Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-190/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika LJ, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika LJ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 8. siječnja 2024., poslovni broj: K-275/2020-39, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačava se u odluci o kaznenoj sankciji te se optuženik LJ zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. KZ/11 zbog kojega je proglašen krivim, na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s time što se na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11 optuženiku LJ izriče uvjetna osuda te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko on u vremenu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II Žalba optuženika LJ odbija se kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 8. siječnja 2024., poslovni broj: K-275/2020-39 Općinski sud u Vinkovcima proglasio je krivim optuženika RJ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. KZ/11 (sud prvog stupnja pogrešno je naveo brojeve Narodnih novina 126/19., 84/21. i 114/22. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, niti su blaže za počinitelja) te ga je na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, s time što je prema njemu, na temelju čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko on u vremenu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve Narodnih novina 80/22 s izmjenama i dopunama ZKP/08 koje su također bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženik LJ presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška očevida u iznosu od 42,47 eura, troškova obdukcije u iznosu od 393,22 eura, troškova prometnog vještačenja u iznosu od 491,21 eura te paušala u iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv presude žale se državni odvjetnik i optuženik LJ po branitelju Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji.

3. Državni odvjetnik žali se zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvoga stupnja, ili da pobijanu presudu preinači i uskladi s odredbom čl. 56. st. 2. KZ/11.

4. Optuženik se žali iz svih žalbenih osnova, međutim iščitavanjem žalbe za zaključiti je da je žalba podnesena isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud „odbije optužbu protiv optuženika odnosno da donese presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe ili da se u protivnom rješenjem ukine pobijana presuda i vrati na ponovni postupak“.

5. Odgovor na žalbu podnosi državni odvjetnik koji opovrgava sve navode žalbe optuženika i predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-213/2024-3 od 21. ožujka 2024. vratio spis.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

8. Iako optuženik u podnesenoj žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka međutim istu ne obrazlaže i ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona.

9. Optuženik izrijekom ističe i povredu kaznenog zakona međutim istu izvodi iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaleći se iz osnove pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj opširno reproducira utvrđenja i navode prvostupanjske presude, citira odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a dvojbenim ocjenjuje činjenicu je li se oštećenika može tretirati kao pješaka ili kao biciklistu tj. kao sudionika u prometu. Ova dvojba otklonjena je provedenim vještačenjem po vještaku Draženu Jeđudu koji izrijekom navodi da se u konkretnom slučaju radilo o pješaku koji je gurao bicikl, što je vještak utvrdio na temelju oštećenja bicikla i ozljeda oštećenika. Potom žalitelj ističe čitav niz propusta u kretanju oštećenika koji prelazi kolnik izvan pješačkog prijelaza s neosvijetljenim biciklom i bez reflektirajućeg prsluka čime je zasigurno značajno doprinio mogućnosti da ga se uoči u prometu a time je doprinio nastanku same prometne nesreće. Ovakvim žalbenim tvrdnjama žalitelj nije doveo u dvojbu pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da je inkriminirane zgode upravo optuženik prouzrokovao prometnu nesreću kršeći odredbu čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.). To stoga što je propustio brzinu kretanja svoga vozila prilagoditi stanju na kolniku i voziti na način da se može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koja se u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Obzirom da se radilo o naseljenom mjestu sa trgovačkim centrom s jedne strane kolnika a pekarom s druge strane kolnika realno je bilo za očekivati da će pješaci bez obzira na nepostojanje pješačkog prijelaza prelaziti kolnik, a optuženik je brzinu svog kretanja trebao prilagoditi takvim uvjetima. Vozeći brzinom od 54 km/h optuženik je prekršio naprijed navedenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je došlo do frontalnog naleta više lijevog vozila optuženika na desni bočni dio bicikla a nakon toga i na desni bočni dio tijela pješaka koji je gurao bicikl sa svoje desne strane. Prema mišljenju vještaka da se optuženik kretao brzinom ne većom od 36 km/h zaustavio bi se vozilom prije mjesta kontakta. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđuda proizlazi da se prometna nesreća dogodila kao frontalni nalet prednjeg više lijevog dijela vozila optuženika na desni bočni dio bicikla a nakon toga i desni bočni dio tijela pješaka koji je gurao bicikl sa svoje desne strane. Nalet na pješaka je ostvaren na desnoj kolničkoj traci Vinkovačke ulice gledano u smjeru kretanja vozila optuženika. U trenutku prometne nesreće pješak je gurao bicikl i kretao se preko kolnika Vinkovačke ulice na dijelu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, s lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja vozila optuženika. Vozilo optuženika se u trenutku naleta na pješaka kretalo brzinom od oko 47 km/h, a u trenutku reagiranja optuženika i poduzimanja radnje kočenja brzinom od 54 km/h, dok se pješak kretao brzinom od oko 3 km/h. Odstupanja na kolnik do dolaska u mjesto kontakta pješak je prešao put duljine oko 4,6 metara i kretao se u vremenu od oko 5,5 sekundi. Optuženik je počeo reagirati i poduzimati radnju kočenja oko 4,3 sekunde, nakon što je pješak stupio na kolnik te je reakcija optuženika takva da se može smatrati zakašnjelom. S obzirom na način reagiranja optuženika, on bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta kontakta da se kretao brzinom ne većom od 36 km/h. Da bi optuženik pri brzini 54 km/h zaustavio vozilo prije mjesta kontakta morao bi početi reagirati i poduzimati radnju kočenja najkasnije u trenutku kada je prednji dio vozila od mjesta kontakta bio udaljen oko 34,1 metar, a pješak oko 1,9 metara odnosno kada se pješak nalazio približno na središnjem dijelu lijeve kolničke trake gledano u smjeru kretanja vozila optuženika. Stoga je optuženik, s obzirom na konkretne uvjete vidljivosti, vožnju s uključenim svjetlima na vozilu, te okolnost osvijetljenosti šire zone mjesta događaja javnom rasvjetom, imao tehničku mogućnost uočiti pješaka sa udaljenosti i veće od 34,1 metar te je pravovremenim reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja mogao zaustaviti vozilo prije dolaska na mjesto naleta i time izbjeći prometnu nesreću. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda, kako je to već i naprijed navedeno žalitelj nije doveo u dvojbu pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda te je stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

10. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona ali istu ne obrazlaže, međutim iz iste žalbene osnove žali se državni odvjetnik koji ustvrđuje da nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude obzirom da je optuženik za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca što je protivno odredbi čl. 56. KZ/11. Naime, tom odredbom zakona propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Izricanjem kazne optuženiku u trajanju od jedne godine i tri mjeseca uz istovremeno izricanje uvjetne osude prvostupanjski je sud povrijedio kazneni zakon kako to pravilno ističe državni odvjetnik. Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji te optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od četiri godine.

11. Optuženik se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, međutim te žalbene osnove ne obrazlaže.

12. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti potrebne za donošenje odluke o kazni. Optuženiku je kao olakotno cijenjena njegova dosadašnja neosuđivanost, njegovo zdravstveno stanje zbog nezgode na radu zbog čega je radno nesposoban i invalidna je osoba, a pravilno je optuženiku kao olakotno cijenjen veliki doprinos oštećenika nastanku prometne nesreće. Pravilnom ocjenom olakotnih okolnosti uz izostanak otegotnih okolnosti optuženiku je trebalo izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude.

13. Optuženik je presuđen na plaćanje troškova postupka uz pravilnu primjenu odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 s time da ukoliko su se nakon donošenja presude pojavile okolnosti iz kojih proizlazi da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati predsjednik vijeća može ga posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08-24.

14. Zbog svega naprijed iznesenoga, žalbu državnog odvjetnika trebalo je prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08-24, dok je žalba optuženika, iz razloga naprijed navedenih neosnovana, pa ju je, na temelju čl. 482. ZKP/08-24 trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-24, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

U Varaždinu 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke