REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1207/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEHNIKA d.d., OIB 73037001250, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1751/2020-29 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1751/2020-29 od 31. siječnja 2024. u točkama I. i II. njezine izreke i dijelu točke III. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 687,50 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1751/2020-29 od 31. siječnja 2024. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.625,00 EUR.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 93,75 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-1751/2020-29 od 31. siječnja 2024., Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke u cijelosti odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem: Z-1363/2020, na način da se tužitelj TEHNIKA d.d., Ulica grada Vukovara 274, Zagreb, OIB: 73037001250 uknjiži vlasnikom nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta: Ulica Božidara Magovca, prirodno neplodno zemljište, površine 1431 m2, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena upisanog zk vlasnika.“ U točki II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.812,50 EUR, u roku od 15 dana. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 2.312,50 EUR, kao neosnovan.

1.1. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka zaključio kako tužitelj neosnovano smatra da bi na temelju činjenica da je na predmetnoj nekretnini njegov pravni prednik stekao Zaključkom pravo korištenja radi izgradnje garažnog objekta i da je ona u postupku pretvorbe tog poduzeća procijenjena u njegov temeljni kapital, bile ostvarene pretpostavke za stjecanje njegova prava vlasništva na toj nekretnini sukladno odredbi članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- službeni pročišćeni tekst, 152/14 i 81/15 - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV). Nadalje, nisu ispunjeni niti uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer tužitelju nedostaje kakvoća posjeda koja se zahtjeva za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću a to je zakonitost posjeda a koji posjed nakon proteka rokova iz Zaključka više nije bio zakonit posjed jer tužitelj (njegov prednik) više nije imao valjani pravni temelj posjedovanja.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobija i rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora budući da se radi o odvjetničkom, a ne stranačkom prigovoru budući da tuženik kao stranka unatoč zakonskom ovlaštenju iz odredbe članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku nema i ne može imati pravni interes za isticanje tog prigovora. Ističe da u trenutku isticanja tog prigovora tuženik nije mogao znati ishod postupka pa njegovo isticanje posljedica kojeg mogu biti povećani troškovi za njega ne mogu ići u njegovu korist zbog čega je očito da se radi o odvjetničkom, a nestranačkom prigovoru. Smatra i da prvostupanjski sud nije mogao odrediti vrijednost predmeta spora prema navodnoj tržišnoj vrijednosti zemljišta. To iz razloga jer se radi o deklaratornom i konstitutivnom zahtjevu gdje se kao vrijednost predmeta spora treba uzeti ona vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi pa je prvostupanjski sud kao pravnu normu trebao primijeniti odredbu članka 19. Zakona o sudskim pristojbama. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Navodi da je u konkretnom slučaju zemljište dodijeljeno prema Zakonu o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta čijom odredbom članka 145. je bilo propisano da Općinska skupština može odlukom utvrditi da je prestalo pravo korištenja u slučaju ako korisnik na odnosnom zemljištu u ugovorenom roku nije izradio predviđeni objekt. Stoga smatra zbog čega da zakon nije predvidio nikakav automatizam za gubitak prava korištenja. Ukazuje i da je tijekom postupka istaknuo činjenicu da nije mogao izgraditi objekt jer je početak gradnje bio uvjetovan ispunjenjem preduvjeta raznih organa u čijoj je nadležnosti bilo ispunjenje zakonskih pretpostavki za početak gradnje. Ukazuje i da je posljedično svemu navedenom prvostupanjski sud pogrešno zaključio da njegov posjed nije zakonit, istinit i pošten. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točki III. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadom troška postupka zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima.

4. Stranke nisu dale odgovor na žalbu suprotne strane.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava te ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita, osim u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima tuženika.

8. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora ispravak pogrešnog upisa određen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem Z-1363/2020, na način da se tužitelj TEHNIKA d.d., Ulica grada Vukovara 274, Zagreb, OIB 73037001250 uknjiži vlasnikom nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta: Ulica Božidara Magovca, prirodno neplodno zemljište, površine 1431m2, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena upisanog zk vlasnika.

9. Između stranaka nije sporno da je po prijedlogu tužitelja vođen pojedinačni ispravni postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, pod brojem Z- 26865/2019 kojim je tužitelj tražio ispravak upisa prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na kojoj je nekretnini kao vlasnik upisan tuženik i da je tužitelj odbijen i upućen u parnicu tužbom na ispravak.

10. Nije niti sporno da je predniku tužitelja GP Tehnika Zaključkom Grada Zagreba, Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj broj: UP-I 05/7-14247/3-1974 od 22. srpnja 1974. dodijeljeno pravo korištenja predmetnog zemljišta radi izgradnje garaža radnog naziva „B“ i to na način da je bio određen rok početka radova od četiri mjeseca od uvođenja u posjed i rok završetka radova od 18 mjeseci, kao i nesporna činjenica da garaže uopće nisu izgrađene.

11. Sporno je pitanje da li je tužitelj odnosno njegov prednik već prije izvršene pretvorbe izgubio pravo korištenja predmetne čestice uslijed neispunjenja uvjeta iz Zaključka iz 1974. godine ne izgradnjom garaža ili su ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva tužitelja temeljem članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obzirom na to da je prilikom pretvorbe društvenog vlasništva navedena nekretnina procijenjena u temeljni kapital tužitelja.

12. Tužitelj žalbom neosnovano pobija pravilnost i zakonitost rješenja donesenog na pripremnom ročištu održanom 24. veljače 2021. kojim je prvostupanjski sud odredio vrijednost predmeta spora u visini od 500.000,00 kn.

12.1. Odredbom članka 40. stavka 3. ZPP-a propisano je da ako je u slučaju iz stavka 2. tog članka (kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu) tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko li suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

12.2. Uzimajući u obzir citiranu odredbu Zakona o parničnom postupku, iz koje nedvojbeno proizlazi ovlaštenje tuženika na isticanje prigovora na naznačenu vrijednost predmeta spora, neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je prigovor naznačenoj vrijednosti predmeta spora odvjetnički, a ne stranački prigovor. Stoga je prvostupanjski sud na temelju prigovora tuženika naznačenoj u tužbi vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, a kojoj je tuženik prigovorio u odgovoru na tužbu, pravilno sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a, na pripremnom ročištu provjerio prigovor naznačene vrijednosti predmeta spora. Uzimajući u obzir tuženikove navode istaknute u odgovoru na tužbu kojim tuženik predlaže odrediti vrijednost predmeta spora u visini od najmanje 500.000,00 kn prema površini nekretnine od 1432 m2 i općepoznate cijene zemljišta u Zagrebu, a što bi predstavljalo 50 EUR/m2 te činjenicu da tužitelj na pripremnom ročištu nije osporio procijenjenu vrijednost predmetne nekretnine, prvostupanjski sud je pravilno kao vrijednost predmeta spora odredio visinu u iznosu od 500.000,00 kn.

13. Donošenjem presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, posebno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

14. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da pravni prednik tuženika građevinsko poduzeće Tehnika nije u roku od četiri mjeseca koji mu je određen odredbom članka V. Zaključka izgradio građevinu- garažu radi čije izgradnje mu je predmetna nekretnina i dana na korištenje. Stoga je sukladno toj odredbi Zaključka kojom je izričito određeno „da u slučaju da korisnici u datom roku ne započnu radnju izgradnje objekata gube pravo korištenja zemljišta“, pravilno zaključio da je tužiteljev pravni prednik izgubio pravo korištenja predmetne nekretnine.

15. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, nedonošenje odluke općinske skupštine o utvrđenju prestanka prava korištenja zemljišta ako u predviđenom roku objekt ne bio izgrađen ne znači da pravo korištenja tužiteljevog pravnog prednika nije prestalo. Naime, odredbom članka 145. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta(„Narodne novine SRH“ broj 141/73) propisano je da općinska skupština može odlukom utvrditi da je prestalo pravo korištenja u slučaju ako korisnik na odnosnom zemljištu nije u ugovorenom roku izgradio predviđeni objekt ili nije na njemu izvršio znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu. Iz te odredbe nedvojbeno proizlazi da je odluka općinske skupštine o utvrđivanju prestanka prava korištenja samo deklaratorne naravi, dok je prestanak prava korištenja zemljišta nastupio istekom rokova određenih za izgradnju, a kako je to izričito i određeno odredbom članka V. Zaključka. Stoga je pravnom predniku tužitelja pravo korištenja predmetnog neizgrađenog građevinskog zemljišta prestalo i prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posljedično čemu u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 390.a ZV-a, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-844/09 od 10. srpnja 2013.)

16. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su okolnosti koje je tužitelj navodio u tijeku prvostupanjskog postupka glede neispunjenja preduvjeta za izgradnju u vidu neizrade projektne dokumentacije, ishođenja potrebne građevinske i druge dozvole te neosiguravanja sredstva za izradu irelevantne za gubitak prava na korištenje predmetnog zemljišta zbog proteka određenog roka za izgradnju predviđenog objekta-garaže. To iz razloga jer je predmetno zemljište kao neizgrađeno građevinsko zemljište dodijeljeno pravnom predniku tužitelja s izričitom namjenom-radi izgradnje garaže i to uz izričito određen rok za početak i dovršetak izgradnje te s izrijekom predviđenom posljedicom propuštanja tih rokova.

17. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da tužitelj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nije stekao ni na temelju dosjelosti budući da nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 159. ZV. To iz razloga jer je zakonitost tužiteljevog posjeda prestala nastupom okolnosti iz odredbe članka V. Zaključka nakon čega on više nije imao valjan temelj svog posjedovanja te je znao da mu je nakon proteka roka jasno određenog tom odredbom prestalo pravo na posjed.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke, na koju tužitelj ne ističe posebne žalbene razloge, je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

19. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točkama I. i II. izreke.

20. U odnosu na dio presude u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kao o odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20.1. Prvostupanjski je sud u točki III. izreke presude odbio tuženika sa preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu 2.312,50 EUR.

20.2. U odnosu na nagradu za zastupanje odvjetnika na ročištu održanom 4. travnja 2022. treba navesti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu, ali je pogrešno primijenio Tbr. 9. t. 5. OT umjesto Tbr. 9. t. 2. OT. Naime, kako je to ročište održano ali se na tom ročištu nije raspravljalo već je odgođeno zbog procesnih razloga, tuženiku ne pripada pravo na puni iznos već pripada mu nagrada prema Tbr 9. t. 2. OT. Kako je sud pogrešno odredio trošak za to ročište u iznosu od 250,00 EUR, a trebalo je 625,00 EUR to mu je razlika od 375,00 EUR dosuđena ovom presudom.

20.3. Nadalje, osnovan je žalbeni navod da je sud neosnovano odbio trošak zastupanja na ročištu održanom 11. siječnja 2024. jer su stranke raspravljale o meritumu spora. Naime, u pravu je tuženik da ima pravo na trošak zastupanja prema Tbr. 9. t. 1. OT, za rasprave na koje je pristupio i gdje je u raspravnom zapisniku utvrđeno: „Tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženi ostaje kod odgovora.“ jer se radilo o ročištima na kojima s e raspravljalo o glavnoj stvari.“ Valjalo je stoga tuženiku priznati naknadu parničnog troška za navedeno ročište prema Tbr. 9.1. OT, odnosno u visini od 500 bodova ili 1.000,00 EUR uvećano za trošak PDV-a (25%).

20.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku primjenom članka 373. stavka 3. ZPP-a dosuditi daljnji trošak u iznosu od 1.625,00 EUR.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka donijeta je primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a jer je tuženik uspio sa žalbom 65%, a tužitelj 35%. Kada se ti postotci međusobno prebiju, tuženiku pripada pravo na trošak žalbenog postupka od 30%, što iznosi 93,75 EUR.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić