Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-967/2024-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva ČAVIĆ I PARTNERI d. o. o. Zgareb, Ulica grada Vukovara 269d, protiv prvo ovršenice MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugovršenika ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva 8, radi naplate novčane tražbine. odlučujući o žalbi prvo i drugoovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Ovr-107/2023-4 od 22. veljače 2023. godine, dana 10. prosinca 2024. godine
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugoovršenika izjavljena izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. do 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) te se u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Ovr-107/2023-4 od 22. veljače 2023. godine.
Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.
2. Protiv ovog rješenja žale se prvo i drugoovršenici (dalje ovršenici), i to kako proizlazi iz navoda žalbe, iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. te 7. do 9. OZ s prijedlogom da se ovrha obustavi uz naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode da ovršna isprava – ugovor o kreditu sadrži nepoštene i ništetne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula u CHF valuti pri čemu se žalitelj pritom poziva na presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a koja se odnosi i na razdoblje kada je sklopljen ugovor o kreditu (2006. godine), treba reći da je sud u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane OZ. Prema odredbama važećeg OZ nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nepoštenosti kako je to navedeno u odluci Suda Europske unije u predmetu C-421/14, pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao ni opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.
5. Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi ovršenika ne uputi ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je to propisano čl. 52. st. 3. OZ te da žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave – ugovora o kreditu ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.
6. Pritom, također treba reći, a kako to proizlazi iz navoda samih ovršenika kao i priložene tužbe, tuženi su već pokrenuli postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu i povrata iznosa koje je ovdje ovrhovoditelj stekao na temelju tako ništetnih odredbi do trenutka raskida ugovora. Valja reći da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud svojim zaključkom od 4. travnja 2023. godine je uputio ovršenike da u roku od 15 dana pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7. Odgovara da u izreci tog zaključka nije navedeno iz kojih žalbenih razloga, s tim da jedino je iz obrazloženja razvidno da je to učinjeno iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. do toč. 11. OZ, pri čemu treba reći da iako ovršenici tim rješenjem nisu izričito upućeni da pokrenu parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako bi se utvrdilo jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovršenici u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovlašteni su isticati takve prigovore, a takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-861/2022-2 od 5. listopada 2022. godine (uz, a ono što je prethodno napomenuto, a to je i da su tužitelji samoinicijativno prije donošenja citiranoga zaključka pokrenuli postupak protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu).
8. Dakle, iako ovršenici citiranim zaključkom nisu izričito upućeni da pokrenu parnični postupak radi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.
OZ, ali tvrde da
ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, prema shvaćanju ovoga suda proizlazi da se to odnosi na utvrđivanje činjenice jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.
9. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je, a jer ovršenici nisu ispunjavali svoje obaveze, ugovor o kreditu otkazan – raskinut.
10. Iz spisu priležećeg ugovora o kreditu i njegovog aneksa jasno proizlazi da ugovor ima snagu javnobilježničke isprave te da su pristale da u slučaju provođenja ovršnog postupka pokrenutog od strane banke, javnobilježnička isprava koja će sadržavati izjavu vjerovnika o otkazu ugovora radi neispunjenja ugovornih obveza od strane korisnika kredita i potvrdu javnog bilježnika o uvidu u izvode iz poslovnih knjiga banke, predstavljati valjanu javnu ispravu prema čl. 54. st. 4. Zakona o javnom bilježništvu kojim se dokazuje da je ispunjen uvjet za otkaz ugovora te da je protekao rok za ispunjenje ugovornih obveza korisnika kredita kao što je ugovoreno da korisnik kredita pristaje da banka, u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po ugovoru može provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na svim njegovim računima, te na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima.
11. Dakle, navedeni solemnizirani ugovor o kreditu predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ koja je snabdjevena potvrdom ovršnosti, pri čemu žalitelji neosnovano smatraju da nakon otkaza ugovora ovrhovoditelj može tražiti ovrhu samo u odnosu na nepodmirene mjesečne anuitete i to sve do trenutka kada je ugovor otkazan, odnosno dok nije raskinut, jer kako to proizlazi već iz samog sadržaja ugovora o kreditu ovršna klauzula odnosi se na dospjelost bilo koje obveze a također iz ugovora o kreditu proizlazi da banka ima pravo otkazati ugovor o kreditu i učiniti dospjelim cjelokupnu tražbinu, te zahtijevati naplatu kredita zajedno s dospjelim kamatama i drugim tražbinama i prije roka koji je ugovorom određen za njegovo dospijeće.
12. Odgovara da odredbom čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveza na naknadu štete, međutim, to se odnosi na one obveze kako su određene ugovorom o kreditu koji je sada raskinut.
13. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je prijedlog za ovrhu trebao biti upućen javnom bilježniku a ne sudu, jer, a kao što je to prethodno navedeno, radi se o ovršnoj ispravi koja je stekla svojstvo ovršnosti.
14. Žalbeni navodi koji se odnose na to da postoji i drugi ovršni postupak od strane ovrhovoditelja prema prvoovršenici temeljem istog ugovora o kreditu a kojega je predmet nekretnina, takvi žalbeni navodi koji se odnose na drugi ovršni postupak nisu pravno odlučni za ovaj postupak, pri čemu samo treba reći da nema zapreke da se za istu tražbinu vodi ovrha na različitim sredstvima i na različitim predmetima.
15. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da postoje okolnosti i razlozi na koje u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ pazi po službenoj dužnosti, nije našao da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kao što nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci (točka I).
16. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ (točka II).
U Zagrebu, 10. prosinca 2024. godine
Sudac:
Marijan Vugić
