Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-757/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&partneri, Split, protiv tuženika OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Milić, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-440/2019-35 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-440/2019-35 od 8. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 17.917,58 EUR/135.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 21. studenog 2016. do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana presuđenja pa do isplate."(točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 3.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. (točka II. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu presudu ukinuti, i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) uzrokovane štetnim događajem koji se dogodio 21. studenog 2016. na gradilištu u mjestu [adresa].
5. U postupku koji je prethodio žalbi bila je sporna pasivna legitimacija tuženika s obzirom na tvrdnje tuženika da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio poslodavac tužitelja niti je bio izvođač radova na gradilištu u mjestu [adresa] na kojem se tužitelj prilikom izvođenja radova ozlijedio.
6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:
- da je tužitelj 21. studenoga 2016., radio na gradilištu u mjestu [adresa], kojom prilikom se ozlijedio;
- da tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja (ozljeđivanja) nije imao zaključen ugovor o radu za radno mjesto pomoćnog radnika u građevinarstvu kod tvrtke Eksponat d.o.o. (čiji je zastupnik bio tuženik);
- da iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. siječnja 2015. proizlazi da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s trgovačkim društvom Eksponat d.o.o. čiji je zastupnik OG i to za radno mjesto pomoćnog radnika u građevinarstvu (ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19. siječnja 2015.godine (list 20 spisa);
- da iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25.1.2016. (list 21 spisa), proizlazi da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu s trgovačkim društvom Eksponat d.o.o. čiji je zastupnik OG za radno mjesto pomoćnog radnika u građevinarstvu, da je tužitelj ujedno imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s trgovačkim društvom Eksponat d.o.o.za radno mjesto pomoćnog radnika u građevinarstvu 16. siječnja 2017.godine (list 22 spisa);
- da je iz pregledanog izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 23 spisa) utvrđeno da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u periodu od 20. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017.
- da iz potvrde trgovačkog društva Eres d.o.o. (list 28 spisa) proizlazi da je tužitelj bio 2017. i 2018. na operaciji i liječenju u St. Peterburgu u institutu Mikrokirurgija oka dr. Fjodorov, te da mu je sve troškove putovanja (s vodičem i prevoditeljem), smještaja u apartmanu, dijagnostike s konzilijem i dvije operacije, te postoperativna liječenja i sve kontrolne preglede u iznosu od cca 60.000,00 kuna podmirio OG, tuženik u ovom postupku;
- da iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Split od 29.10.2019. (list 31 spisa) proizlazi da se tužitelj u vrijeme kad mu se dogodila ozljeda (21. studenoga 2016.) vodio u evidenciji kao nezaposlena osoba u cijelom razdoblju od 9.11.2016. do 15.1.2017., te da je primio novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u iznosu od 5.008,06 kuna;
- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 34 spisa) proizlazi da je trgovačko društvo Eksponat d.o.o. između ostalog registrirano i za poslove građenja;
- da iz potvrde HZMO (list 37-39 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik tvrtke Eksponat d.o.o. od 19.1.2015.do 5.5.2015., od 25.1.2016. do 14.6.2016., te od 16.1.2017. do 7.1.2019., iz čega proizlazi da tužitelj nije bio zaposlenik tvrtke Eksponat d.o.o. u vrijeme predmetnog štetnog događaja 21. studenoga 2016.
7. Na temelju navedenih utvrđenja te ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja je zaključio kako je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja - izvođenja građevinskih radova na kući u [adresa] ( 21. studenoga 2016.), kojom je prilikom ozlijedio oko (u jednom je trenutku zamahnuo čekićem tako da je otpao dio čekića i pogodio ga u oko) bio nezaposlena osoba i da je kao nezaposlena osoba primio novčanu naknadu (evidencija HZZO, iskaz svjedokinje FG, tužiteljeve majke, iskaz tuženika), dakle da u sporno vrijeme nije bio zaposlenik trgovačkog društva Eksponat d.o.o., pa je slijedom navedenog, ocijenio kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, br.93/2014- dalje: ZR) budući da tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja nije bio u radnom odnosu, pa tako niti kod tuženika (iskazi tužitelja i svjedokinje FG).
7.1. Sud prvog stupnja je također, odgovornost za štetu u konkretnom slučaju prosuđivao i po odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 148/2008., 126/2021., 78/2015. – dalje: ZOO), kojima je uređena odgovornost za štetu nastalu u vezi opasne djelatnosti (članak 1063. i članak 1064. ZOO).
7.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je ocijenio kako bi za predmetnu štetu tužitelju bio odgovoran izvođač radova koji se bavio djelatnošću uslijed koje je došlo do štetnog događaja.
7.3. Polazeći od utvrđenja da tužitelj nije bio u nikakvom poslovnom, odnosno ugovornom odnosu s tuženikom budući da s njim nije imao zaključen ugovor o djelu (iskaz tužiteljeve majke, svjedokinje FG), već da je tuženik angažirao tužitelja da za njegovo trgovačko društvo izvede određene radove na predmetnom gradilištu, a na kojem je izvođač radova bilo trgovačko društvo Eksponat d.o.o. (čiji je direktor bio tuženik), a ne tuženik (iskaz vlasnice kuće koja je angažirala trgovačko društvo Eksponat d.o.o. za izvođenje predmetnih radova na njezinoj kući u mjestu [adresa], svjedokinje LG), da su radovi na kući započeli u listopadu 2016., a završili 2017, da je nabavu materijala za izvođenje radova na kući vršilo trgovačko društvo Eksponat d.o.o, koje je izradilo troškovnik, izdalo račun za izvedene radove, a da su za predmetne radove angažirani voditelj građevinskih radova, projektant, statičar i nadzorni inženjer, dok je tužitelj bio angažiran kao jedan od (pomoćnih) radnika na navedenom gradilištu, sud prvog stupnja je zaključio kako tuženik kao fizička osoba s kojom tužitelj nije bio u ugovornom odnosu vezano za izvođenje predmetnih radova, ne odgovara tužitelju za nastalu štetu niti po pravilima odštetne odgovornosti u smislu odredaba članaka 1063. i 1064. ZOO.
7.4. Slijedom prethodno izloženog, sud prvog stupnja je zaključio kako je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, budući da tuženik nije bio niti poslodavac niti izvođač radova na predmetnom gradilištu na kojem je 21. studenoga 2016. ozlijeđen tužitelj (već da je pasivno legitimirano trgovačko društvo Eksponat d.o.o.), zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovan.
8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.
8.1. Jednako tako, utvrđeno je da nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
8.2. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima i postupio kada je ocijenio sve izvedene materijalne i personalne dokaze i to, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavkom 1. u vezi s člankom 8. ZPP, na koju povredu upire žalitelj u žalbi.
8.3. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te je posebno, jasno i iscrpno naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se iscrpno i detaljno izjasnio o osnovanosti tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije. Slijedom navedenog, nije počinjena niti bitna povreda odredaba članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 5. ZPP, na koju određeno upire žalitelj u žalbi.
9. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve pravno relevantne činjenice potrebne za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke tako da suprotno žalbenim navodima, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 355. ZPP.
10. Sud prvog stupnja je također na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba članka 111. ZR te članka 1063. i članka 1064. ZOO, kada je odbio tužbeni zahtjev radi naknade štete, pravilno ocijenivši prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika osnovanim.
10.1.Svoj zaključak o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika sud prvog stupnja iscrpno je i valjano obrazložio, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja što žalbenim navodima, kojima se ponavljaju tvrdnje iznesene u tužbi i tijekom postupka, nije dovedeno u pitanje.
10.2. Naime, suprotno žalbenim navodima u postupku je pravilno utvrđeno kako tuženik kao fizička osoba nije bio poslodavac tužitelja pa s te pravne osnove ne odgovara za štetu koju je tužitelje pretrpio, nit je u postupku dokazano da je s njim kao fizičkom osobom sklopio usmeni ugovor o radu, niti je tužitelj s tuženikom kao fizičkom osobom sklopio ugovor o djelu (za izvođenje pomoćnih građevinskih radova na predmetnom gradilištu), niti je tuženik kao fizička osoba bio izvođač radova na predmetnom gradilištu već je to bilo trgovačko društvo Eksponat d.o.o. čiji je jedini osnivač i direktor tuženik, zbog čega je pravilno ocijenjen osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. Okolnost što je tuženik snosio troškove liječenja tužitelja (što nije sporno), nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
11. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, a radnje koje su priznate (ročišta) bila su potrebna za vođenje ovog postupka.
11.1. Neosnovano je pozivanje tužitelja na presudu Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske budući da se u konkretnom slučaju ne radi o istoj niti sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U konkretnom je slučaju riječ o sporu fizičkih osoba koje zastupaju punomoćnici odvjetnici, u kojem je tuženik koji je već u odgovoru na tužbu osporio svoju pasivnu legitimaciju te posljedično tome svoju odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, uspio u cijelosti, jer je sud prvog stupnja njegov prigovor pravilno ocijenio osnovanim. Stoga se žalbeni navodi tužitelja, a imajući u vidu da je sud prvog stupnja priznao samo potrebne troškove (samo ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari odnosno na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima) i čiju je visinu pravilno utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ne mogu prihvatiti kao osnovani.
12. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).
U Zagrebu 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
