Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2617/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja PN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajko, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Privredne banke Zagreb, d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Željki Lisec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući, o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-161/2022-19 od 5. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-161/2022-19 od 5. travnja 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu br. 9012561586, sklopljenog dana 04. lipnja 2007.g., solemniziranog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka dana 12. lipnja 2007.g. pod brojem OV-8200/2007, a koji glasi: „Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila…..“ te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7.2. Ugovora o kreditu br. 9012561586, sklopljenog dana 04. lipnja 2007.g., solemniziranog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka dana 12. lipnja 2007.g. pod brojem OV-8200/2007,, a koja glasi: „Kredit u iznosu od 26.047,03 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora“, te ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.813,90 eura1/36.270,34 kn (slovima:četriritisućeosa- mstotrinaesteuraidevedesetcenti/tridesetšesttisućadvjestosedamdesetkunaitridesetče tirilipe) na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 01. prosinca 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena sve u roku 15 dana, i to na:

- iznos od 7,04 kn/ 0,93 eura počev od 01.08.2007.g. pa do isplate

- iznos od 15,77 kn/ 2,09 eura počev od 01.09.2007.g. pa do isplate

- iznos od 44,61 kn/ 5,92 eura počev od 01.03.2008.g. pa do isplate

- iznos od 80,37 kn/ 10,67 eura počev od 01.04.2008.g. pa do isplate

- iznos od 28,83 kn/ 3,83 eura počev od 01.05.2008.g. pa do isplate

- iznos od 17,47 kn/ 2,32 eura počev od 01.06.2008.g. pa do isplate

- iznos od 34,28 kn/ 4,55 eura počev od 01.07.2008.g. pa do isplate

- iznos od 0,89 kn/ 0,12 eura počev od 01.08.2008.g. pa do isplate

- iznos od 2,78 kn/ 0,37 eura počev od 01.09.2008.g. pa do isplate

- iznos od 22,48 kn/ 2,98 eura počev od 01.10.2008.g. pa do isplate

- iznos od 187,64 kn/ 24,90 eura počev od 01.11.2008.g. pa do isplate

- iznos od 76,26 kn/ 10,12 eura počev od 01.12.2008.g. pa do isplate

- iznos od 195,14 kn/ 25,90 eura počev od 01.01.2009.g. pa do isplate

- iznos od 213,31 kn/ 28,31 eura počev od 01.02.2009.g. pa do isplate

- iznos od 221,28 kn/ 29,37 eura počev od 01.03.2009.g. pa do isplate

- iznos od 196,24 kn/ 26,05 eura počev od 01.04.2009.g. pa do isplate

- iznos od 200,22 kn/ 26,57 eura počev od 01.05.2009.g. pa do isplate

- iznos od 167,59 kn/ 22,24 eura počev od 01.06.2009.g. pa do isplate

- iznos od 139,75 kn/ 18,55 eura počev od 01.07.2009.g. pa do isplate

- iznos od 145,99 kn/ 19,38 eura počev od 01.08.2009.g. pa do isplate

- iznos od 162,02 kn/ 21,50 eura počev od 01.09.2008.g. pa do isplate

- iznos od 160,23 kn/ 21,27 eura počev od 01.10.2009.g. pa do isplate

- iznos od 144,92 kn/ 19,23 eura počev od 01.11.2009.g. pa do isplate

- iznos od 173,56 kn/ 23,04 eura počev od 01.12.2009.g. pa do isplate

- iznos od 194,46 kn/ 25,81 eura počev od 01.01.2010.g. pa do isplate

- iznos od 228,07 kn/ 30,27 eura počev od 01.02.2010.g. pa do isplate

– iznos od 219,31 kn/ 29,11 eura počev od 01.03.2010.g. pa do isplate

- iznos od 262,71 kn/ 34,87 eura počev od 01.04.2010.g. pa do isplate

- iznos od 253,22 kn/ 33,61 eura počev od 01.05.2010.g. pa do isplate

- iznos od 273,02 kn/ 36,24 eura počev od 01.06.2010.g. pa do isplate

- iznos od 404,39 kn/ 53,67 eura počev od 01.07.2010.g. pa do isplate

- iznos od 376,32 kn/ 49,95 eura počev od 01.08.2010.g. pa do isplate

- iznos od 452,04 kn/ 60,00 eura počev od 01.09.2010.g. pa do isplate

- iznos od 427,70 kn/ 56,77 eura počev od 01.10.2010.g. pa do isplate

- iznos od 376,14 kn/ 49,92 eura počev od 01.11.2010.g. pa do isplate

- iznos od 475,84 kn/ 63,15 eura počev od 01.12.2010.g. pa do isplate

- iznos od 599,99 kn/ 79,63 eura počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 514,42 kn/ 68,28 eura počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 545,47 kn/ 72,40 eura počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 503,75 kn/ 66,86 eura počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 510,02 kn/ 67,69 eura počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 675,93 kn/ 89,71 eura počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 687,09 kn/ 91,19 eura počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 830,26 kn/ 110,19 eura počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 760,85 kn/ 100,98 eura počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 684,32 kn/ 90,82 eura počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 674,77 kn/ 89,56 eura počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 667,97 kn/ 88,65 eura počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 701,60 kn/ 93,12 eura počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 736,98 kn/ 97,81 eura počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 739,64 kn/ 98,17 eura počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 715,93 kn/ 95,02 eura počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 727,67 kn/ 96,58 eura počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 738,75 kn/ 98,05 eura počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 721,16 kn/ 95,71 eura počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 727,07 kn/ 96,50 eura počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 717,16 kn/ 95,18 eura počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 691,96 kn/ 91,84 eura počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 718,57 kn/ 95,37 eura počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 733,24 kn/ 97,32 eura počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 728,12 kn/ 96,64 eura počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 671,15 kn/ 89,08 eura počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 719,68 kn/ 95,52 eura počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 722,03 kn/ 95,83 eura počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 701,62 kn/ 93,12 eura počev od 01.05.2013.g. pa do isplate

- iznos od 647,28 kn/ 85,91 eura počev od 01.06.2013.g. pa do isplate

- iznos od 645,83 kn/ 85,72 eura počev od 01.07.2013.g. pa do isplate

- iznos od 657,55 kn/ 87,27 eura počev od 01.08.2013.g. pa do isplate

- iznos od 679,52 kn/ 90,19 eura počev od 01.09.2013.g. pa do isplate

- iznos od 713,12 kn/ 94,65 eura počev od 01.10.2013.g. pa do isplate

– iznos od 695,81 kn/ 92,35 eura počev od 01.11.2013.g. pa do isplate

- iznos od 705,76 kn/ 93,67 eura počev od 01.12.2013.g. pa do isplate

- iznos od 717,13 kn/ 95,18 eura počev od 01.01.2014.g. pa do isplate

- iznos od 727,85 kn/ 96,60 eura počev od 01.02.2014.g. pa do isplate

- iznos od 742,95 kn/ 98,61 eura počev od 01.03.2014.g. pa do isplate

- iznos od 738,37 kn/ 98,00 eura počev od 01.04.2014.g. pa do isplate

- iznos od 720,68 kn/ 95,65 eura počev od 01.05.2014.g. pa do isplate

- iznos od 713,45 kn/ 94,69 eura počev od 01.06.2014.g. pa do isplate

- iznos od 715,98 kn/ 95,03 eura počev od 01.07.2014.g. pa do isplate

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.343,25 EUR-a2/17.655,22 kn sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 5. travnja 2023., po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a sve to u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom dana 4. lipnja 2007., sklopio Ugovor o kreditu broj 9012561586, sa svrhom kupnje osobnog automobila na iznos od 26.047,03 CHF, s rokom otplate na 7 godina (84 mjeseca), a koji kredit je u cijelosti otplaćen.

Člankom 4. Ugovora bila je ugovorena kamatna stopa u visini od 5,50% godišnje, s tim da se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i vezana za određenu valutnu klauzulu.

Za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je svojim jednostranim Odlukama mijenjao visinu kamatne stope, te obračunao veće kamatne stope od ugovorene je povrijedio odredbu čl. 3. i 4., tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbe čl. 81., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

Nadalje, tužitelj tužbom i tijekom postupka se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja presuda je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, te kojom je jednostrano određivanje visine kamatne stope od strane tuženika proglašeno kao nepošteno, te su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim. Ovakvu odluku Visokog trgovačkog suda RH potvrdio je i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Isto tako, tužitelj se poziva i na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016., te posebice na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom izrekom presude se utvrđuje kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora potrošači od strane banke nisu informirani o svim bitnim parametrima, te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim.

Tužitelj se također pozvao i na revizijsku odluku Vrhovnog suda RH broj Rev- 2221/2018, te na čl. 502. a. i c. ZPP-a, kao i na odredbe čl. 81. st.2.,3. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 96. i 99. istog Zakona, kao i na Direktivu 93/13 EEZ. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 16. rujna 2022., konačno postavio tužbeni zahtjev predlažući da sud donese presudu kao u izreci, dakle potražujući tužbenim zahtjevom iznose koje je tužitelj preplatio po osnovi povećanja tečaja CHF tijekom otplate kredita.

7. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu sklopljen 4. lipnja 2007., a kojim odredbama je ugovoreno da se kamatna stopa u tijeku otplate kredita mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i u dijelu kojim je otplata kredita vezana za tečaj CHF, kao i zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove temeljem promjene tečaja CHF u tijeku otplate kredita.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o ugovornim odredbama, odnosno to mu tuženik nije niti ponudio, već je tužitelju ugovor o kreditu takav kakav je ponuđen na potpis, što je tužitelj u konačnici i potpisao.

9. S obzirom na predmet spora u ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03).

10. Među parničnim strankama nije sporno sklapanje ugovora o kreditu kako to navodi tužitelj, i to za kupnju motornog vozila za osobne svrhe. S obzirom na navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj ima pravni položaj potrošača, s tim da tuženik nije dokazao suprotno.

11. Sporno je jesu li predmetne odredbe Ugovora ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF i promjene kamate u tijeku otplate kredita.

12. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

13. Iz iskaza tužitelje proizlazi da mu je ponuđeno sklapanje tipskog ugovora o kreditu koji se nije mogao mijenjati.

14. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju radi se o kreditu kao potrošačkom ugovoru te da je potrebno raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

15. Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

15.1. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema presudi Suda europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 čl. 4. St. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Člankom 4. ZOO-a propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Djelomično je pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, pa je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

18. Isto tako, pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Prema čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. S obzirom na prethodno navedeno, u ovom je postupku obvezujuća presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

21. I prema čl. 502.c ZPP-a sud je u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu. Članak 502.c ZPP-a uređuje specifično proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika. Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi.

22. Temeljem čl. 81. st. 4. ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. i čl. 82. alineja11. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

23. Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da je od strane tuženika istaknuti prigovor zastare neosnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

24. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske za ništetnost valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 28. rujna 2021., pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja po osnovi isplate zbog ništetne valutne klauzule radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

25. Slijedom navedenoga, ništene su utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli kao i promjenjivost kamatne stope sud prvog stupnja pravilno utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora.

26. Odredbom članka 323. ZOO-a, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (čl. 1111., odnosno čl. 1115. ZOO-a).

27. S obzirom na pravila o vraćanju stečenog bez osnove pravilno je sud prvog stupnja tuženiku naložio da vrati onog što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama, s tim da je visina utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke pravilno utvrđena prema rastu anuiteta zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita.

28. Kako se ovdje radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe, zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF pravilno je utemeljena na odredbi čl. 277. ZOO- a, Zakonu o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

29. U odnosu na žalbene navode tuženika posebno još treba istaknuti da na pravni položaj tužitelja nije od utjecaja niti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. koji uređuje pravo potrošača na tzv. konverziju koju tužitelj nije izvršio.

30. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

31. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda potvrđena.

32. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević