Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-515/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anita Barlafa, odvjetnica u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-764/2023-48 od 30. rujna 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-764/2023-48 od 30. rujna 2024. godine u točki I izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice u periodu od 12. srpnja 2023. pa do 31. srpnja 2024. godine, kao u periodu od 1. listopada 2024. godine pa nadalje preko mjesečnog iznosa od 200,00 eura pa do iznosa od 250,00 eura (za iznos od 50,00 eura) te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u razdoblju od 1. kolovoza pa do 30. rujna 2024. godine plati mjesečni iznos od 50,00 eura i sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom u dijelu traženja da joj tuženik s osnove mjesečnog uzdržavanja za period od 12. srpnja 2023. pa do 31. srpnja 2024. godine, te za period od 1. listopada 2024. godine pa nadalje plaća iznos uzdržavanja od preko 200,00 eura pa do iznosa od 250,00 eura (iznos od 50,00 eura) te da joj za razdoblje od 1. kolovoza pa do 30. rujna 2024. godine plati mjesečni iznos od 50,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da za razdoblje od 12. srpnja 2023. pa do 1. srpnja 2024. godine, te za razdoblje od 1. listopada 2024. godine pa nadalje plaća mjesečni iznos uzdržavanja od preko 150,00 eura pa do iznosa od 200,00 eura (iznos od 50,00 eura), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje tužiteljice LC, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznos od 250,00 EUR mjesečno od 12. srpnja 2023. do 31. srpnja 2024., kao i da za razdoblje od 01. kolovoza do 31. kolovoza plati iznos od 50,00 EUR i za razdoblje od 01. rujna do 30. rujna 2024. iznos od 50,00 EUR mjesečno, te da od 01. listopada 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinosi novčani iznos od 250,00 EUR mjesečno, do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun tužiteljice LC otvoren kod Zagrebačke banke d.d, IBAN [broj bankovnog računa].

II. Odbija se zahtjev tužiteljice povrh iznosa dosuđenog u točki I izreke do zatraženog iznosa od 300,00 EUR, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv ove presude pod točkom I izreke a u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da mjesečno doprinosi za uzdržavanje tužiteljice za razdoblje od 12. srpnja 2023. pa do 31. srpnja 2024., kao i za razdoblje od 1. listopada 2024. godine plaća preko iznosa od 150,00 eura pa do iznosa od 250,00 eura (iznos od 100,00 eura), te u dijelu u kojem je naloženo da za razdoblje od 1. kolovoza pa do 30. rujna 2024. godine plati mjesečno iznos od 50,00 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao punoljetnog djeteta za uzdržavanje od oca i ovdje tuženika u iznosu od 300,00 EUR mjesečno.

Iz iskaza svjedokinje EC, majke tužiteljice slijedi da je zanimanjem odgajateljica zaposlena u [obrt] u Zagrebu i s osnova radnog odnosa ostvaruje primanja od oko 1.300,00 EUR mjesečno. Stanuje u [adresa], u stanu svojih roditelja za koji režije iznose između 150,00 i 200,00 EUR mjesečno te svaki dan automobilom putuje na posao u Zagreb. Za hranu, higijenu, odjeću potroši između 300,00 do 400,00 EUR mjesečno; ima trošak stambenog kredita koji se odnosi na kuću u [adresa] gdje su do razvoda braka živjeli kao obitelj u iznosu od 111,00 EUR i nenamjenski kredit s mjesečnim anuitetom u iznosu od 339,00 EUR. Uz potrebe koje ima tijekom tjedna u [adresa], LC mjesečno daje 100,00 EUR, a na nju za vikende koje provodi u [adresa] mjesečno potroši još 150,00 EUR, koji se trošak odnosi na hranu, higijenu, pranje rublja koji iz doma donese kući, trošak benzina, izlazaka i slično. Vlasnica je automobila marke Renault Clio, 2014. godište i druge imovine u svojem vlasništvu nema.

Uvidom u pravomoćnu presudu u predmetu P Ob-615/13 od 06. svibnja 2024. utvrđeno je da je majci EC počevši od 01. listopada 2023. pa nadalje naloženo doprinositi za uzdržavanje drugog zajedničkog djeteta rođenog u braku s tuženikom, mlt. ŠC, koja prema sadržaju presude stanuje s ocem i ovdje tuženikom. Iz obrazloženja presude slijedi da je iznos od 170,00 EUR mjesečno, određen sporazumom stranaka.

Kraj činjenice da se tuženik odrekao prava na saslušanje u ovome postupku, njegovo je imovno stanje cijenjeno uvidom u isprave pribavljene primjenom odredbe čl. 313. st. 3. ObZ-a i uvidom u pravomoćno okončani predmet roditeljske skrbi P Ob- 615/23. Iz potonjeg slijedi da je tuženik zanimanjem stručni strojar, koji je dodatno završio kvalifikaciju za pirotehničara u vojsci i potom Policijsku akademiju. Aktualno je zaposlen u MUP-u, Odjel za osiguranje, Služba za zaštitu diplomatskih misija. Vlasnik je osobnog vozila majke Ford Focus, 2008. godište. Iz tužbe i odgovora na tužbu u predmetu P Ob-1014/23, radi bračne stečevine slijedi da je ostao stanovati u kući sagrađenoj na zkč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je njegovo vlasništvo i u koju su tuženik i bivša supruga EC ulagali tijekom trajanja bračne zajednice. Uvidom u potvrdu porezne uprave utvrđeno je da je tuženik u vremenu od siječnja do kolovoza 2023. ostvario dohodak u iznosu od 16.599,00 EUR (s porezom i prirezom od 2.098,85 EUR) odnosno mjesečno prosječno 1.813,00 EUR i neoporezivi primitak od 300,00 EUR (božićnice, naknade za godišnji odmor); a da je od kolovoza 2023. do veljače 2024. ostvario dohodak od 17.118,20 EUR, od čega porez i prirez iznosi 2.324,46 EUR, odnosno prosječno mjesečno 2.113,00 EUR, uz neoporezivi primitak od 400,00 EUR. Prema sadržaju preslika potvrda uz podnesak od 02. siječnja 2024. plaća ratu stambenog kredita za adaptaciju u iznosu od 184,18 EUR mjesečno i gotovinski zajam od 283,00 EUR mjesečno.

Primjenom odredbe čl. 307. st. 1. i. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ-a sud je temeljem iskaza tužiteljice i svjedokinje, kojim je iskazima kao životnim i neposredno uvjerljivim poklonio vjeru, utvrdio da tužiteljica tijekom radnog tjedna stanuje u studentskom domu u Zagrebu za koji je do rujna 2024., plaćala smještaj u iznosu od 40,00 EUR, a od rujna 2024. plaća 45,00 EUR. Vikendima odlazi u kućanstvo majke u [adresa] kamo putuje vlakom cijena kojega u prosjeku u jednom smjeru iznosi 5,00 EUR ([adresa] i [adresa]). Za vožnju od studentskog doma do fakulteta i škola u Zagrebu gdje se održava praksa koristi tramvaj na koji mjesečno potroši oko 10,00 EUR. Nadalje, školarina prema potvrdi o provedenom nalogu za plaćanje iznosi 27,00 EUR; na hranu tijekom tjedna u Zagrebu mjesečno potroši od 50,00 do 100,00 EUR; na odjeću i obuću 30-40,00 EUR; na higijenu (uključujući trošak osobne higijene, kućanskih potrepština koje mora kupovati za studentski dom, vodice za leće i tromjesečni trošak novih leća) oko 78,00 EUR; trošak kopiranja skripti i kupnje materijala potrebnih za nastavni rad je od 50,00 do 100,00 EUR; trošak kava na koje sjedne s obzirom na slobodni prostor između predavanja kada se ona održavaju u raznim školama u Zagrebu je oko 40,00 EUR; trošak izlazaka je 50,00 EUR mjesečno i trošak mobitela u vidu polovice tarife koju plaća majka je 20,00 EUR. Prema iskazu svjedokinje uz navedene troškove i za vrijeme dok tužiteljica boravi vikendima kod kuće se potroši još 150,00 EUR mjesečno (hrana, higijena, rublje koje donese iz Zagreba i pere kod kuće, trošak benzina). Time je sud utvrdio ukupne materijalne potrebe tužiteljice koje se odnose na troškove stanovanja u njihovoj ukupnosti kako su gore opisani, troškove vezane uz studij, putovanje, zdravlje, hranu, odijevanje, socijalnu interakciju iznosom od oko 600,00 EUR. Iz provedenog je dokaznog postupka nadalje utvrđeno da tužiteljica tijekom mjeseca srpnja radi putem Student servisa kada u prosjeku zaradi oko 1.000,00 EUR, a tako je radila i ostvarila prihode tijekom srpnja 2023. i srpnja 2024., koji iznosi čine prihode kojima je tužiteljica dužna sudjelovati u svojem uzdržavanju. Mogućnost punoljetnog djeteta doprinositi svojem uzdržavanju ovisi o izboru obrazovne ustanove i njenom obrazovnom programu te sposobnosti osobe da uredno i redovno izvršava obveze i istovremeno radi. Tužiteljica je u iskazu navela da radi samo tijekom srpnja, koji iskaz sud prihvaća kao životan u odnosu na status tužiteljice kao redovnog studenta usmjerenog prvenstveno obrazovanju, posebice stoga što i sam Zakon o obrazovanju odraslih ("Narodne Novine" broj 144/21.) daje naglasak obrazovanju, a ne i obveznom radu za vrijeme istoga, već to ostavlja na izbor svake osobe.

Nadalje je utvrđeno da tužiteljica ostvaruje prihod od stipendije u iznosu od 200,00 EUR i da druge imovine nema. U iskazu je navela da je do sada primala stipendiju za 2. i 3. godinu fakulteta, time da je prema Upisnom listu od 17. rujna 2024. tužiteljica aktualno, ak. god., 2024./25. upisala prvi puta 4. godinu studija u statusu studenta koji sam plaća studij, a u upisnom listu je kao izvor prihoda studenta tijekom studija naznačena stipendija. Tužiteljica je izvanraspravnim rješenjem od 11. srpnja 2024. pozvana dostaviti dokaz o točnom vremenu primanja stipendije, u odnosu na koje rješenje nije dostavila nikakve dokaze već je podneskom od 17. srpnja 2024. uputila na svoj iskaz od 11. travnja 2024. u kojem je navela da će državnu stipendiju primati još dva mjeseca, odnosno od prosinca 2023. do 30. lipnja. Sud je pozvao tužiteljicu na dostavu dokaza upravo stoga što prema sadržaju čl. 8. Pravilnika o studiranju na preddiplomskim, diplomskim i integriranim studijima Učiteljskog fakulteta u Zagrebu (list 36-60 spisa) akademska godina počinje 01. listopada tekuće i završava 30. rujna sljedeće akademske godine, pa stoga radi utvrđenja na koje se mjesece točno stipendija odnosi i koliki je novčani iznos primila. Cijeneći da pisani dokaz potonjeg nije nešto što tužiteljica ne može dostaviti, sud je primjenom pravila o teretu dokaza iz odredbe čl. čl. 221a ZPP-a izveo zaključak da je iznos stipendije za ak. god. 2023./2024. bio dostatan za cjelokupnu akademsku godinu. Također je cijeneći sadržaj Upisnog lista od 17. rujna 2024. utvrdio i da će tužiteljica primati stipendiju i za ak. godinu 2024./25 u kojem smislu nije prihvaćen njezin iskaz o neizvjesnosti ostvarenja stipendije.

Primjenom odredbe čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je u odnosu na mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja utvrdio da stanuje u vlastitoj nekretnini na adresi prebivališta, da je zanimanjem policijski službenik s mjesečnim primanjima od oko 2.113,00 EUR. Tuženik je dostavio podatak da otplaćuje stambeni kredit za adaptaciju s mjesečnim anuitetom od 184,18 EUR, međutim, nije dokazao da je ista novčana obveza nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, jednako kao niti u odnosu na gotovinski kredit s mjesečnom ratom od 283,00 EUR. Prema sadržaju presude P Ob-615/23 od 06. svibnja 2024. s tuženikom stanuje drugo zajedničko dijete rođeno u braku tuženika i EC, mlt. ŠC u odnosu na koju majka počevši od 01. listopada 2023. doprinosi uzdržavanju iznosom od 170,00 EUR. U ovom postupku je tužiteljica u svom iskazu od 17. rujna 2024. navela da se sa sestrom druži i da joj se sama pohvalila da na tjednoj razini dobiva džeparac od 20,00 do 30,00 EUR te da je nedavno dobila novi Iphone, kao i da vidi da ima novu odjeću.

Cijeneći stoga ukupno utvrđene potrebe tužiteljice i njezine prihode od rada tijekom mjeseca srpnja od oko 1.000,00 EUR, što prosječno čini oko 83,00 EUR mjesečno za godišnji period, te prihod od stipendije od 200,00 EUR, te gore utvrđene mogućnosti tuženika, sud je ocijenio da tuženik s obzirom na od suda utvrđeno njegovo imovno stanje, a kraj činjenice da je sudu uskratio svoj iskaz, ima dostatna primanja da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi iznosom od 250,00 EUR mjesečno, kojim se iznosom neće dovesti u lošu financijsku i egzistencijalnu situaciju, dok će majka tužiteljice doprinositi preostali iznos utvrđenih potreba tužiteljice i istoj se sukladno odredbi čl. 316. st. 2. ObZ-a u iznos uzdržavanja uračunavaju i troškovi stanovanja tijekom boravka u kućanstvu majke."

5. Ukoliko se žalbeni navodi pod točkom 4. žalbe tuženika svode na to da nisu ispunjeni uvjeti da se tuženiku naloži uzdržavanje sukladno odredbi čl. 290. st. 1. OBZ, valja reći da po toj odredbi roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26. godine života djeteta.

6. Prije svega, treba reći, da je tuženik na ročištu održanom dana 26. svibnja 2024. godine učinio neprijepornim da se tužiteljica "uredno i redovito školuje" a vezano uz navode žalbe a vezano uz upisni list koji je tužiteljica predala na ročištu održanom dana 17. rujna 2024. godine uz napomenu da nema dokaze o urednom ispunjavanju obveze jer još nisu započela predavanja i ispiti u akademskoj godini, iz tog upisnog lista, koji je snabdjeven žigom Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proizlazi da je tužiteljica upisala 4. godinu studija prvi put te da se radi o redovnom studentu koji sam plaća studij, pa ukoliko se taj upisni list dovede u vezu s ostalim po tužiteljici priloženim dokazima, a to je, podatak koji je dostavio Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (list 72 spisa) da je tužiteljica upisana kao redovna studentica, te da je u akademskoj godini 2023/2024 upisala 3. godinu studija s tim da je u 2022. i 2023. godini ispunila sve svoje studentske obveze, kao i potvrdu istog fakulteta (list 33 spisa), iz koje proizlazi da se tužiteljica upisala na Učiteljski fakultet akademske godine 2021/2022 godine, onda je jedino za zaključiti da su ispunjeni uvjeti iz čl. 290. st. 1. OBZ, da je tuženik kao roditelj dužan uzdržavati tužiteljicu kao punoljetno dijete.

7. Vezano uz pozivanje tuženika na odredbu čl. 290. st. 5. OBZ prema kojoj roditelji djeteta iz st. 1. tog članka imaju pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju, odnosno zaposlenju, valja reći da iz stanja spisa nigdje ne proizlazi da je tuženik takav podatak tražio bilo od koga, pa niti od tužiteljice, a što je očito posljedica, a što među strankama nije prijeporno, poremećenih odnosa između njih, a činjenica koja se ističe u žalbi, a to je da tužiteljica nije obavijestila tuženika da redovito i uredno ispunjava svoje obveze, valja reći da nigdje u OBZ nisu propisane posljedice zbog toga što tako nije učinjeno od strane tužiteljice……..

TU IMATE STANKU U DIKTIRANJU

…. uz napomenu da tužiteljica traži uzdržavanje od podnošenja tužbe te je upravo dostavom tužbe na odgovor tuženik upoznat s okolnostima o kojima ovisi njegova obveza uzdržavanja.

8. Odgovaraju navodi žalbe da je po odredbi čl. 291. st. 2. OBZ punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenog za svaku školsku godinu, odnosno akademsku godinu te obzirom da je tužba podnesena 12. srpnja 2023. godine to znači da je tužiteljica trebala tuženika obavijestiti o tome najkasnije do 1. studenog 2022. godine obzirom da je tada upisana u akademsku godinu 2022/2023 godinu, ali također valja reći da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik s mjesecom srpnjem 2023. godine prestao davati uzdržavanje tužiteljici i to ne iz razloga što nije imao saznanja da se ista redovno školuje nego iz razloga poremećenih odnosa pa utoliko time što je tužiteljica eventualno i povrijedila odredbu čl. 291. st. 2. OBZ ne utječe na obvezu tuženika i početak tijeka te obveze.

9. Pravilno je prvostupanjski sud kao ukupni iznos troškova potrebnih za uzdržavanje tužiteljice kao punoljetne osobe utvrdio iznos od 600,00 eura uzimajući u obzir sve njezine troškove vezane uz školovanje (stanovanje u studentskom domu, troškove hranjenja, oblačenja, higijenske potrebe i sve druge potrebe koje su imanentne i razumne osobama te životne dobi, a na navode žalbe tuženika treba reći da je trošak printanja obveznog materijala potrebnog za studij svakako manji nego što je to kupnja gotovih skripti ili knjiga, kao što treba reći da tužiteljica ne može a i ne treba biti asocijalno biće, dakle, osoba koja ne izlazi s kolegama i prijateljima i pritom ima minimalne troškove vezano uz ono što se konzumira.

10. Odgovara da po odredbi čl. 291. st. 1. OBZ dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje, s time da se pod tim prihodima podrazumijeva i stipendija za školovanje koju prima dijete, a u ovom slučaju se radi o tzv. državnoj stipendiji (vidi presudu ovog suda Gž Ob-636/2021 od 14. lipnja 2021. godine).

11. Tužiteljica navodi da njezina stipendija iznosi 200,00 eura za akademsku godinu 2023/2024 s tim da je prvostupanjski sud utvrdio da će ona istu primati i za akademsku godinu 2024/2025.

12. Prema Pravilniku o uvjetima i način u ostvarivanja prava na državnu stipendiju na temelju socio-ekonomskog statusa (Narodne novine broj 114/23 i 111/24) stipendija iznosi mjesečno 200,00 eura i prima se kroz razdoblje od 9 mjeseci, pa dakle, ukoliko se uzme ukupni iznos potreban za uzdržavanje tužiteljice u mjesečnom iznosu od 600,00 eura te pomnoži s 12 mjeseci u godini, to onda čini godišnji iznos od 7.200,00 eura, a ako se od tog iznosa odbije iznos 1.800,00 eura koji na godišnjoj razini prima tužiteljica na ime stipendije (9 mjeseci x 200,00 eura) te ako se od toga oduzme i iznos od 996,00 eura na temelju činjenice što tužiteljica tijekom mjeseca srpnja ostvaruje prihod od 1.000,00 eura radom preko studentskog centra, a što onda prosječno čini 83,00 eura (12 mjeseci x 83,00 eura = 996,00 eura) to onda čini prosječne mjesečne potrebe tužiteljice u iznosu od 387,00 eura koje trebaju plaćati njezini roditelji za njezino uzdržavanje.

13. Uvažavajući mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice od tako utvrđenih prosječnih mjesečnih potreba za uzdržavanje tužiteljice, sud je imao u vidu, uvažavajući činjenicu da sestra tužiteljice stanuje s tuženikom, ali da majka doprinosi mjesečno iznos od 170,00 eura, zatim uvažavajući kreditne obveze koje imaju oba roditelja, a i uvažavajući da je mjesečna plaća tuženika za oko 800,00 eura veća od plaće majke tužiteljice, onda po mišljenju ovog suda, a da pritom ne bude ugrožena egzistencija tuženika, tuženik je u mogućnosti plaćati mjesečno za uzdržavanje tužiteljice iznos od 200,00 eura, pri čemu, a uzimajući u obzir poremećene odnose između tuženika i tužiteljice, to će biti očito jedini doprinos za njezino uzdržavanje, dok će preostali iznos potreban za uzdržavanje tužiteljice doprinositi majka, dok je žalba tuženika uvažena u cijelosti glede obveze plaćanja mjesečnog iznosa od 50,00 eura mjesečno za 8. i 9. mjesec obzirom da prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik je za te mjesece platio mjesečno iznos od 200,00 eura.

14. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. u vezi čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).

15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 3. ZPP (točka III).

U Zagrebu, 10. prosinca 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić