Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2294/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika SO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici iz Osijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-750/2021-67 od 22. ožujka 2024. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-750/2021-68 od 25. ožujka 2024, u sjednici vijeća dana 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-750/2021-67 od 22. ožujka 2024. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-750/2021-68 od 25. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I izreke i pod II izreke kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 3.112,79 € te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom (prije ispravka – međupresudom) tužitelj se u cijelosti odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi: "I/. Utvrđuje se da su poslovne građevine izgrađena u [adresa] na adresi [adresa], izgrađene dijelom na kč. br. [katastarska čestica], a dijelom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. II/. Utvrđuje se da je tužitelj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi poslovna građevina i dvorište, pov. 538 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor u [adresa], pov. 367 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u omjeru koje utvrdi sud nakon provedenog građevinskog i geodetskog vještačenja, a što je tuženik SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva temeljem ove pravomoćne presude. III/. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka sve sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate sve sukladno čl. 29. ZOO-a." Konačno, pod toč. II izreke nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.112,79 €, dok se tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 125,00 € odbija. Navedenim rješenjem o ispravku ispravlja se odluka br. P-750/2021-67 od 22. ožujka 2024. na način da umjesto naziva presude "U IME REPUBLIKE HRVATSKE, MEĐUPRESUDA" ima stajati "U IME REPUBLIKE HRVATSKE, P R E S U D A" ; a u obrazloženju u toč. 34. (str. 14) brišu se riječi "sukladno odredbi čl. 330. ZPP-a međupresudom" tako da ista točka sada glasi: "Stoga je sud presudom odlučio o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva.", dok u preostalom dijelu odluka ostaje neizmijenjena.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže pobijanu međupresudu potvrditi i žalbu tužitelja odbiti uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica u [adresa] ukupne površine 24 m² i zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] oranica ukupne površine 42 m², sve k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa] sa 367 m² i zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], poslovna građevina i dvorište površine 538 m², sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je prije nego što je tuženik preuzeo predmetnu nekretninu u vlasništvo izgradio poslovne objekte za koje nije ishođena uporabna dozvola te se dijelom nalaze na zemljišnim česticama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su vlasništvo tužitelja i dijelom na zemljišnim česticama kčbr. [katastarska čestica] koje su u vlasništvu tuženika tako da je poslovnu građevinu za koju tužitelj traži utvrđenje suvlasništva sagradio sam tužitelj na zemljištu katastarskih čestica naznačenih u tužbenom zahtjevu koje su sve u vrijeme građenja navedene poslovne zgrade u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasništvo tužitelja pa je tužitelj te građevine gradio na svojem zemljištu a ne na tuđem ali su navedene građevine sagrađene po tužitelju nelegalno sagrađene jer tužitelj nije znao gdje se nalazila međa koja je ucrtana u katastru u vrijeme građenja jer nije ishodio potrebne dozvole po kojima bi geodetski stručnjak odredio poziciju građenja po valjanim dozvolama.

6. Dalje utvrđuje sud kako je poslovna zgrada izgrađena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisana u zemljišne knjige bez uporabne dozvole bespravno sagrađena nelegalna građevina za koju nije izdana uporabna dozvola dok na kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja postoji bespravno sagrađeni objekt te isti nije upisan u zemljišne knjige već se vodi kao oranica a isti je neovisan o susjednoj parceli i ne zadire u susjednu parcelu kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika. Tuženik je 16. travnja 2021. postao vlasnik predmetne nekretnine na kojoj nakon toga tužitelj nije obavljao nikakve građevinske radove te je rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata istekao 2017. tako da više nije moguće podnositi te zahtjeve zbog čega nije moguće legalizirati građevine na katastarskim česticama u vlasništvu tužitelja.

7. Dalje sud utvrđuje kako je tužitelj protiv prednika tuženika H-Abduco d.o.o. iz Zagreba vodio spor radi utvrđenja da je poslovna građevina izgrađena u [adresa] na adresi [adresa] dijelom izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja te da je u suvlasništvu tužitelja i tuženog u omjerima koji utvrdi sud ali je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. P-878/16 od 2. ožujka 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3284/18 od 2. listopada 2018. dok je tuženik u zakonskom roku podnio zahtjev za legalizaciju objekata ali isključivo onih koji se nalaze u njegovu vlasništvu, a ne na nekretninama tužitelja jer nije njihov vlasnik budući da legalizaciju nelegalno sagrađenog objekta na nekretnini može tražiti isključivo vlasnik nekretnina, za što mora imati pravni osnov.

8. U takvoj situaciji sud utvrđuje kako nije dopušteno da budu utvrđeni suvlasnički omjeri u odnosu na izgrađene građevine a da prethodno objekt nije legaliziran jer se ne mogu vršiti procjene objekata niti utvrđivati omjeri dok se ne izvrši legalizacija a tužitelj je vršio gradnju objekata na navedenim nekretninama kao svojima, pri čemu je tuženik postao zakoniti vlasnik predmetnih nekretnina koje se sada vode u zemljišnim knjigama na njegovom imenu i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

9. Prema stanju zemljišnih knjiga kčbr. [katastarska čestica]. i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su u vlasništvu tuženika, te su objekti upisani u zemljišne knjige prije nego je tuženik iste stekao, a on ih je kupio zajedno sa zemljištem, pa sud primjenjuje odredbu čl. 8. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19, 128/22, 155/23, dalje ZZK) prema kojima se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (načelo povjerenja u zemljišne knjige) dok je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, tako da se nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

10. Sud stoga primjenjuje i čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17-službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15

- dalje: ZV), prema kojoj pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, što znači kako činjenica da je dio građevine manjim dijelom izgrađen na susjednoj katastarskoj čestici ne daje vlasniku tih susjednih katastarskih čestica pravo stjecanja vlasništva na katastarskim česticama na kojima je ta zgrada izgrađena u većinskom dijelu, pri čemu da su katastarske čestice naznačene u tužbenom zahtjevu u vrijeme građenja i navedene poslovne zgrade u zemljišnim knjigama bile su upisane kao vlasništvo tužitelja, iz čega sud utvrđuje kako je tužitelj tada građevine gradio na svojem zemljištu pa ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 150 st. 3. ZV niti na čl. 153. ZV o građenju na tuđem zemljištu.

11. Tuženik pri tome tvrdi kako tužitelj uopće nije bio savjestan graditelj jer je gradio nelegalno i nije znao gdje se nalazila međa ucrtana u katastru u vrijeme građenja jer niti je ishodio potrebne dozvole za određene pozicije građenja po valjanim dozvolama dok je i vještačenjem u ovom predmetu utvrđeno kako se ne može provoditi etažiranje i utvrđivanje suvlasničkih omjera bez da je prethodno objekt legaliziran, pa nije moguća provedba izračuna u vrijednosti ulaganja u dio građevine i spornih čestica zemljišta kroz utvrđivanje suvlasništva na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te pa u tom smislu niti nema zamjenske naknade. U tom će pravcu i tuženik morati pokrenuti postupak radi usklađenja geodetskog stanja s gruntovnim kako bi se uredile nezakonitosti koje je učinio tužitelj pa sud odbija pobijanom odlukom (koju prije ispravka iste naziva međupresuda) osnov tužbenog zahtjeva tužitelja kao i prijedlog da sud prekine postupak dok se ne završi pokrenuti postupak legalizacije po tuženiku za predmetne nekretnine pri čemu tuženik tvrdi da je taj postupak pokrenuo isključivo samo za objekte sagrađene na njegovim nekretninama. Konačno je sud u takvoj situaciji odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka jer to nije smatrao nužnim za pravilno i zakonito utvrđenje činjeničnog stanja.

12. No, pravilno u žalbi tužitelj navodi kako prema nalazu i mišljenju vještaka jasno proizlaze dijelovi koji su nesporno u vlasništvu tužitelja, pri čemu da je sud prvotno odlučio i donio a poslije istu kroz navodni ispravak preobličuje u meritornu odluku odnosno presudu o zahtjevu koji nije uređen, niti da je u smislu čl. 109. ZPP tužitelj pozivan na njegovo uređenje, a sve to u situaciji u kojoj vještaci suglasno navode da se suvlasnički omjeri ne mogu utvrđivati s obzirom kako se radi o izgrađenim objektima koji nisu legalizirani.

13. Stoga tužitelj pravilno ističe kako postoji proturječnost u tvrdnji pobijane odluke kako se suvlasnički omjeri ne mogu utvrđivati iz razloga što nije provedena legalizacija, ali postupak nije prekinut do okončanja upravo takvog postupka legalizacije. Tužitelj i tvrdi kako se dio zgrade koja je izgrađena na česticama tuženika nalazi i na česticama tužitelja što je utvrđeno nalazima i mišljenjima vještaka, pa da nije jasno kako bi tuženik mogao pokrenuti postupak legalizacije samo u odnosu na svoje objekte, u slučaju ako bi predmetna nekretnina bila kao zgrada po nalazu vještaka jedinstvena cjelina. Obzirom na utvrđenje kako se dio sporne zgrade nalazi i na tužiteljevim česticama, tužitelj tvrdi kako nije moguće da tuženik za zgradu koja je jedinstvena cjelina postupak legalizacije vodi samo za nekretnine u kojima je upisano njegovo vlasništvo. Zadatak vještaka pri tome bio je isključivo utvrditi vrijednost izvršenih radova radi obračuna suvlasničkih omjera u odnosu na vrijednost zemljišta, što je svakako bilo moguće utvrditi radi utvrđenja suvlasničkog omjera tužitelja na česticama koje su sada u vlasništvu tuženika s obzirom na vrijednost građevine koja se nalazi na njima uzimajući u obzir načelo jedinstvenosti nekretnine, pri čemu da konačno sud i nije isključio činjenicu da je predmetna nekretnina jedinstvena cjelina koju nije moguće fizički razdijeliti, sve prema načelu jedinstva nekretnine. Pri tome sud prvog stupnja ne ispituje pravilnost i istinitost tvrdnji tužitelja o tome je li imao lokacijske dozvole za građenje i čega obzirom na to da je gradio – kako sud utvrđuje – kada je bio vlasnik nekretnine, jer tužitelj tvrdi kako iz tuženikova kupoprodajnog ugovora između Habduco d.o.o. i tuženika proizlazi su opisane navedene čestice kao kuća i dvor, a tuženik je nesporno znao da se radi o zgradi.

14. No, još je u odluci Rev x-1075/2012 sam Vrhovni sud RH utvrdio je da kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, ispravno je pravno shvaćanje kako u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je i u ZZK zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. – 162. ZZK-a.

15. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na dijelu nekretnine ali nije utvrđeno je li taj dio individualiziran, kao takav egzistira, ili još predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran, pa da bi suvlasništvo prestalo, jer bi u slučaju uspjeha u sporu stjecatelj mogao biti ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj: 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a). Dakle, zaključno, tužitelj ne može tražiti suvlasništvo na točno određenom dijelu nekretnina na kojem se nalazi zgrada, već taj dio mora individualizirati kako je naprijed rečeno.

16. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

17. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, a napose pravni stav koji je izražen u citiranoj odluci Vrhovnog suda RH a tiče se i predmeta spora u ovom postupku, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat