Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:KŽ-830/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc.dr.sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog JN, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: K- 185/2024 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog JN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I na temelju članka 452. točke 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP) protiv okrivljenog JN odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. činjenično opisano izrekom te presude.

2. Istom presudom pod točkom II izreke, okrivljeni JN proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 činjenično opisano izrekom te presude, te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci a temeljem članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

3. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 5. siječnja 2024. u 16,30 sati do puštanja na slobodu 6. siječnja 2024., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po rješenju suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-66/2024 od 12. ožujka 2024. do 26. lipnja 2024., na način da se prilikom uračunavanja jedan dan pritvora i istražnog zatvora izjednačava sa jednim danom zatvora.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08 nalaženo je okrivljeniku da na ime troškova kaznenog postupka uplati na ime paušalnog troška iznos od 200,00 eura, trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 288,81 euro kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti Valentina Komljenovića, odvjetnika u Šibeniku u iznosu od 221,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točka II izreke presude), podnio je žalbu okrivljeni JN po branitelju Jurici Tomiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda u tom dijelu preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine.

6. Odgovor na žalbu okrivljenika podnio je državni odvjetnik u kojem je predloženo da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

7. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

8. Žalba okrivljenog JN u odnosu na osuđujući dio presude nije osnovana.

9. Okrivljenik u uvodu žalbe upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, no navedenu povredu opće ne obrazlaže, dok su svi istaknuti žalbeni prigovori usmjereni na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga će se navedeni prigovori razmatrati u dijelu koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Također u uvodu žalbe okrivljenik ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali je ne obrazlaže, pa je pobijana presuda ispitana sukladno članku 476. stavku 1. točke 2. ZKP, te nisu počinjene navedene povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optuženog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude (točka II).

12. Okrivljenik, kako u obrani tako i u navodima žalbe, ne negira da je inkriminiranog dana došao u salon oštećene SN s kojom je ranije bio u ljubavnoj vezi i da je rukama skinuo pločice i ukrasne lajsne sa zida koje je prethodno kupio i postavio, ali poriče da bi joj tada prijetio i da bi je uhvatio rukom za vrat.

13. Prvostupanjski je sud, nakon savjesne i kritičke analize iskaza oštećene SN pravilno zaključio da je ista iskazivala detaljno, okolnosno, uvjerljivo i dosljedno te bez namjere da na bilo koji način bezrazložno tereti okrivljenika. Osim toga, njen je iskaz potvrđen iskazom svjedokinje ČN koja je vidjela oštećenicu odmah nakon odlaska okrivljenika iz salona i koja je na oštećenici uočila crvenilo na vratu te svjedokinje liječnice ĐN, koja je kod oštećenice po dolasku na pregled uočila crvenilo na licu te da je bila uplašena i smetena.

14. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenu isključivo izbjegavanju kaznene odgovornosti.

15. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da pravilno prvostupanjski sud odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika temelji na iskazu oštećenice, pa je stoga i ispravno utvrđenje da je okrivljenik inkriminiranog dana, kada je oštećenica zbog postupaka okrivljenika u salonu krenula zvati policiju, u cilju da je ustraši istoj rekao da može zvati koga god hoće, ali da je nitko neće spasiti, te je uhvatio rukom za vrat, čime je kod oštećenice izazvao strah i bojazan za njen život. Za takvo utvrđenje prvostupanjski je sud iznio jasne, argumentirane i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud u radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 jer je oštećenici ozbiljno prijetio da će je usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Izgovorene prijetnje su ozbiljne i objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha za sigurnost ne samo kod oštećenice nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Pri tome nije odlučno da li bi okrivljenik zaista i učinio ono čime je prijetio.

17. Kako okrivljenik nije obrazložio žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao žalbu okrivljenika i u odnosu na odluku o kazni, sukladno članku 478. ZKP.

18. Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47 KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio da do sada nije osuđivan, otac je dvoje malodobne djece u dobi od 3 i 5 godina, o kojima skrbi te doprinosi njihovom uzdržavanju, da se ispričao oštećenici i da je oštećenica prihvatila njegovu ispriku. Otegotnim okolnostima na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio da je isti do sada prekršajno osuđivan, a između ostalog i zbog prekršaja s elementima nasilja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, te da je pokazao naročito izraženu upornost, odlučnost i visok stupanj kriminalne volje u počinjenju ovog kaznenog djela.

19. Imajući u vidu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno istoga temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te mu temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

20. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno donio odluku i o troškovima kaznenog postupka kada je okrivljeniku naložio plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, trošak sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 288,81 euro i troškova branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 221,00 euro, a isti su odmjereni prema vremenskom trajanju i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika. Za takvu odluku prvostupanjski sud je dao u svemu argumentirane i dostatne razloge.

21. Slijedom iznesenog, te budući da nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP, to je na temelju članka 482. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević