Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-705/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-467/2022-22 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- P- 467/2022-22 od 9. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.
II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-467/2022-22 od 9. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke za parnični trošak tužiteljice JE sa kojim nije uspjela u svoti od 807,94 eura i sudi:
Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici JE daljnji trošak parničnog postupka u svoti od 807,94 eura, sa kamatama tekućim od 10. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koju u ostalim odnosima određuje odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 - dalje ZOO), u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici JE trošak žalbe u svoti od 274,19 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita], kreditna partija 7103792230 od 31. kolovoza 2007. solemniziran od strane javne bilježnice Renate Kutija Kušpilić pod poslovnim brojem OU-22983/2007 od 31. kolovoza 2007. sklopljen između tužiteljice JE i tuženika Zagrebačka banka d.d. koji glasi u čl. 6. „u kunskoj protuvrijednosti…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici JE isplati iznos od 3.979,50 eur1/29.983,38 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:
- 2,39 eur/18,03 kn od 16. siječnja 2008.,
- 1,56 eur/11,76 kn od 16. veljače 2008.,
- 6,44 eur/48,54 kn od 16. ožujka 2008.,
- 5,39 eur/40,59 kn od 16. travnja 2008.,
- 1,67 eur/12,60 kn od 16. lipnja 2008.,
- 6,24 eur/47,02 kn od 16. listopada 2008.,
- 10,36 eur/78,06 kn od 16. studenog 2008.,
- 4,51 eur/33,95 kn od 16. prosinca 2008.,
- 20,30 eur/152,95 kn od 16. siječnja 2009.,
- 20,46 eur/154,19 kn od 16. veljače 2009.,
- 15,16 eur/114,22 kn od 16. ožujka 2009.,
- 16,38 eur/123,39 kn od 16. travnja 2009.,
- 16,62 eur/125,21 kn od 16. svibnja 2009.,
- 14,52 eur/109,43 kn od 16. lipnja 2009.,
- 14,89 eur/112,18 kn od 16. srpnja 2009.,
- 13,49 eur/101,63 kn od 16. kolovoza 2009.,
- 15,77 eur/118,80 kn od 16. rujna 2009.,
- 13,24 eur/99,72 kn od 16. listopada 2009.,
- 14,87 eur/112,05 kn od 16. studenog 2009.,
- 14,61 eur/110,08 kn od 16. prosinca 2009.,
- 19,03 eur/143,36 kn od 16. siječnja 2010.,
- 21,86 eur/164,73 kn od 16. veljače 2010.,
- 21,25 eur/ 160,10 kn od 16. ožujka 2010.,
- 24,07 eur/181,33 kn od 16. travnja 2010.,
- 29,23 eur/220,23 kn od 16. svibnja 2010.,
- 30,34 eur/228,57 kn od 16. lipnja 2010.,
- 36,41 eur/274,30 kn od 16. srpnja 2010.,
- 36,20 eur/272,76 kn od 16. kolovoza 2010.,
- 48,78 eur/367,55 kn od 16. rujna 2010.,
- 41,45 eur/312,33 kn od 16. listopada 2010.,
- 43,15 eur/325,10 kn od 16. studenog 2010.,
- 51,11 eur/385,07 kn od 16. prosinca 2010.,
- 51,82 eur/390,42 kn od 16. siječnja 2011.,
- 48,99 eur/369,08 kn od 16. veljače 2011.,
- 50,70 eur/382,00 kn od 16. ožujka 2011.,
- 50,79 eur/382,68 kn od 16. travnja 2011.,
- 56,02 eur/422,09 kn od 16. svibnja 2011.,
- 67,14 eur/505,85 kn od 16. lipnja 2011.,
- 79,79 eur/601,17 kn od 16. srpnja 2011.,
- 93,60 eur/705,20 kn od 16. kolovoza 2011.,
- 71,79 eur/540,93 kn od 16. rujna 2011.,
- 64,46 eur/485,67 kn od 16. listopada 2011.,
- 64,95 eur/489,36 kn od 16. studenog 2011.,
- 65,96 eur/496,99 kn od 16. prosinca 2011.,
- 72,29 eur/544,67 kn od 16. siječnja 2012.
- 74,19 eur/559,02 kn od 16. veljače 2012.,
- 72,12 eur/543,39 kn od 16. ožujka 2012.,
- 71,81 eur/541,04 kn od 16. travnja 2012.,
- 72,86 eur/548,95 kn od 16. svibnja 2012.,
- 74,68 eur/562,71 kn od 16. lipnja 2012.,
- 72,41 eur/545,54 kn od 16. srpnja 2012.,
- 71,78 eur/540,81 kn od 16. kolovoza 2012.,
- 66,19 eur/498,70 kn od 16. rujna 2012.,
- 71,01 eur/535,00 kn od 16. listopada 2012.,
- 73,25 eur/551,90 kn od 16. studenog 2012.,
- 71,76 eur/540,67 kn od 16. prosinca 2012.,
- 67,52 eur/508,76 kn od 17. siječnja 2013.,
- 69,36 eur/522,56 kn od 16. veljače 2013.,
- 68,72 eur/517,77 kn od 16. ožujka 2013.,
- 73,17 eur/551,29 kn od 16. travnja 2013.,
- 66,66 eur/502,28 kn od 15. lipnja 2013.,
- 66,66 eur/502,28 kn od 15. lipnja 2013.,
- 66,19 eur/498,72 kn od 16. srpnja 2013.,
- 65,52 eur/493,66 kn od 16. kolovoza 2013.,
- 67,91 eur/511,70 kn od 16. rujna 2013.,
- 69,46 eur/523,38 kn od 16. listopada 2013.,
- 70,22 eur/529,08 kn od 16. studenog 2013.,
- 72,92 eur/549,40 kn od 16. prosinca 2013.,
- 70,20 eur/528,89 kn od 16. siječnja 2014.,
- 73,54 eur/554,05 kn od 16. veljače 2014.,
- 75,22 eur/566,73 kn od 16. ožujka 2014.,
- 73,75 eur/555,68 kn od 16. travnja 2014.,
- 71,65 eur/539,84 kn od 16. svibnja 2014.,
- 72,10 eur/543,26 kn od 16. lipnja 2014.,
- 73,60 eur/554,57 kn od 16. srpnja 2014.,
- 74,80 eur/563,59 kn od 16. kolovoza 2014.,
- 75,11 eur/565,90 kn od 16. rujna 2014.,
- 76,39 eur/575,58 kn od 16. listopada 2014.,
- 78,24 eur/589,47 kn od 16. studenog 2014. te na iznos od
- 78,48 eur/591,27 kn od 16. prosinca 2014., te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.149,28 eur1/8.659,25 kn zajedno sa zateznom kamatom od 9. ožujka 2023. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 935,31 eur1/7.047,06 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, sve zatraženo s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica u dijelu pod točkom II. izreke za parnični trošak sa kojim nije uspjela i predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu parničnog troška.
2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska odluka jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 23. siječnja 2023. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] kojega je nesporno zaključila kao korisnica kredita 31. kolovoza 2007. sa tuženikom kao kreditorom (dalje: Ugovor o kreditu) a gdje je ugovorena isplata u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, jer se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pregovaralo kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju označene ništetne ugovorne odredbe.
7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev prethodno utvrđujući nespornim sadržaj Ugovora o kreditu, upućujući na sadržaj odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti ovog dijela ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi i razliku svota koje je tužiteljica preplatila prema otplatnom planu tuženika po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita za sve anuitete a u odnosu na tečaj koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.
8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
11. Saslušanjem tužiteljice je na ročištu održanom 23. siječnja 2023. utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila koje joj je potrebno za osobne potrebe a nikada nije bila vlasnica obrta, niti trgovačkog društva i nitko ju nije upozorio da bi rata kredita mogla rasti, niti je mogla pregovarati o uvjetima ugovora dok tuženik nije, radi utvrđenja ove činjenice predložio dokaze pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo kao i da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak gdje će se utvrditi je li tužiteljica bila odgovarajuće informirana glede valute obveze te da se sud nije osvrnuo na dokumentaciju i materijale dostavljene po tuženiku.
12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. podtočka 9. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje automobila za osobne potrebe te da nema obrt a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužiteljici.
13. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama ZZP.
14. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužiteljice na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP.
15. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
16. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova, te u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
17. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.
18. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
19. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 26. siječnja 2022. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena valutna klauzula, nastupila 14. lipnja 2018., imajući na umu da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u ovom postupku se primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO pa je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog u ispunjenju predmetne ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijeta u roku iz odredbe čl. 225. ZOO. 20. I naposlijetku, Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" br.: 53/20 i 83/20) propisuje posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima zbog čega označeni prigovor tuženika koji je podnijet u parnici, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
21. S obzirom na to da su u nalazu knjigovodstvenog vještaka, koji je izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, utvrđene ukupno više plaćene svote zbog promjene tečaja CHF, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva te je slijedom svega iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.
22. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. S obzirom na izmjenu sudske prakse Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. (Zaključak iz točke 4.), uslijed koje tužiteljica nije uspjela s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu svota preplaćenih zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nametanje plaćanja sudskih troškova nastalih uslijed djelomičnog neuspjeha za tužiteljicu bi predstavljao prekomjeran teret odnosno, nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka te može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) a tužiteljica iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh u parnici (primjerice, Europski sud za ljudska prava u predmetu J i Bešlić protiv Hrvatske).
23. Tako prvostupanjska odluka o naknadi troškova parničnog postupka predstavlja ograničenje odnosno, miješanje u konvencijska prava te se u ovom slučaju radi o opravdanom razlogu uslijed kojega tužiteljica nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh s obzirom na izmjenu sudske prakse.
24. Kako je prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno, sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela Županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela odnosno, suda treba zaključiti kako ne postoje razlozi na obvezivanje tužiteljice naknaditi troškove suprotnoj strani.
25. Slijedom iznijetog pobijani dio prvostupanjske odluke predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, niti postoje drugi važni razlozi koji se mogu pripisati tužiteljici za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva pa su žalbeni razlozi tužiteljice osnovani.
26. Budući da je prvostupanjski sud pravilno obredio ukupni trošak za poduzete radnje tužiteljice zastupane po odvjetniku u svoti od 1.194,00 eura, troška poreza od 298,50 eura te troška pristojbe na tužbu i presudu odnosno, ukupno 1.626,55 eura, uz trošak vještačenja od 238,90 eura, tužiteljici bi osnovano trebao biti obređen trošak od 1.965,45 eura ili daljnjih 816,17 eura.
27. Tužiteljica je žalbom tražila za troškove postupka daljnji trošak od 807,94 eura a kojim zahtjevom je sud vezan pa je trebalo za označenu svotu, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti njezinu žalbu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke, za parnični trošak sa kojim nije uspjela.
28. Tužiteljici je nadalje priznat trošak sastava žalbe po Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) i trošak poreza od 46,66 eura kao i trošak plaćene sudske pristojbe od 39,82 eura ili ukupno 274,19 eura (čl. 166. st. 2. ZPP).
U Zagrebu, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
.
