trebali biti ispitani, odnosno svjedok ĐK ponovno ispitan, a prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge zbog kojih je odbio te dokazne prijedloge i takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.
8. Okrivljenik uvodno navodi da se žali i zbog odluke o kazni ali tu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže. Stoga ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 478. ZKP, razmatra žalbu kao da se okrivljeni žali na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba podnesena s prijedlogom da se okrivljeni blaže kazni. Cijeneći težinu i posljedice kaznenog djela, kao i društvenu opasnost te sve okolnosti koje je na strani okrivljenika u smislu članka 47. KZ/11 ispravno utvrdio prvostupanjski sud, jer je kao olakotno cijenio neosuđivanost okrivljenika do predmetnog incidenta i njegovu visoku životnu dob, dok nije našao otegotnih okolnosti, to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri ) mjeseca, te na temelju članka 58. stavak 4. točka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru K- 363/2020-24 od 01. ožujka 2021. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te potom osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine u cijelosti primjerena kazna kojom će se odgojno djelovati na okrivljenog i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela a postići i opća svrha kazni tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak kako je to opisano u članku 41. KZ/11. Stoga žalba okrivljenika niti u tom djelu nije osnovana.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog FK nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 10. prosinca 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić
